Urota Cato Street predstavlja jedan od najpoznatijih pokušaja političkog atentata u britanskoj povijesti. Ova urota, do koje je došlo 1820. godine, imala je cilj eliminirati britanske ministre, uključujući premijera, lorda Liverpoola, te uspostaviti radikalnu vlast. Iako je plan bio detaljno razrađen, urota je otkrivena prije nego što je došlo do izvršenja, a njezini sudionici su uhvaćeni i kasnije osuđeni.
Urota je bila djelo skupine radikalnih aktivista poznatih kao Spencean Philanthropists, koji su slijedili ideje britanskog radikala Thomasa Spencea.
Među ključnim članovima bili su Arthur Thistlewood, William Davidson i John Brunt. Njihovo nezadovoljstvo bilo je potaknuto ekonomskom krizom, političkom represijom i društvenim nepravdama tog vremena. Planirali su atentat na vladu tijekom večere koju su ministri navodno trebali održati 23. veljače 1820. godine.
Plan urotnika otkriven je zahvaljujući infiltraciji policijskog doušnika Georgea Edwardsa. On je obavijestio vlasti o detaljima plana, što je omogućilo pripremu za uhićenje. Dana 23. veljače 1820. godine, dok su se urotnici okupljali u skladištu na Cato Streetu u Londonu, policija je izvela raciju. Tijekom sukoba ubijen je policajac Richard Smithers, dok su ostali urotnici uhvaćeni.
Nakon uhićenja 13 urotnika suočeno je s optužbama za visoku izdaju. Tijekom suđenja obrana je tvrdila da su izjave doušnika Edwardsa nepouzdane. Unatoč tome, 5 ključnih članova urote, uključujući Thistlewooda, Brunta, Davidsona, Ingsa i Tidda, osuđeno je na smrt.
Dana 1. svibnja 1820. godine pogubljeni su na javnim vješalima ispred zatvora Newgate u Londonu. Ovo je ujedno bio posljednji slučaj javnog pogubljenja u Engleskoj.
Urota Cato Street imala je značajan utjecaj na britansku politiku. Vlada je iskoristila ovaj događaj kao opravdanje za uvođenje tzv. "Six Acts" - zakona koji su ograničili političke slobode i pravo na okupljanje, nastojeći suzbiti radikalne pokrete. Ovi zakoni bili su odgovor na rastuće nezadovoljstvo i prijetnje stabilnosti vlasti.
Nakon Cato Streeta Engleska je bila pošteđena političkih i društvenih nemira sve do 1831. godine, kada je izbila radnička pobuna u Merthyr Tydfilu zbog teških uvjeta rada u rudniku i na željeznici.