MARKO LIVAJA napustio je kamp hrvatske reprezentacije uoči završnice Lige nacija. Najbolji igrač Hajduka obrazložio je kako ne želi biti teret nacionalnoj vrsti. Podsjetimo, riječ je o nastavku incidenta s treninga u ponedjeljak na Rujevici. Tada je nekoliko navijača vrijeđalo Livaju, na što je on prekinuo trening i krenuo prema tribini.
Osim kratkog verbalnog sukoba, nije došlo do ozbiljnijeg incidenta te se situacija ubrzo primirila, a Hrvatska je nastavila trening. Ipak, Livaja je odlučio napustiti kamp reprezentacije za ovaj ciklus, a uskoro se javio i Zlatko Dalić, koji je kritizirao ponašanje navijača koji su vrijeđali Hajdukovog napadača. U toj verziji priče ima previše rupa i upitno je čija je odluka da Livaja ode.
Puno toga ne štima u priči da je ovo Livajina odluka
Naravno, slijede dani, mjeseci i godine špekulacije što se točno odigralo od incidenta na treningu do Livajinog odlaska. Špekulacijama su pokušali doskočiti i Livaja i Dalić, ali nisu to napravili posebno uvjerljivo.
Za početak, riječ je o prilično banalnom incidentu u kojem je sudjelovalo svega nekoliko navijača, a Livajina reakcija nije bila pretjerano agresivna ili nerazumljiva. Svakog dana stotine igrača doživljavaju uvrede na svoj račun i rješenje problema je u tome da redari udalje navijače koji remete mir.
Livaja je u svojem objašnjenju odluke spomenuo kako bi svojim ostankom samo bio smetnja ekipi koja zaslužuje imati mir tijekom priprema za ovo važno natjecanje. No nije jasno zašto bi bio narušen mir reprezentaciji koja čak ni ne igra u Hrvatskoj, već putuje za Nizozemsku, gdje igra završnicu turnira.
Još je manje jasno što će se promijeniti u narednih mjesec ili dva između njega i navijača koji ga ne vole pa tada "neće biti smetnja". Osim toga, velikoj većini navijača reprezentacije je nacionalna vrsta daleko iznad svake klupske podjele.
Na prste jedne ruke se mogu nabrojati neugodne situacije koje su reprezentativci dinamovci doživjeli na Poljudu i one koje su reprezentativci hajdukovci doživjeli na Maksimiru. Treba reći i kako su profesionalni i iskusni igrači na ovoj razini oguglali na uvrede i negativu kojih, potrebno je ponoviti, u reprezentaciji i oko nje ima puno manje nego u klupskom nogometu.
Je li Livaja problem imidžu reprezentacije?
Problem je što ovo nije prvi put da se Livaja našao u središtu bilo kakvog incidenta. Friške su uspomene na proslavu finala Kupa na kojoj je poveo pjesmu "Freze, traktori i seoski putevi, pičke šibenske, dobit ćete batine", a prije godinu i pol je procurile i pjesma "Mrzim Dinamo, srpsko ime to".
Dalić od trenutka kada je preuzeo reprezentaciju gradi imidž obitelji. Imidž koji je ekipa, pokazuju to rezultati, u potpunosti usvojila. Ne preza Dalić u tome ni od slaganja reprezentacije po "regionalnom ključu", ali sve što radi doprinijelo je velikoj koheziji oko reprezentacije i percepciji javnosti da je uistinu riječ o obitelji.
Livaja je u tom scenariju problematični sin, tip koji je zbog svoje kvalitete i karizme božanstvo navijačima Hajduka, a često trn u oku svima drugima. Livaja je u Dalićevoj viziji obitelji problematično dijete o čijim se nepodopštinama ne priča na obiteljskom ručku.
Postoji mogućnost da je odluka da Livaja privremeno ode barem dijelom Dalićeva. I to bi bilo savršeno razumljivo jer jako je teško graditi imidž obitelji kada jedan njen član druge članove neumorno nabija na onu stvar.
Je li Livaja dao podršku Modriću?
Naravno, postoji još veća mogućnost, da su prethodni pasusi čisto naklapanje i traženje smisla u nečemu banalnom i očitom. Moguće je da je verzija koju smo čuli prava i da je Livaji jednostavno pun kufer.
S ljudske strane je to razumljivo jer je on često meta povika i uvreda koji nadilaze granicu civilizacijskog ukusa, čak i u navijačkom folkloru. Čovjeku je nedavno tragično poginuo otac i svaka pjesma i riječ koja ide u smjeru ismijavanja toga je za svaku osudu. S druge strane, čini se kao da Livaja ne shvaća da svaka njegova akcija izaziva reakciju.
Čovjek koji je prije dva tjedna pred tribinom s četiri tisuće torcidaša poveo navijanje riječima kako treba prebiti Šibenčane danas se osjeća usamljeno jer mu je netko vratio sličnom mjerom. Livaja, ako me pamćenje ne vara, nije "pružio podršku" suigraču Luki Modriću kojem se na prijateljskoj utakmici Hajduka pjevalo da je "govno maleno". Niti je Modrić to tražio.
Livaja je od dolaska u Split prihvatio ulogu hajdučkog mesije i ikone prije nego što je odigrao jednu cijelu sezonu na Poljudu. Na terenu se ponaša kao navijač i pritom to nije ništa negativno - čovjek živi ulogu koju navijači obožavaju i s kojom se identificiraju.
Od ovog ne treba raditi veću priču nego što jest
Goran Vlaović ga je dobro opisao za vrijeme Svjetskog prvenstva kao "džukelu", u najpozitivnijem mogućem smislu. Prgav i kurčevit do boli, utjelovljuje sve ono što hajdukovci žele od svojeg kapetana i vođe.
Ono što Livaja teško ili nikako ne shvaća je da ne možeš imati sve. Ne može se ponašati kao vođa Torcide i svakom prilikom pokazivati svoju veliku strast, pri čemu često nema mjeru, očekivati da će ga svi takvog prihvatiti i voljeti, a kada se to ne dogodi, ponašati se kao uvrijeđeno dijete.
I Dalić će s pravom pričati o par pojedinaca koji su se neprimjereno ponašali, ali teško je zamisliti da su se stotine suigrača, igrača, trenera, sudaca i navijača koji su zakrvili s Livajom baš uvijek ponašale neprimjereno bez ikakvog povoda.
Livaja je idol tisućama hajdukovaca i reprezentacija im pripada koliko i ljudima iz Zagreba, Slavonije ili Istre. Tenzije koje postoje posljedica su uloga koje igrači imaju u svojim klubovima i to nije ništa novo ni za hrvatsku ni bilo koju drugu reprezentaciju. Niti se od toga ikad radio slučaj.
Za reprezentaciju i njenu priču o obitelji bilo bi dobro da se ovaj incident, koji je po svemu trebao biti banalan, ne pretvori u nešto više od onog što jest. Malo povrijeđenosti nije nešto zbog čega treba donositi važne odluke i napuštati reprezentaciju.