Foto: Genos
Genos, koji danas zapošljava tridesetak ljudi, osnovao je 2007. godine prof.dr.sc. Gordan Lauc, znanstvenik mlađe generacije iza kojeg je bogata karijera. Profesor Lauc redovni je profesor na Farmaceutsko - biokemijskom fakultetu u Zagrebu, a do sada je objavio više od stotinu znanstvenih radova.
Kako ste se, kao uspješan znanstvenik, odlučili na ulazak u poduzetništvo?
U Hrvatskoj se nažalost prečesto zaboravlja da je jedna od temeljnih funkcija Sveučilišta poticati razvoj i napredak društva. U razvijenim zemljama je broj uspješno pokrenutih firmi jedan od temeljnih kriterija kako se mjeri uspjeh nekog sveučilišta, no nažalost kod nas je to još uvijek događa samo iznimno.
Mislim da je jako važno da naši profesori i znanstvenici svoja znanja i sposobnosti koriste i izvan granica svojih fakulteta ili laboratorija. Primjerice Genos danas zapošljava skoro 30 ljudi, a od poreza i doprinosa koje plaćamo, država može platiti još skoro 30 doktoranada na javnim institucijama. Na taj način ja društvu vraćam ono što je uložilo u moje školovanje i financiranje mog znanstvenog rada.
Upravo zbog tužne situacije s financiranjem znanosti u Hrvatskoj, nama je pri zapošljavanju zapravo najveći problem preveliki interes. Primjerice jedan od natječaja prošle godine smo morali poništiti, budući da nam se na jedno mjesto javilo 250 kandidata i zaključili smo da jednostavno nemamo vremena koje je potrebno za evaluaciju svih prijavljenih kandidata.
Uvođenje reda u sustav i pojednostavljenje svih administrativnih procedure je zadatak koji si postavljaju sve naše vlade, no rezultati se još baš i ne vide. Drugi veliki problem je negativan stav prema poduzetništvu.
Zbog kriminala u pretvorbi koja je provedena 90-tih puno ljudi ima strah od privatnog vlasništva i traži zaštitu države, iako svi znamo da je država najgori gospodar budući da tu odluke donose političari koji uglavnom razmišljaju samo kratkoročno, tj. do sljedećih izbora.
Nedavno vas je posjetio potpredsjednik Europske komisije nadležan za radna mjesta, rast, ulaganja i konkurentnost Jyrki Katainen, koji je istaknuo da je Genos primjer tvrtke kavu Europa želi financirati. Koliko ste do sada koristili novac iz fondova EU?
Genos do sada nije koristio sredstva EU fondova za regionalni razvoj, već je dobio Europske istraživačke projekte. Ta sredstva su strogo namjenska za provođenje istraživanja predviđenih projektnim planom, te se za druge stvari ne mogu koristiti. Dakle u biti europska sredstva financiraju istraživanja, koja mi onda prevodimo u nove proizvode i usluge.
Kakvi su planovi za budućnost? U kojem smjeru će se Genos razvijati?
Genos je trenutno na prekretnici jer smo postali preveliki za akademski startup i moramo se reorganizirati. Ono što trenutno radimo je da zajedno s partnerima pokrećemo veliki projekt u području personalizirane medicine.
O tome je sada još uvijek prerano govoriti, no planovi su veliki i nadamo se da ćemo ih uspjeti realizirati. U svakom slučaju namjeravamo ostati u svjetskom vrhu, a to zahtijeva velike napore, jer u svijetu koji ide brzo naprijed, onaj koji ide malo sporije naprijed zapravo jako zaostaje.
U posljednje vrijeme često se ističe potreba za spajanjem znanosti i gospodarstva. S obzirom da ste profesor na Farmaceutsko biokemijskom fakultetu u Zagrebu, a paralelno vodite uspješnu tvrtku baziranu na znanosti, smatrate li da hrvatske znanstvene ustanove imaju potencijala za komercijalizaciju svojih projekata? U kojem smjeru bi se takve suradnje trebale razvijati i koji su problemi?
Hrvatske znanstvene institucije imaju vrlo veliki potencijal, no sustav upravljanja našim javim institucijama ih onemogućava da ga primjene. Naše javne institucije još uvijek imaju samoupravni sustav upravljanja, a on se inherentno protivi svim promjenama i pokušava zadržati sadašnje stanje u kojem su ljudi koji donose odluke u biti zadovoljni i ne žele ništa promijeniti.
Mladi ljudi koji su nezadovoljni i žele nešto više, ili bolje napraviti, uglavnom nemaju mogućnost nešto promijeniti. U posljednjih 15 godina sam uložio jako puno vremena u pokušaje promjene sustava. Bio sam 4 godine prodekan, član različitih povjerenstava i vijeća, sve do Nacionalnog vijeća za znanost. Kad podvučem crtu, rezultat svog tog intenzivnog truda je skoro pa nikakav. Ako se i napravi neki mali pomak, sustav se već u sljedećem koraku vrati nazad na staro.
Već 20 godina reformiramo sustav znanosti i visokog obrazovanja i svi smo nezadovoljni. Mislim da jedino drastične mjere, poput ukidanja cijelog sveučilišta ili nekog instituta i njegovog ponovnog osnivanja potpuno iz početka može rezultirati pozitivnim pomacima.