CHARLES OLIVEIRA bio je na dobrom putu da postane jedan od najvećih UFC-ovih prvaka. Brazilski majstor partera povezao je 11 pobjeda zaredom u najvećoj svjetskoj MMA organizaciji. Uzeo je pojas, a usput i pobijedio prekidom borce poput Claya Guide, Kevina Leeja, Michaela Chandlera, Dustina Poiriera i Justina Gaethjea. Na UFC 280 priredbi mogao je u svoje vlasništvo vratiti pojas lake kategorije koji mu je oduzet nakon pada vage na prethodnom eventu. Nije bio ni blizu.
Čovjek koji je rekorder UFC-a po tome koliko je borbi završio prije sudačke odluke i po tome koliko puta je natjerao protivnike na predaju tapkao je sredinom druge runde u borbi protiv Islama Makačeva. Dagestanac je time uzeo titulu i u potpunosti ispunio proročanstvo da je jedini legitiman nasljednik Habiba Nurmagomedova. Nije bio dojmljiv samo završetak, nego i cijeli tijek borbe, u kojoj je Oliveira izgledao kao nižerazredni borac.
To nije prvi put da najveći svjetski fajteri izgledaju nedoraslo protiv boraca iz ruskih kavkaskih republika. Čečeni i Dagestanci su nedavno ušli u najveće svjetske MMA organizacije i sada dominiraju gdje god se pojave.
UFC-ovi fanovi ih ne žele vidjeti u većem broju jer se boje kako će preuzeti vrh svih divizija, suparnici ih se boje, a oni nakon svake borbe žestoko zahvaljuju Alahu na pobjedi. Zašto su baš borci iz sjevernokavkaskih regija danas najdominantniji u svijetu slobodne borbe?
Makačevu je pobjeda protiv Brazilca Oliveire bila 11. zaredom u UFC-u. Ukupno u karijeri ima nevjerojatan skor od 23 pobjede i jednog poraza, iako se od 2015. godine bori u najjačoj organizaciji na svijetu.
Kamzat Čimaev je borac iz Švedske čečenskog podrijetla i vjerojatno najdominantniji velteraš na svijetu. U UFC je stigao u ljeto 2020. godine, a dosad je nanizao čak šest pobjeda, čime je svoj skor podigao na savršenih 13:0. Zastrašujuće zvuči podatak da su mu suparnici samo jednom uspjeli izdržati jednu rundu, a samo jedna pobjeda stigla je odlukom sudaca.
Jedan od najboljih boraca u poluteškoj kategoriji je Magomed Ankalaev koji u karijeri ima 18 pobjeda i jedan poraz, a u slučaju da pobijedi Jana Blachowicza, već bi u idućem meču trebao dobiti napad na titulu.
Askar Askarov ima skor od 14 pobjeda i jednog poraza, Zabit Magomedšaripov je godinama čekao borbu za pojas sa skorom 18:1, a Umar Nurmagomedov je neporažen nakon 16 mečeva. Sjajnih čečenskih i dagestanskih boraca ima još više po drugim velikim organizacijama, ali njihov ulazak na velika vrata poklapa se s dominacijom Umarovog rođaka.
Naravno, najdominantniji borac iz te regije i jedan od najdominantnijih boraca ikad je Habib Nurmagomedov. Njega danas mnogi smatraju najboljim borcem svih vremena, iako mu dio fanova prigovara da se prerano umirovio i premalo puta branio pojas.
Ipak, njegov skor od 29:0 gotovo je nemoguće srušiti i tek ga je smrt oca spriječila u još većem pohodu na povijesne rezultate, a činjenica da je u UFC-u prema sudačkim karticama izgubio samo jednu rundu u karijeri, svjedoči o tome koliko je bio moćan.
Snimke u kojima se Habib kao petogodišnje dijete bori s medvjedom samo su dodatno potpalile priče o mitskoj snazi Dagestanaca, čiji se borilački prvaci kuju visoko u planinama na jugu Ruske Federacije.
Ono što je uistinu impresivno kod boraca iz tog podneblja je stil kojem se teško itko može suprotstaviti. Superiorni su hrvači, imaju nevjerojatnu kondiciju i konstantno rade pritisak prema suparniku.
Nisu najatraktivniji borci ni nokauteri, ali njihove borbe pune su akcija u klinču ili parteru. Čitava regija, a u koju možemo ubrojati Azerbajdžan, Armeniju, Gruziju i dijelove Irana, dala je prema nekim procjenama više od polovice svjetskih prvaka u hrvanju.
Jedno od socioloških objašnjenja je da specifični kulturološki uvjeti pomažu stvaranju borilačkog mentaliteta. Čečeni i Dagestanci su većinom tvrdokorni muslimani i odgajani su u ratničkom duhu. Često sami sebe smatraju ratnicima.
Tome su vjerojatno pripomogli i geopolitički uvjeti stalnih napada i međusobnih ratova s okolnim narodima, bilo da je riječ o međusobnim sukobima, stranim invazijama ili dvama ratovima koje je Ičkerija, dio Čečenije, vodila s Rusijom.
Ideal muškarca u tim zemljama daleko je od onog zapadnjačkog i po tom pitanju su vrlo tradicionalni. Dječake se već od malih nogu odgaja da budu neustrašivi, da nikad ne pokazuju slabost i da u borbi idu do samog kraja.
Standard u tim zemljama je nizak, što ih čini posebno čvrstima, a sport je često jedino sredstvo da zarade veći novac. Konačno, većina nabrojanih boraca odgojena je u selima na vrlo visokoj nadmorskoj visini, na rijetkom i kisikom siromašnom zraku, što im daje dodatnu dozu izdržljivosti u borbi i mogućnost da pritišću i napadaju kada se suparnik umori.
"Hrvanje je tamo velika stvar, svi to vole. Od malena to treniraju, a imaju težak život i to ih očvrsne. Mislim da je to za njih spas od lošeg standarda. To je veliki motiv svugdje, a oni su među rijetkima u svijetu koji se mogu proslaviti hrvanjem.
Imaju trenere koji su prošli svijet i svašta naučili, sad su se vratili i imaju još veće znanje", smatra Ben Askren, umirovljeni MMA borac i višestruki američki i svjetski prvak u hrvanju koji je tu vještinu sjajno koristio i u oktogonu.
"Oni treniraju na velikim nadmorskim visinama i imaju sjajan kardio. Osim toga, teren je tamo strm i neravan, što dodatno otežava treninge, ali ih istovremeno i čini izdržljivijima. Tamo se teško živi i oni imaju čeličan duh", rekao je Firas Zahabi, jedan od najuglednijih MMA trenera.
Mišljenje o ovoj temi nam je dao i jedan od najvećih domaćih MMA autoriteta Dražen Forgač, bivši borac, a danas šef zagrebačkog American Top Teama i čelni čovjek najbolje hrvatske organizacije, Fight Nation Championshipa.
"Za mene rezultati boraca iz Dagestana i Čečenije nisu iznenađenje. Dagestan ima 3.1 milijun stanovnika, Čečenija 1.3 milijuna, što je zajedno nešto više od broja stanovnika Hrvatske. U Hrvatskoj je nogomet sport broj jedan bez konkurencije, većina roditelja djecu usmjerava u nogomet, podržavaju ih i sanjaju da će upravo njihovo dijete postati novi Modrić", poručio je.
"Selekcija je ogromna, najtalentiraniji vrlo rano dolaze u ruke najkvalitetnijih trenera, osiguravaju im se stipendije itd. Rezultat je taj da imamo desetke igrača u vodećim ligama i klubovima svijeta, a reprezentacija ostvaruje vrhunske rezultate.
U Dagestanu i Čečeniji borilački sportovi su na prvom mjestu, dio su tradicije generacijama i njihovi idoli su veliki šampioni tih sportova. Kao što je u Hrvatskoj ogromna selekcija u nogometu, tako je kod njih u borilačkom sportu. Uz to posjeduju vrhunske škole hrvanja, samba (ruska verzija slobodne borbe), wushu sande (kineska verzija kikboksa), sportova koji su najbolja baza za MMA", dodao je.
Istaknuo je i društvene uvjete: "Važnu ulogu ima i životno okruženje iz kojeg dolaze. Skromni, čak surovi uvjeti života pridonose njihovoj mentalnoj snazi, želji za uspjehom, upornosti. Postati priznati MMA borac za njih znači društveni status, ugled i bolji život za njihove obitelji. Naročito je to izraženo kod Čečena jer je MMA doslovno državni, odnosno republički projekt."
Na pitanje igra li genetika važnu ulogu, odgovorio je: "Ne mislim da su genetski superiorniji u odnosu na druge, štoviše smatram da su ljudi iz naše regije izuzetno talentirani za borilački sport i da bismo uz veća ulaganja u MMA vrlo brzo igrali vrlo značajnu ulogu na svjetskoj sceni."
Kontaktirali smo i legendarnog Ivicu Terrora Truščeka, Hrvata koji je rekorder po broju borbi. U karijeri ima omjer od 41 pobjede i 37 poraza, a često se borio sa sjajnim dagestanskim i čečenskim borcima.
"Čečena i Dagestanaca ukupno ima kao i Hrvata. Međutim, za razliku od naših klinaca, njima je broj jedan hrvanje i broj dva MMA, a broj tri ne postoji, ni četiri ni pet, ništa iza toga. Kad imate toliko djece i trenera koji od malih nogu rade samo i jedino to, treninge hrvanja i borbe, naravno da su njihovi najbolji na svijetu", započeo je.
O tajni njihova uspjeha kaže: "Nema tu ničega magičnog ni tajnog. Da djeca kod nas počnu raditi iste stvari kao i oni, za 10-20 godina mi bismo bili novi Kavkaz, ali to nije tako i mi smo dosta 'mekani', za razliku od njih koji žive u težim i siromašnijim uvjetima od nas i bolje podnose poteškoće u životu i na treningu, nego mi na Balkanu i u zapadnom svijetu."
O njihovoj dominaciji u hrvanju rekao je: "Superiorni su hrvački. Ja se uvijek borim protiv njihovih najboljih, s kojima nemam nikakve šanse za pobjedu ili samo teoretske. U 15-20 borbi s Čečenima i Dagestancima, uspio sam pobijediti jedan jedini put, polugom u Ljubljani.
To govori da su i oni samo ljudi koji griješe, ali to je jako rijetko. Kad se pogleda njihova statistika i borbe u UFC-u, većina poraza su nokauti jer je za to dovoljno najmanje vremena nepažnje i greške."
Trušček se u karijeri tukao u mnogim velikim organizacijama i protiv nekih od najopasnijih boraca na svijetu, a vjerojatno najbolji je baš Islam Makačev koji ga je pobijedio gušenjem u trećoj rundi. Bila je to Makačevu posljednja borba prije odlaska u UFC, a zanimalo nas je kako mu je bilo tući se protiv današnjeg UFC-ova prvaka.
"Tukao je možda pretjerana riječ za tu borbu, ja sam davao maksimalan otpor, s tim da me bacio na rame u prvoj rundi i sljedeća dva mjeseca nisam mogao dići ruku, ali to je bila apsolutna dominacija, kao da igra Barcelona protiv nekog kluba iz treće županijske lige u Zagorju. Mislim, dečki bi se borili, kao i ja, ali vidi se odmah tko je tu svjetska klasa", rekao je Trušček.
U trećoj rundi je čak i ulovio Makačeva u giljotinu, ali ga nije uspio natjerati na predaju, iako je dojam bio da je vrlo blizu. "Iskreno, i ne sjećam je se, ali nisam tada radio giljotinu ni približno dobro kao sada.
Sumnjam da mi se ikad i posrećilo da dođem i blizu pozicije u kojoj bih mogao dobiti taj meč. Na kraju me istovremeno ugušio trokutom i napravio kimuru na rame, ne sjećam se više na što sam od toga tapkao i predao se, vjerojatno na oboje."