HAJDUK je nakon savršenog starta u sezonu i pet pobjeda u prvih pet kola kiksao u dvije utakmice zaredom u kojima je bio ogroman favorit. Porazi od Istre na Poljudu i od Gorice u gostima pokvarili su dojam nakon pobjeda na Maksimiru i kod kuće protiv Rijeke na samom startu prvenstva.
Dio navijača Hajduka bio je vrlo ljutit u kritikama upućenim igračima, treneru Ivanu Leki, ali i upravi kluba koja se nije adekvatno pojačala na krilnim i napadačkim pozicijama. S druge strane, Dinamo je imao nevjerojatno emotivan i rastrzan uvod u sezonu. U malo više od dva tjedna je ispao iz dva najbolja europska natjecanja, a nakon tragičnog ispadanja u mučnoj atmosferi Atene je zamijenio trenera.
Plavi su djelovali kao da su u nokdaunu, ali su se u međuvremenu pobjedama protiv Rijeke i Osijeka stabilizirali u HNL-u te došli u šansu da pobjedom u zaostaloj utakmici preuzmu vrh tablice. Dojam je da je prvak Hrvatske u velikom uzletu, dok je poslije zadnjeg poraza na Poljudu zavladao defetizam koji graniči s kolektivnom depresijom.
No i jedna i druga perspektiva su uvelike iskrivljene. Riječ je o sasvim normalnim amplitudama i s obzirom na sve što se izdogađalo u vrlo kratkom roku, utrka tek počinje. Iz bodovne i igračke perspektive, prvi krug kao da se nije ni igrao.
U suštini, Hajdukov bodovni učinak u prvih sedam kola gotovo je identičan onima iz prethodnih sezona. Ove sezone je na učinku od 15 bodova iz sedam susreta što je identičan učinak prošlosezonskom i za dva boda bolji od onog prije dvije sezone.
Hajduk je u utakmicama protiv Istre i Gorice bio veliki favorit, ali očekivati da će Hajduk dočekati Dinamo na startu drugog kruga sa svim bodovima bilo je nerealno. Poraz protiv Istre donekle se može opravdati i lošom konverzijom šansi u prvom dijelu, a to je nešto što se na uzorku od 36 kola jednostavno dogodi više puta.
Trenutna atmosfera koja se najbolje može opisati kao frustrirajuća nema naročit temelj u brojkama, već je više plod velikog razočaranja i kontrasta - Hajduk je u jednom trenutku Dinamu, koji je u upravljačkoj krizi na svim razinama, imao solidnu šansu otići na osam bodova razlike i odjednom se egal čini kao najgori scenarij.
No suludo je očekivati od jednog kluba da klubu s triput većim budžetom ode na "nedostižnu" prednost nakon jedne četvrtine prvenstva. Čak je i Dinamo u najdominantnijim HNL sezonama jako rijetko uspijevao tako brzo odmagliti konkurenciji.
Neke druge stvari oko Hajduka jesu razlog za brigu. Trend igre nije dobar, momčad na momente djeluje potpuno pogubljeno, a vidno je i koliko je Marko Livaja u zadnje vrijeme ljutit na suigrače i njihov doprinos pred golom.
Usporedba osnovnih obrambenih kategorija između Dinama i Hajduka otkriva ključan problem. Prednja linija Splićana je jako loša u presingu i često ostavlja ostatak momčadi na cjedilu. Igra se u HNL-u ubrzala i modernizirala i potrebno je dosta muke da se sakrije igrač manje u obrani.
Hajduk ih ima dvojicu - Livaju i Odjidju-Ofoea. Veliki su znalci na lopti, ali momčad je s njima prisiljena povući se u blok i čekati pogrešku što jako utječe na ritam igre Bijelih. Pomalo suludo zvuči podatak da Hajduk ima samo 52% posjeda lopte, iako u ligi igra protiv barem šest klubova koji su nekoliko klasa slabiji.
Zabrinjavajuće je da suparnik ulazi u zadnju trećinu Hajduka 35% puta više po utakmici nego Dinamu, što se vidi i po broju dozvoljenih udaraca unutar 16 metara. Leko je čovjek koji inzistira na presingu i pomalo divljoj igri u posjedu.
Tek treba vidjeti hoće li moći gurati tu ideju kroz duži period ili će morati još jednom raditi velike adaptacije. Hajduk s Livajom može zabiti gol bilo kome u HNL-u, ali nije dovoljno stabilan protiv suparnika protiv kojih bi "morao" biti.
Dinamo je u ovom trenutku možda i veći upitnik od Hajduka. U ovom prijelaznom roku klub su napustila tri stožerna igrača - Dominik Livaković, Luka Ivanušec i Josip Šutalo. S druge strane, u klub je stiglo devet igrača - praktički cijela nova momčad, od kojih vjerojatno ni za jednog ne znamo koliko može dati ove sezone.
Novi trener donio je neke nove taktičke i kadrovske ideje pa su tako Kaneko i Mihajličenko, čini se, pali u drugi plan Sergeja Jakirovića. S druge strane, očekuje se da će Vidović i Sosa igrati jako važnu ulogu.
Plavi su suvereno svladali Rijeku, a pobjeda na Pampasu mogla bi biti prekretnica sezone. No ne treba zaboraviti ni da je ta ista momčad nedavno od Sparte dobila četiri gola, da je u Osijeku visila cijelu utakmicu i da je Astana mogla zabiti još koji gol. Dinamo je ove sezone ranjiv i to je cijena smjene generacija, posebno kada je ovako nepripremljena i šlampavo provedena.
Oba kluba pokazala su slabosti i prava utrka tek sad počinje, kad su i jedni i drugi proživjeli neku vrstu krize. U međuvremenu je u Rijeku stigao Marko Pjaca i klub s Rujevice ima vjerojatno najmoćniji napad lige. Tamo će do bodova vjerojatno biti još teže doći nego prošle sezone.
Hajduku je najveći neprijatelj u ovom trenutku raspored. Lokomotivu kod kuće bi trebali apsolvirati, ali im nakon toga slijede tri derbija u nizu, a ubrzo nakon toga i odgođena utakmica protiv Osijeka na Pampasu.
Dinamo će još jednom biti jedini hrvatski klub koji mora igrati ritam četvrtak-nedjelja, ali Plavi ni sami nisu sigurni imaju li dovoljnu dugu i kvalitetnu rotaciju za dvije utakmice tjedno, iako će u Konferencijskoj ligi biti veliki favorit protiv svih osim protiv Viktorije Plzen.