DINAMO je ozbiljno shvatio prijetnju koju mu Hajduk i Rijeka predstavljaju u prvenstvu, pa je u zimskom prijelaznom roku doveo već dva igrača. Krilni napadač Arber Hoxha pojačat će konkurenciju na pozicijama gdje je zasad jedini zadovoljio Takuro Kaneko, dok bi Japanac Takuya Ogiwara konačno trebao riješiti pitanje lijevog beka.
Blizu Dinama je i povremeni hrvatski reprezentativac Josip Brekalo, no Dinamo i Fiorentina još uvijek pregovaraju o detaljima posudbe. Velika aktivnost Plavih na prijelaznom roku koji se u pravilu koristi za panične kupovine i spašavanje sezone nije iznenađujuća.
Trener Sergej Jakirović je posljednjih mjeseci u više navrata javno stavljao pritisak na upravu kluba kada je tvrdio da u momčadi nema dovoljno kvalitete za ostvarenje svojih ciljeva i od njih je tražio "rakete". Klub mu je izašao u susret tako da mu je dao odriješene ruke i praktički ga učinio sportskim direktorom. To je najgori mogući potez koji jedan klub uopće može povući.
Dinamu je nedostajala najvažnija osoba u klubu
Dinamo već dugo funkcionira bez najvažnije osobe u klubu - sportskog direktora, nekog tko će rukovoditi procesima selekcije, skautiranja i u suradnji s upravom kreirati kratkoročnu i dugoročnu budućnost kluba.
Zadnji koji je u punom smislu obnašao tu funkciju je Zoran Mamić, a to je činio iz razloga zbog kojih se danas nalazi na međunarodnim potjernicama. Otad Dinamo nije imao stalno rješenje na toj poziciji i kombinirao je rješenja dajući te ovlasti djelomično trenerima, a djelomično "osobama u upravi zaduženim za sportska pitanja", što god to značilo.
Problem nije u Jakiroviću. Trener ne smije biti sportski direktor
Iako Dinamo ni danas neće službeno reći da je Jakirović sportski direktor, nije tajna da on trenutno vodi taj segment klupske politike. To je problem koji nema veze s njegovim kvalifikacijama ni znanjem, već isključivo s činjenicom da je trener.
Koliko god da je u pojedinim procesima nužna suradnja trenera i sportskog direktora, njihovi ciljevi i logika poslovanja sasvim su drugačiji. Njihove ideje, a u nekim slučajevima i interesi se, koliko god suludo to zvučalo, često ne poklapaju.
Sportski direktor Jakirović može označiti nekog klinca strateškim projektom kluba koji se mora razvijati, ali će trener Jakirović, u slučaju da rezultat pati, tog istog klinca staviti na klupu jer će se bojati za svoju budućnost.
Treneri žive od utakmice do utakmice i to je prokletstvo manje-više svih nogometnih klubova, dok sportski direktor u klubu živi puno duže i orijentir mu nije samo idući mjesec nego mora promišljati i o tome kako će klub izgledati za dvije ili tri godine.
Već je ova sezona pokazala koliko je to pogrešno i skupo
Već je ova sezona pokazala koliko je pogrešno i skupo kada trener dovodi igrače isključivo po svom ukusu. Dok je trener bio Igor Bišćan, u klub su stigla tri igrača od kojih samo jedan ima važniju ulogu u klubu.
Bogdan Mihajličenko već je otpisan, Maxime Bernauer nije ni među tri stopera u rotaciji, dok je Kaneko samo slučajno, zbog gola Lokomotivi, postao važan igrač kod Jakirovića, a dotad je bio uvriježen stav kako ga je Dinamo doveo bezveze.
Trener je također u puno većoj mjeri nego sportski direktor pod dojmom emocije i drugih faktora koji mogu zamagliti prosudbu. Svaki od njih ima popis igrača koje pokušavaju dovesti u svaki klub koji treniraju i često inzistiraju na tome jer im vjeruju, koliko god ti transferi bili nekompatibilni s onim što klub pokušava napraviti.
Već idućem Dinamovom treneru se možda neće sviđati nijedan od igrača koji su dovedeni u Jakirovićevom mandatu. Hoxha se može pokazati velikim pojačanjem do kraja ove sezone, a već iduće, isključivo zbog promjene trenera, može postati mrtvi kapital kakvog je u Dinamu previše.
Povijest nas uči da na Maksimiru treneri ne traju predugo. Njihovo prosječno trajanje zadnjih deset godina je osjetno kraće od godinu dana, što znači da je za očekivati da će se barem jednom u sezoni mijenjati klupski ciljevi i strategija, ako uopće postoji
Nogometni fanovi često ističu Alexa Fergusona i Arsenea Wengera kao dokaze da se može obnašati obje pozicije, ali danas gotovo ne postoji nijedan ozbiljniji klub koji ih ne odvaja. Osim toga, i Fergusonu i Wengeru su klubovi predani na upravljanje na dugogodišnji period, neovisno o rezultatu, što je luksuz koji je povijesni raritet.
Veliki Dinamov poraz je što s višestruko većim budžetom radi puno lošiji posao od konkurencije
Ne treba ići dalje od te činjenice da se vidi s kolikom se dozom diletantizma upravlja hrvatskim prvakom. Kada se pogleda konkurencija, od koje Dinamo ima tri ili više puta veći budžet, ta činjenica je još poraznija.
Mindaugas Nikoličius je jako podigao Hajduk u zadnjih par sezona, a Ivan Mance je godinama radio čuda u Rijeci. Prije par dana je i Osijek obznanio da je doveo Portugalca Josefa Botu, čovjeka s jako ozbiljnim CV-jem u tom poslu.
Dinamo može riješiti ovosezonske kadrovske probleme jednim ili dva pogođena transfera. No, graditi momčad na dulje staze je puno zahtjevniji zadatak. Netko mora odlučiti isplati li se Dinamu otkupljivati igrače koji su danas na posudbi, a to je odluka o kojoj trener i sportski direktor često ne razmišljaju na isti način.
Najveći Dinamov transfer bilo bi dovođenje čovjeka koji zna posložiti taj segment. Dotad će se krpati od prijelaznog roka do prijelaznog roka i nadati se da neki Šibenik, AEK ili Ballkani neće mijenjati klupsku politiku.