NAJTALENTIRANIJI hrvatski sudac. To je titula koja je Patrika Kolarića pratila godinama, a koju mu je nadjenuo bivši šef sudačke organizacije Bruno Marić. Nakon najluđeg Jadranskog derbija u povijesti, postoji samo jedno pitanje. Ako je ovo stvarno najtalentiraniji hrvatski sudac, koliko su talentirani ostali?
Samo dvije od otprilike 147 spornih situacija iz prvih 15 minuta dovoljne su da znate sve o suđenju na ovoj utakmici. Prva situacija dogodila se u četvrtoj minuti kada je Toni Fruk na tri metra od glavnog suca utakmice, koji je imao savršen kut za vidjeti situaciju, blatantno simulirao penal. Kolarić je vrlo uvjereno pokazao na bijelu točku, ali ga je VAR spasio.
Par minuta kasnije VAR ga nije mogao spasiti. Ante Rebić otvorenim je džonom pogodio Antu Oreča. Bila je to situacija u kojoj se glatko mogao potegnuti crveni karton, a žuti se morao. Kolarić je vidio prekršaj, ali je odlučio ne dosuditi ništa. Time je dao Rebiću dozvolu za ubijanje do kraja poluvremena, a kako je igrač dočekao kraj utakmice bez crvenog, ostat će misterija u rangu ubojstva JFK-a.
Sve nakon toga bila je adaptacija na te dvije odluke i potpuna izgubljenost u kojoj je Kolarić srljao iz greške u grešku, povremeno dajući nepostojeće faulove kako bi umirio jednu, pa drugu stranu, bez ikakva kriterija kod dodjele žutih kartona.
Koliko god vrućih glava bilo na terenu, Rebić je nakon utakmice savršeno opisao Kolarićevo vođenje susreta, ali i suđenje u SHNL-u općenito. Festival kompenzacije u kojima se nekako na kraju i jedna i druga ekipa osjećaju zajebano.
Rebić je pričao i o svom razgovoru s Kolarićem, koji cijelom slučaju daje notu posebne bizarnosti. Podsjetimo, napadač Hajduka rekao je sljedeće: "Rekao sam i njemu istu stvar nakon utakmice, a on mi govori: 'Trebao sam ti dati tri crvena'. Zašto nisi? Nakon prvoga Ante ide u svlačionicu. I to je to. Ne znam, nije mi jasno".
Ako i samo ako je sve što Rebić govori točno, onda postoje dvije mogućnosti. Ili je Kolarić svjesno opraštao kartone kako bi "sačuvao mir" ili je toliko izgubljen kad mora donijeti odluku da mu je netko iz VAR sobe javio da je napravio kardinalne greške za koje ga oni ne mogu ispraviti. Teško je odlučiti koja je od dviju opcija tužnija i poraznija.
Hrvatskom nogometu ne treba linč Kolarića ni bilo kojeg drugog suca, ali stvari se moraju nazvati pravim imenom. Ako popušiš dvije onakve fore u prvih 15 minuta derbija, onda ova razina suđenja nije za tebe. No, poznavajući rad profesionalnog prodavača magle iz Francuske, za očekivati je prolaznu ocjenu najtalentiranijem sucu univerzuma.
"Jedini klub koji ne proizvodi crnilo i medijski cirkus." Tom titulom je Ljubo Pavasović Visković davno okitio Hajduk. Vrlo brzo je po njegovom dolasku na Poljud na funkciju predsjednika Nadzornog odbora klub na društvenim mrežama pokrenuo hajku na suce i seciranje svake njihove odluke.
Par mjeseci kasnije ne postoji osoba ili institucija u javnom prostoru s kojom Hajduk nije posvađan. Kada se priča o odgovornosti za razinu diskursa o nogometu, gotovo nikakva odgovornost ne stavlja se na ponašanje klubova ili igrača. O važnosti viteštva govorio je legendarni Špaco Poklepović. Činjenicu da danas nitko o tome ne priča Hajduk obilato koristi.
Mediji su u krivu, suci su u krivu, svi su u krivu osim kluba koji ne zna propozicije natjecanja u kojem nastupa pa svom treneru na zagrijavanju govori da mora ubaciti juniora u momčad kako klub ne bi ispao bez borbe.
Gonzalo Garcia ove sezone radi odličan posao. Hajduk igra kudikamo bolje nego prošle sezone, a u jako teškim uvjetima urugvajski je trener podigao vrijednost momčadi, uzeo ozbiljan novac na Branimiru Mlačiću te je promovirao još nekoliko mladića iz škole.
Frustracija zbog ispadanja u produžetku ili propusta s Marešićem razumljiva je, ali su kritike koje idu u smjeru sudačkog masakriranja Hajduka potpuno promašene. "Sudac koji slavi s Rijekom" do poluvremena je mogao isključiti dva Hajdukova igrača.
Da stvar s "jedinim klubom koji ne proizvodi crnilo" bude potpuna, pobrinuli su se i navijači. Najprije Torcida, koja je pitajbogakoliko ispaljivala baklje preko polovice terena. Navijačka strast i dobar štimung jedno su, a nad tim se uglavnom zgražavaju malograđani.
Staviti sebe u prvi plan, bez ikakvog osjećaja za bilo kojeg drugog aktera derbija, a prije svega vlastiti klub, nešto je sasvim drugo. Lanser kojim su ispaljivali baklje može biti opasna naprava, a ciljanje centra terena bilo je svjesno izazivanje prekida. Da se priča zaokruži, potrudili su se i hrabri frajeri iza tipkovnica koji su pohitali prijetiti Filipu Krovinoviću.
Pred nama je tjedan u kojem se igra najveći hrvatski derbi, a nakon toga još nekoliko njih u trokutu Dinamo – Hajduk – Rijeka. Hrvatski nogomet treba aktere koji neće dizati tenzije i crtati mete na leđa. Vrijeme je da to svi, pa i jedini klub koji ne proizvodi crnilo i medijski cirkus, shvate.