HRVATSKA je u prvom kolu grupne faze Europskog prvenstva izgubila od Španjolske 3:0, pa u ogledu protiv Albanije, koji se igra u srijedu od 15 sati, nema prava na kiks. Zlatko Dalić bio je vrlo kritičan prema svojoj momčadi nakon otvaranja Eura i za očekivati je barem nekoliko promjena u sastavu.
Joško Gvardiol bi se mogao vratiti na stopera, vjerojatno ćemo gledati barem jednu promjenu na bekovima te jednu u prednjoj liniji. Dalić se ni prije nije ustručavao zamijeniti po nekoliko igrača nakon jedne loše utakmice, čak ni kada bi koncepcija igre ostala ista i neprilagođena promjenama. S obzirom na to da Hrvatska nema "neograničen" bazen talenata kao neke nacije, često se ističu određene kadrovske manjkavosti, a Dalić ih ističe kao nedostatak dubine na određenim pozicijama.
No dio njih se može prikriti jednostavnim taktičkim manevrom kakvim igra jako puno reprezentacija na Europskom prvenstvu, a nešto slično je u hrvatskoj reprezentaciji radio i Slaven Bilić prije više od 15 godina.
Promjena koja se dugo čeka
Svjetski nogometni trendovi su dugo zazirali od trojice u zadnjoj liniji, ali sve češće gledamo ekipe s trojicom u obrani barem u nekoj fazi igre.
Godinama se vodila rasprava treba li Hrvatska prijeći na 3-5-2 ili neku varijaciju na temu, a glavni su argumenti bili ti da bi Hrvatska takvom igrom kompenzirala nedostatak određenog profila igrača i optimizirala učinak nekolicine najboljih igrača.
Primjerice, Dalić sve češće ide za tim da na krilima nema prave krilne igrače već prilagođene veznjake i napadače. Proizvodnja driblerski moćnih krila je nacionalni problem pa je Dalić za ovaj turnir posegnuo za čak dva krilna igrača Rijeke, iako je više puta isticao kako SHNL nije na razini koja bi garantirala uspjeh reprezentacije.
U 3-5-2 ne postoje klasična krila, a napadači poput Petkovića ili Kramarića igraju puno bolje kada imaju uz sebe još barem jednog centarfora. Uz to, igrači-nositelji poput Joška Gvardiola su u klubu igrali u sustavu s tri stopera i bilo je za očekivati da će Dalić dati šansu novoj formaciji. No, osim u nekoliko iznimnih situacija, to se nije dogodilo od početka Dalićevog mandata, koji sada traje preko šest godina.
Sloboda Sosi i Perišiću
Dalić je trener koji uspjehe gradi prije svega na man-managementu, stvaranju atmosfere i obrani kulta reprezentacije pa je možda bilo i naivno očekivati da će se odlučivati na velike taktičke promjene. No, čak i s kadrom koji ima i koji konkurira na ovom Europskom prvenstvu može dobiti vrlo sličan efekt.
Ključan čovjek u toj priči je Josip Stanišić. U reprezentaciji igra desnog beka, iako je profilom sličniji stoperu i idealna uloga mu je ona bočnog stopera u 3-5-2 sustavu, što često i igra u Leverkusenu. S druge strane, obrane uglavnom igraju puno ofenzivniji igrači, Borna Sosa ili Ivan Perišić.
Bila bi savršeno logična odluka da Hrvatska u otvaranju napada igra tako da Sosi ili Perišiću da svu napadačku slobodu da postanu krilo. Tu do izražaja može doći Perišićeva motorika ili Sosin centaršut, što mu je daleko najbolji segment igre, a posebno je koristan kada u vrhu napada igra Ante Budimir.
Kako bi Hrvatska mogla izgledati u otvaranju napada:
Hrvatska ne treba mijenjati formaciju, a Stanišić može postati Šimunić
Visko postavljeni lijevi bek/krilo bi značio da igrač poput Andreja Kramarića, koji puno bolje igra i snalazi se između linija, ne mora više ljubiti lijevu aut-liniju nego ima svu slobodu da uđe i oslobađa prostor beku koji dolazi iza njegovih leđa.
Takva ofenzivna sloboda jednog beka se kompenzira preslagivanjem ostatka obrane i time da Stanišić sa suprotne strane postane dodatni stoper. Štoviše, s praktički tri stopera koji puno bolje pokrivaju širinu terena u slučaju kontranapada, olakšan je posao i Marcelu Brozoviću koji za reprezentaciju igra bitno slabije i može pokriti manje prostora otkad je u saudijskoj ligi.
Osim toga, Hrvatska ima beskorisni višak od čak sedam igrača koji igraju u ravnini lopte ili iza nje u fazi napada i tu treba kreirati više prostora. S dvije jednostavne rotacije Hrvatska može dobiti logičnija rješenja i geometriju koja bolje odgovara onim igračima kojima se konstantno traži uloga i pozicija. Nije to ništa novo ni za hrvatsku reprezentaciju.
Slaven Bilić je davao Dariju Srni slobodu da s pozicije desnog beka u napadu igra na krilu, a s druge strane terena bi se Šimunić s lijevog beka uvlačio na stopera što mu je puno prirodnija rola. Ni tada Hrvatska nije imala klasično krilo, pa bi Rakitić ili Kranjčar podizanjem Srne visoko dobili slobodu da igraju u centralnim zonama gdje su najopasniji.
Prava šteta je da Dalić nikad nije ovo probao
Šteta je što Dalić nije pokušao ovakvu varijantu otvaranja napada u zadnjih nekoliko godina, kada bi ona mogla savršeno odgovarati ovom kadru. Posebno s obzirom na to da je Liga nacija dugo shvaćana kao malo ozbiljniji set prijateljskih utakmica i s obzirom na to da je po novom formatu Eura teško ne kvalificirati se, a margina za pokušaj i grešku je puno veća nego prije.
Reprezentacije poput Francuske, Švicarske, Nizozemske i Njemačke su u većoj ili manjoj mjeri to koristile na ovom Europskom prvenstvu i ne treba biti veliki taktički guru niti bi to predstavljalo veliku promjenu za ovu generaciju koja se s tim susreće na dnevnoj bazi u klubovima.
Umjesto toga ili kakve druge rošade, Dalić će zamijeniti nekoliko igrača iz utakmice protiv Španjolske i nadati se da će protiv Albanije imati bolji dan. Ako pogodi, onda će se u stručnom stožeru potreba za novim rješenjima ionako odmah zaboraviti.