IGRALA se šesta minuta jučerašnje utakmice četvrtfinala Kupa između Rijeke i Hajduka na Poljudu. Toni Fruk je primio loptu blizu centra igrališta, othrvao se duelu Dominika Prpića i povukao loptu na 20-ak metara od suparničkog gola. U situaciji kada bi se većina odmah odlučila za dodavanje slobodnom igraču na lijevom krilu, Fruk je pričekao još koju sekundu kako bi Dario Melnjak napravio korak naprijed, a Nais Djouahra utrčao u prazan prostor iza njegovih leđa.
Fruk mu je sjajno podvalio loptu i asistirao za vodstvo, da bi do kraja utakmice postigao i dva pogotka i tako zaključio sjajnih deset dana koji su iza njegove momčadi. Nakon dva poraza protiv Varaždina i Istre u uvodna dva kola drugog dijela sezone, Rijeka je slavila protiv Osijeka s 2:0, razbila Dinamo na Rujevici s visokih 4:0 te izbacila Hajduk iz Kupa s 3:1.
Tako je uz ukupnu gol-razliku 9:1 ostvarila povijesnu pobjedničku seriju i prvi put nanizala tri pobjede u tri uzastopne utakmice protiv vodećeg trojca hrvatskog nogometa. To joj je donijelo trenutačno prvo mjesto na tablici sa sedam bodova ispred Dinama i bodom ispred Hajduka te prolazak u polufinale Kupa.
Kada je Rijeka u zimskom prijelaznom roku prodala Niku Galešića, Ivana Smolčića i Marca Pašalića, malo tko je mogao očekivati da će momčad biti u ovako dobrom stanju samo nekoliko tjedana kasnije. Navijači su tada bili ogorčeni jer je predsjednik Damir Mišković usred borbe za naslov prvaka prodao stožerne igrače te se postavljalo pitanje može li Rijeka nastaviti svoj pohod na titulu.
Radomir Đalović i njegova momčad pokazali su da definitivno može, a iako često ističu zajedništvo kao svoju glavnu prednost, Fruk je ipak ključni igrač ove Rijeke u ofenzivnom dijelu. Još od prošle sezone, kada im je pod Željkom Sopićem zamalo izmakla titula, Fruk u kontinuitetu igra na visokoj razini.
U sezoni 2023./24. bio je uvjerljivo prvi asistent lige s 15 asistencija, drugi je bio Josip Brekalo s osam, a njegova uloga u momčadi i tada je bila iznimno važna. Sopićeva Rijeka igrala je u formaciji 4-1-4-1 s Lindonom Selahijem kao usamljenim zadnjim veznim i dvije osmice ispred njega, a te pozicije su najčešće pokrivali Niko Janković i Fruk, koji su ranije tijekom karijere znali igrati i na krilu.
I dok su u Rijeci još bili Marko Pjaca i Marco Pašalić, koji su iskakali u prvi plan zbog atraktivnih poteza i golova, Fruk je bio glavni kreator momčadi i onaj koji svojim potezima čini suigrače boljima.
U prošloj sezoni bio je prvi igrač lige po broju ključnih dodavanja, drugi po kreiranim velikim prilikama i peti po dodavanjima u posljednju trećinu terena. Apostrofirala se tada i vrlo bitna uloga Selahija u tom sustavu, ali upravo je Fruk bio onaj koji je u napadačkom dijelu omogućavao pogodnije pozicije na terenu drugim igračima kako bi bili što efikasniji.
Kroz aktualnu sezonu Rijeka je imala dosta promjena u kadru. Uz sve odlaske koji su se dogodili, otegotna okolnost bila je i sukob Komnena Andrića s trenerom Đalovićem. Andrić je nakon toga u potpunosti prekrižen iz momčadi, a Stipe Perica i Dominik Dogan, kao preostale dvije opcije u napadu, nisu imali ozbiljniju minutažu i na njih se nije pretjerano računalo.
U nedostatku drugih rješenja Đalović se odlučio na pomalo riskantan potez i sredinom prvog dijela sezone postavio je Fruka u vrh napada. Iako u početku to nije izgledalo idealno, s vremenom su se i on i momčad prilagodili nešto drugačijoj figuri u napadu.
Igrači poput Djouahre na lijevom krilu i Dejana Petroviča u veznom redu ponudili su potrebno napadanje dubine i nakon određenog perioda stvari su sjele na svoje mjesto. Bilo je jasno da Fruk na poziciji lažne devetke svojim kretanjem između linija i spuštanjem u međuprostor može napraviti puno problema bilo kojoj ekipi u SHNL-u.
Međutim, bilo je upitno može li se nositi s novim navikama u igri koje donosi pozicija napadača, a to su prvenstveno one koje se odnose na fizički aspekt igre. Okolnosti su mu u napadu drugačije te je Fruku na toj poziciji stoper uvijek na leđima. U Rijekinom presingu napadač je jako bitna figura, a njegova realizacija ipak još uvijek nije na vrhunskom nivou.
Ipak, pokazao je da se i u toj ulozi može vrlo dobro snaći te biti itekako učinkovit i koristan za ekipu. Ove sezone je postigao pet golova u HNL-u i tome dodao sedam asistencija, što ga svrstava na diobu drugog mjesta najboljih asistenata s Martinom Baturinom, a više ima Marko Livaja, koji je na osam.
Po izravnim sudjelovanjima za pogodak je drugi igrač lige s 12 kontribucija, dok je u toj kategoriji prvi uvjerljivo Livaja s 22. Prilagodio se i dokazao da može biti prvi igrač u presingu, kvalitetno odraditi obrambene zadatke, pa i da u fazi napada povremeno može primiti loptu okrenut leđima i napasti dubinu kako bi se našao u šansi za postizanje pogotka.
Naravno, njegovo kretanje i spuštanje u međuprostor i dalje su glavne prednosti te često stvara probleme protivničkim stoperima, koji moraju birati hoće li iskakati za njim ili puštati da ga u tim zonama prate vezni igrači.
Samim time su mu brojke u dodavačkom segmentu malo pale u odnosu na prošlu sezonu, što je prije svega posljedica toga što se na poziciji napadača puno više troši na druge stvari u igri koje nisu toliko mjerljive kroz brojke.
I dalje je njegova prirodna pozicija ona u veznom redu, a s dolaskom Duje Čopa vjerojatno će većinu vremena upravo tamo i igrati. Čop se po dolasku vrlo dobro uklopio momčad i odmah isporučio upisavši gol i asistenciju protiv Osijeka te gol protiv Dinama.
Đalović je pokazao da nije isključivo vojnik kluba kojem su glavne prednosti mentalna priprema i dobar odnos s igračima. Svojim taktičkim manevrima, poput ovog s postavljanjem Fruka na poziciju napadača, dokazao je da može od svojih igrača izvući maksimum i u tom aspektu.
Iako su kod Rijeke zajedništvo i momčadska igra najveće prednosti, Fruk je ipak onaj kotačić koji im daje ekstra kvalitetu u ofenzivnom dijelu. Kada se pokrene rasprava o najboljim igračima SHNL-a, redovito se spominju imena poput Livaje, Baturine i Brune Petkovića.
Rijetko će netko u tom kontekstu apostrofirati Fruka, i to zapravo ne treba previše čuditi. Jednostavno nema imidž kao Livaja i Petković, koji su već dugo nositelji Hajduka i Dinama, niti je smatran elitnim talentom kao Baturina. Međutim, i ovu i prošlu sezonu igra vrlo blizu njihovog nivoa, čime je zavrijedio da ga se barem spomene u toj priči.
Bez obzira na to na kojoj poziciji će igrati, Fruk će do kraja sezone biti ključan igrač Rijeke u pohodu na dvostruku krunu, koja se sada čini znatno izglednija nego prije samo koji tjedan.
Potencijalno će mu to donijeti i poziv u hrvatsku reprezentaciju, a onda s 24 godine na leđima vjerojatno i transfer u ljetnom prijelaznom roku. Sve to je apsolutno zaslužio svojim igrama na visokoj razini u kontinuitetu drugu sezonu zaredom.