PRIJE 30 godina, 28. veljače 1992., službeno je započelo natjecanje u Hrvatskoj nogometnoj ligi. Tim povodom na Indexu u prigodnom serijalu 30 godina HNL-a u 30 dana možete čitati 30 priča o ključnim događajima te intervjue s najvažnijim i najzanimljivijim akterima tri desetljeća dugačke povijesti samostalne hrvatske lige.
Za kraj serijala ostavili smo analizu stanja u ligi čijih smo se najvažnijih trenutaka i aktera prisjećali proteklih mjesec dana, ligi koja je na prijelazu u svoje četvrto desetljeće zrelija, atraktivnija, zanimljivija i jednostavno bolja nego ikad.
U TRIDESET godina HNL-a vidjeli smo ono najbolje i najgore od nogometa. Zakulisne igre, politički protektorat i sudački igrokazi neumorno su bdjeli nad terenima diljem Hrvatske i često igrali odlučujuće uloge u utrci za naslov prvaka. Opravdano nepovjerenje koje je time generirano prema domaćem nogometu ponekad je u drugi plan stavljalo izvanredne utakmice.
Zato su prvenstva tek u rijetkim prilikama bila neizvjesna. Ima i nešto poetike u činjenici da HNL baš na trideseti rođendan nikad nije bio kompletnija, napetija i bolja liga, koja sada ima sve elemente ozbiljnog natjecanja - uvjete za kvalitetne predstave i aktere koji se mogu smatrati superzvijezdama i ikonama.
Sezone u kojima se igrala Liga za prvaka znale su biti uzbudljive, ali to se uvelike može zahvaliti formatu natjecanja. U čistom ligaškom sistemu još nikad nismo imali ovakvu situaciju. Sve do dva šokantna Rijekina poraza u posljednja dva kola, uoči zadnje dionice četverokružnog natjecanja imali smo čak četiri kluba koja su se opravdano mogla nadati da će otići do samog kraja. Osim dojma, postoje i jasni pokazatelji da se u HNL-u igra mnogo bolji nogomet nego u nedavnoj prošlosti.
Jedan potez omogućio je promjene
Ključan potez u stvaranju lige u kojoj se igra bolji nogomet bilo je HNS-ovo ulaganje u nove, hibridne travnjake koji su, nadamo se, jednom zauvijek ostavili u prošlosti oranice, livade i druge neadekvatne podloge na kakvima se igrala domaća liga, posebno u razdoblju neposredno prije i nakon proljetne stanke.
Nogometni institut CIES objavio je veliku studiju o tome koliko u pojedinim europskim ligama ima aktivne igre. Aktivna igra u ovom slučaju podrazumijeva period unutar kojeg je lopta u igri, a dobije se tako da se izbace pauze uzrokovane prekršajima, izvođenjima auta, ozljedama i drugim razlozima.
HNL je u najlošijim sezonama (podaci postoje tek za posljednjih desetak godina, ovisno o izvoru) znao imati ispod 50% aktivne igre, što bi ga svrstalo uvjerljivo na zadnje mjesto od svih 35 liga u istraživanju. Prevedeno, HNL je bila jedna od najdosadnijih liga Europe u kojoj je lopta više od 45 minuta po utakmici bila izvan igre.
Već 2019. godine taj prosjek se popeo na 56%. Isti institut objavio je i istraživanje koje se odnosi na druge pokazatelje dinamike igre. Tako je HNL 2020. godine bio sedma liga svijeta po pretrčanim kilometrima, a 12. po trčanju u visokom intenzitetu. Broj ključnih akcija - driblinga, duela i drugih elemenata igre - u istom je periodu znatno porastao.
Liga koju gledaju svi skauti ovog svijeta
Naravno, svi tereni ovog svijeta ne mogu pomoći ligi koja nema dovoljno talenta. HNL ga je oduvijek imao, a u ovom formatu se ističe možda više nego ikad. Izbornik Dalić je na Europsko prvenstvo zvao čak sedam HNL igrača, a još šest ih je bilo u ostalim reprezentacijama.
Dinamo je već godinama sinonim za ogromne transfere mladih igrača. U posljednje dvije sezone prodao je igrače za oko 70 milijuna eura. Tri prodana za najveću cifru - Majer, Olmo i Gvardiol - skupa imaju procijenjenu vrijednost od 93 milijuna eura prema Transfermarktu.
Koliko ima dobrih igrača u HNL-u možda najbolje govori status Majera i Gvardiola. Dva igrača koja danas igraju u jakim klubovima Liga petice i zajedno vrijede 50 milijuna eura u pretprošloj sezoni nisu bili ni prvotimci u Dinamu.
Kada se vidi da u Hajduku igraju Krovinović, Livaja i Kalinić, u Osijeku Mierez, Kleinheisler, Nejašmić i Lovrić, a u Rijeci Pavičić, Murić i Drmić, onda nije preteško vidjeti kako postoji ogromna koncentracija kvalitete u klubovima na vrhu tablice. Kada je riječ o razvojnim ligama u kojima je osnovni izvor financiranja prodaja, ne postoji puno boljih liga.
Treneri prate svjetske trendove
U cijelom svijetu postoji jasan trend pomlađivanja trenera koji dobivaju šansu na najvećoj pozornici. CIES je objavio studiju koja pokazuje da je između 2005. i 2015. godine prosječna dob trenera pala s 57 na 45 godina. Takva smjena cijele generacije starijih trenera djelomično je normalan sportsko-biološki cirkus, ali toliko drastična razlika ukazuje na to da podatak ima i dublje konotacije.
Nogomet se u posljednjih deset ili petnaest godina više i brže mijenja nego ikad u svojoj povijesti. Stariji treneri, navikli na određen sustav rada, teško se prilagođavaju novim tekovinama i svakodnevnim izazovima koji traže napredak. Treneri danas moraju u kratkom roku biti sposobni procesuirati golem broj informacija, naučiti što više detalja o svojoj i suparničkoj momčadi te donijeti odluku.
Pri tome je sve bitnija uloga i drugih stručnjaka poput fizioterapeuta, kondicijskih trenera, nutricionista i analitičara. U takvim uvjetima rada brzih promjena i usvajanja novih znanja i navika mladi treneri imaju očitu prednost pred starijima. Pisali smo o tome da HNL prati trenerske trendove, a dojam ih i potvrđuje.
Toplak odlično opisao razliku trenera nekad i danas
Trendovi modernog nogometa koji idu za visokim pritiskom i kompaktnošću u obrani te izgradnjom napada od svoje obrane, pri čemu su stoperi postali playmakeri, mogu se vidjeti kod većine HNL-ovih ekipa. Jako je malo onih koji prihvaćaju ulogu kvalitetom inferiornog protivnika, a sve više onih koji odbijaju igrati tako da se začahure u bunker i nabijaju duge lopte te otežu vrijeme.
Čak i ekipe koje su kvalitetom daleko od vrha imaju smislenu tranziciju u kojoj u završnicu nerijetko dolaze s puno igrača i ekipama s vrha je to sve teže braniti. Takav efekt najbolje se vidio pretprošle sezone kada je Samir Toplak preuzeo Varaždin u davljeničkoj ulozi i spasio ga od ispadanja. Varaždin je s njim na klupi osvojio 24 boda u 15 kola. U 23 kola prije toga osvojio je 12 bodova.
Upravo je Toplak u velikom intervjuu za Index posvjedočio tome kako su se treneri popravili. "Danas se puno više radi na detaljima. U ono vrijeme nije bilo pripreme za protivnika, nije bilo videoanaliza, nije bilo ničega. Sve što si znao o protivniku, sam si morao saznati, uglavnom preko novina ili si pitao nekoga.
Znate kako su nam izgledale pripreme za utakmicu u svlačionici?" rekao je trener Gorice pa pojasnio: "Golman im nije bajka, slabiji dio ekipe je obrana, a napad im zna biti nezgodan." Eto tako su nam završne analize pred utakmicu izgledale i to je sve što si ti znao o protivniku. Danas moj svaki igrač u detalje zna sve o svom protivniku."
Liga je postala brend
Cijela saga oko dolaska, a onda i ostanka Marka Livaje u Hajduku pokrenula je najveću sportsku euforiju na domaćim meridijanima u posljednjih 20 godina. Nijedan igrač u povijesti lige nije uspio imati takav igrački i marketinški značaj za istu u tako kratkom roku. Top ligi trebaju superzvijezde, a Livaja taj epitet ispunjava praktički po svakom kriteriju.
Druga najprepoznatljivija figura je Nenad Bjelica. Dinamo je godinama imao trenere koji su, kako od vodstva kluba tako i od navijača, percipirani kao nebitni pijuni koje se može zamijeniti u bilo kojem trenutku. Bjelica je promijenio Dinamov stil igre i, važnije od toga, mentalitet i uskoro je postao najveća zvijezda kluba.
Sad se preselio u Osijek gdje je ponovo "veći od kluba", ikona u punom smislu riječi, svaka njegova riječ na posebnoj je vagi, kao u primjerima kultnih premierligaških menadžera. U kombinaciji s mađarskim kapitalom, nije nimalo čudno da Osijek proživljava zlatne dane svoje povijesti. Sve su to faktori koji povećavaju vidljivost i pojavnost lige.
Konačno, sve pozitivne promjene na terenu, popraćene neizvjesnom završnicom prvenstva, učinili su od HNL-a pravi domaći brend. Nijedna liga se ne gleda više na TV-u, a tekstovi o njoj su uvjerljivo najčitaniji na portalima.
Domaći nogomet i dalje ima kroničnih problema, prije svega u organizacijskom dijelu. Ali konačno postoji velika vjerojatnost da ćete, čak i ako slučajno upalite TV i naletite na neku utakmicu, imati što za vidjeti. Ovakva liga i završnica najbolji su mogući rođendanski poklon svima koji su se dovoljno napatili dok su je u prošlosti pratili.