Foto: M.P.Š.
UNATOČ snijegu i niskim temperaturama roditelji djece s poteškoćama okupili su se na mirnom prosvjedu na Markovom trgu kako bi poručili da se s teškoćama mogu nositi, ali s nepravdom ne.
Pod time misleći na katastrofalan Zakon o ortopedskim pomagalima koji djeci od 18. godine daje pravo na jedne ortopedske cipele u dvije godine. Zatim na niz nepravednih propisa koji im dodatno otežavaju život.
Popraćena zvižducima Pusić je umarširala u Banske dvore ni ne pogledavši prosvjednike, čija su se djeca smrzavala u kolicima, no to je jedini način da javnost na njih obrati pažnju, kazali su prosvjednici.
"Štedite na sebi, nemojte voziti Audije, a našoj djeci uskraćivati prava koja su im garantirana UN-ovom konvencijom", poručili su oni noseći transparente "HZZO možete li vi ići bosi", "3,64 kn/h roditelj njegovatelj", Poštivanje UN-ove konvencije", Koji od vas je po vašem sudu višak".
Magda Grubić Čabo na prosvjed je došla iz Sinja zbog svog brata koji je 100 postotni invalid i jedna je od organizatora prosvjeda. Kaže kako prvenstveno traže da se ide u hitne izmjene Zakona o ortopedskim pomagalima i da se počnu poštivati Un-ove konvencije te da se donese odredba o jedinstvenoj komisiji za dodjeljivanje invaliditeta.
"Unatoč stalnim opomenama iz EU komisija, UN-ovih vijeća za ljudska prava i organizacija civilnog društva, reorganizacija i deinstitucionalizacija praktički se ne provodi, a djeca su i dalje suočena sa stigmom, izolacijom i diskriminacijom samo na osnovu vlastitog invaliditeta", kaže ona.
U manjim gradovima nema logopeda, psihijatra, fizioterapeuta
Nives Barakovac na Markov je trg stigla iz Siska i to s 5,5 godišnjim sinom Ervinom koji je autističan. Za Index kaže kako u Sisku nema liječničku podršku. Privatnog defektologa plaća dva puta tjedno, logopeda u Sisku ne može naći, a preko HZZO-a kaže dobiva uputnicu svaka dva mjeseca i to za samo 45 minuta terapije s logopedom.
Marijana Raić iz Šibenika došla je na prosvjed sa 12-godišnjom kćeri koja je 100 postotni invalid, a budući da kaže živi u maloj sredini, probleme s kojima se konstantno suočava su ogromni.
"Kao prvo Opća bolnica u Šibeniku uopće nema psihologa, a nemamo ni fizikalnu terapiju. Da bi mogli otići na kategorizaciju moramo donijeti nalaz psihologa kojeg moram pronaći privatno i platiti. Gdje god dođem pokucam na vrata i prvo mi kažu ti je 100 kuna, izvolite, ovo karikiram, ali gdje god dođem moram platiti. Oko 350 kuna dajem za dijagnostičke preglede. A ovaj Zakon o ortopedskim pomagalima, grozan je. Moja kćer svakih osam mjeseci treba nove cipele jer ih izliže, ona se može oslanjati na noge, a po Zakonu će nakon 18. moći dobiti jedne cipele u dvije godine", rekla je Marijana Raić.
Iako se kaže, ona još i snalazi, pita se što je s ljudima koji nemaju status i nemaju primanja.
"Oni koji nemaju novaca djecu s invaliditetom mogu samo zaključati u kuću"
"Oni po selima prisiljeni su raditi na polju i držati životinje i ne mogu se baviti djetetom kojeg pritom moraju zaključati u kući, to je strašno. Kod nas nema oblika stambenih zajednica za invalide, a kad im roditelji umru, onda invalide smještaju u psihijatarske ustanove. A što se Udruga tiče pa naše Udruge imaju ista prava kao i Udruge za zaštitu vrtnih patuljaka, što je apsurdno", rekla je Marijana Raić.
U Zagreb je stigla i Vinkovčanka sa 6,5 godišnjom djevojčicom koja je također 100 postotni invalid. U sustavu rehabilitacije djeteta u Vinkovcima kaže nema niti defektologa niti fizioterapeuta.
"Mi privatno dolazimo u Polikliniku Polovina u Zagreb i samo za vježbe mjesečno dajemo 1500 kuna. Također u Vinkovcima ne postoje ni vrtić ni škola gdje bi mogla upisati svoju djevojčicu što znači da ne može biti uključena u normalan razvoj", kazala nam je Vinkovčanka.
Na prosvjed je došla i Zagrepčanka Marica Gregurić čiji je 22-godišnji sin ima 100 postotno tjelesno oštećenje.
"On je student Prava i komunikologije, a ujedno je i naš paraolimpijac, bio je i u Londonu na Paraolimpijadi, a budući da ima sportsku stipendiju sad će mu oduzeti invalidninu. Nama ta stipendija ionako ode samo na prijevoze do treninga, a svejedno će mu oduzeti invalidninu. Ne znam što bih rekla, valjda djeca koja su invalidi moraju biti zaključana", kazala je Marica Gregurić.
Trinaestogodišnjakinja traži asistenta da ne mora samo s mamom u kino
Na prosvjed je došla i 13-godišnja Nika u invalidskim kolicima. Kaže kako joj je najveći problem jer ne može dobiti asistenta pa bi tako mogla otići s društvom u kino ili na sok, a ovako svugdje mora ići s mamom.
Kaže kako je odlična učenica 7. razreda i da joj prijatelji u školi pomažu u svemu, no ipak bi kaže, htjela imati pravo na asistenta koji bi joj uvelike olakšao život.
Njezina mama kaže kako je problem jer ništa za njezinu bolest ne ide na doznake.
"Njoj su svake godine potrebna kolica koja sama plaćam 18.000 kuna, potreban joj je poseban pribor za kupanje, krevet za spavanje, prehrana. Evo doktorica mi neki dan veli da bi trebala jesti svaki dan ribu, pogotovo sad u pubertetu, a ja dobivam svega 25000 kuna mjesečno za nju. Pa od čega da sve poplaćam pitam se. U isto vrijeme naša Vlada se vozi u najnovijim Audijima, zašto na sebi ne štede, a ne na našoj djeci", pita se ona.
Roditelji djece s poteškoćama poručuju kako se unatoč stalnim opomenama iz EU komisija, UN-ovih vijeća za ljudska prava i organizacija civilnog društva, reorganizacija i deinstitucionalizacija praktički ne provodi, a njihova su djeca i dalje suočena sa stigmom, izolacijom i diskriminacijom samo na osnovu vlastitog invaliditeta.
Zahtjevi Roditelja djece s poteškoćama
Od Vlade traže veću pomoć države jednoroditeljima koji imaju djecu s poteškoćama kao i roditeljima s više djece s poteškoćama. Traže da se ukine uvjetovanje roditelju koji ima status njegovatelja satnicom boravka djeteta u školi te da se riješi problem statusa njegovatelja.
Traže ukidanje Pravilnika i Zakona o satnici boravka djeteta u zdravstvenim i školskim ustanovama, osiguranje sredstava za asistente osobne i u nastavi tijekom cijele godine i kvalitetno rješavanje njihovog statusa te osiguranje Rane intervencije svoj djeci s poteškoćama.
Traže i otvaranje vrtića djeci s poteškoćama, podizanje rehabilitacijskih ustanova i u manjim sredinama.
Jedno od zahtjeva je da se vrati invalidnina djeci do prve godine života tj. njege i pomoći.
Traže i smanjenje administracije i broja komisija, pogotovo za djecu kod kojih je moguće utvrditi trajno teško oštećenje zdravlja.
Također zahtijevaju ukidanje plaćanja usluga socijalne skrbi koje su rehabilitacijskog karaktera jer su one u sustavu zdravstva besplatne za djecu do 18. godine.
Jedan od zahtjeva je da se osnuje jedinstvena komisija za utvrđivanje invaliditeta i da se rješenje izdaje na duži period osobito kod djece s najtežim invaliditetom te da se osigura dječji doplatak i nakon 27. godine djeteta s poteškoćama tj. osobe s invaliditetom jer potrebe nakon i prije 27. godine života ostaju iste.
Traže osiguranu pomoć u stambenom zbrinjavanju invalida putem inkluzija, osnivanje dijagnostičkog Centra za djecu s autizmom, uklanjanje svih prepreka i prilagodba svih objekata invalidima, sustavno kvalitetno rješavanje školovanja djece s poteškoćama te izmjenu pravilnika o Ortopedskim pomagalima.
Ministarstvo tvrdi: Nije ukinut status njegovatelja roditeljima djece s poteškoćama