BELU i trešetu, dvije vjerojatno najpopularnije kartaške igre u Hrvatskoj - jednu na sjeveru, a drugu na jugu zemlje - zna igrati svatko tko imalo drži do svojeg društvenog statusa i tko je barem petinu života proveo u birtiji ili u zadnjoj školskoj klupi kada je adutiranjem, podigravanjem i nadmudrivanjem ubijao vrijeme.
Naravno, u standardnim verzijama obiju igara cilj je skupiti više bodova, pardon - punata, od suparnika. No, kako se dokoni mozak uvijek dosjeti načina da nešto učini zanimljivim, nakaradnim ili nelogičnim, tako se netko sjetio igrati kartati u ko manje. Cilj igre je skupiti što je manje moguće bodova, što je potpuno kontraintuitivno.
Ova sezona HNL-a iz aspekta dva najveća hrvatska kluba djeluje upravo tako. Dinamo i Hajduk izgledaju kao pijani kartaši koji ne shvaćaju pravila HNL-a i natječu se tko će biti bolji u nastojanju da bude loš.
Nikad gori trend
Kao što je profesor Tomislav Globan opisao na svojem Twitter profilu, dojam o tome koliko su hrvatski prvak i doprvak loši potvrđuje i najosnovnija statistika. Nijedan HNL klub u kalendarskoj 2023. godini nije dosegao prosjek od 2 osvojena boda po utakmici.
Dinamo je na 1.97, Rijeka i Hajduk na 1.90. Ovim tempom bi za titulu bio dovoljan 71 bod. Najniži broj bodova otkako je Lige 10 s kojim je dosad osvojena HNL titula je 73. Graf još bolje prikazuje kako su najveći favoriti za titulu uoči sezone, ali i osvježavajuća Rijeka, na dobrom putu da postanu najgori prvak otkad se liga igra u formatu s deset klubova.
Ne može Dinamo biti toliko loš koliko mu Hajduk može pomagati
Nakon što je Dinamo izgubio u Velikoj Gorici, Hajduk je imao otprilike 1457. šansu da pobjedom pobjegne najvećem rivalu, preuzme pozitivan momentum i uvali aktualnog prvaka u još veće probleme i pretumbacije.
Rezultat? Hajduk nije samo izgubio od Osijeka, Hajduk Osijeku nije pošteno zapucao po golu. Momčad koja do prije dva tjedna nije mogla povezati tri pasa u HNL-u i koja je u reprezentativnoj pauzi (doduše, u rezervnom sastavu) izgubila od Širokog Brijega 4:0 rutinski se prošetala Poljudom.
Dinamo još jednom može poslati zahvalnicu na adresu 8. Mediteranskih igara 2, 21000, Split. Nitko ga ove sezone nije toliko puta darivao koliko je to učinio Hajduk. I to baš kad je Dinamu bilo najteže i kad su svi alarmi bili upaljeni.
Dinamo je jedina stvar koja je Leku držala na životu, a Hajduka se više nitko na Poljudu ne boji. Osim Dinama
Ivan Leko otišao je iz Hajduka nakon što je poražen četiri puta u zadnjih šest utakmica i kada je postalo jasno da najskuplji Hajduk u povijesti bez apsolutne dominacije Marka Livaje nije favorit u više od pola prvenstvenih ogleda.
Leki to nije bio prvi put da je zaredao tako loše rezultate, ali je dugo imao sreću da Hajduk tu i tamo mora igrati s Dinamom. U Zagrebu ga je pobijedio (2:1) uz veliku sreću nakon što su Plavi promašili penal za 2:0, a pobjeda na Poljudu (1:0) dala je novi kredit Lekinim dionicama.
Koliko je taj kredit realan, a koliko produkt toga da su u klubu svjesni kako je pobijedio Dinamo koji dugo nije bio gori, saznali smo vrlo brzo. Između dva derbija smo saznali da se više baš nitko ne boji Hajduka na Poljudu.
Neki su, poput Istre, u nekim periodima igrali potpuno otvorenog garda u kojem su nadigrali domaćina. Drugi su, poput Osijeka, iskoristili davno prokušanu, ali i dalje uspješnu formulu u kojoj su limitiranim Bijelima prepustili posjed i kažnjavali ga kontrama.
U treću skupinu spada samo Dinamo. Dinamo koji se nada bodu, koji najradije ne bi ni sjeo na bus koji prolazi kroz Sv. Rok i kojem komplekse nabija momčad koja ni protiv koga drugog ne može stvoriti smislenu šansu. Plavi ne znaju za pobjedu na Poljudu šest utakmica i duže od tri godine.
Derbi i utrka za naslov su postali negledljivi. Rijeka ima povijesnu šansu
Problemi oba kluba glavni su motiv ove sezone i opjevani su do besvijesti. Dinamo trese upravljačka kriza koja se prelila na nekoliko posljednjih prijelaznih rokova i pokušava ad hoc rješenjima izbjeći neminovnu i bolnu tranziciju na svim razinama.
Hajduk ima svoj set križaljki koje nikako ne može riješiti. Leko se, umjesto implementacijom barem jednog mehanizma u igru u ovih devet mjeseci, više bavio time kako je moguće da je Dario Bel vidio krivo dosuđeni aut i ispravio odluku.
Užasan trend koji gledamo nije primarno posljedica loše forme ili spleta nesretnih okolnosti, već je odraz dubokih i sustavnih problema u oba kluba. Onaj tko ih u manjoj mjeri uspije sakriti imat će sjajnu šansu da izgubi prvenstvo. A to je točno ono što zaslužuju i jedni i drugi.
Stvari ne izgledaju kao da će se uskoro promijeniti i otvara se povijesna šansa za Rijeku. Ona ne igra dojmljivije, ali košta puno manje od svojih rivala i bilo kakva utrka za titulu bila bi debelo nadmašivanje prognoza uoči prvenstva. Jedno je, barem iz ove perspektive, sigurno - HNL polako, ali sigurno korača prema tome da dobije najgoreg prvaka svoje povijesti.