Petar Kružić, poznat kao kapetan senjski i knez kliški, bio je jedan od najistaknutijih hrvatskih ratnika u borbi protiv osmanske najezde. Rođen oko 1490. godine, a poginuvši 12. ožujka 1537. u Solinu, Kružić je svojim životom i djelima ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj povijesti.
Svoju vojnu službu započeo je oko 1513. godine u Klisu, gdje je prije 1520. postao kapetan tvrđave. Osim vojne vlasti, povjerena mu je i civilna uprava u podgrađu, gdje je nosio titulu kneza.
Godine 1522. zajedno s Grgurom Orlovčićem imenovan je kapetanom Senja, čime je stekao poznati naziv »kapetan senjski i knez kliški«. Njegova hrabrost i vojničko umijeće došli su do izražaja u pobjedama protiv Osmanlija kraj Klisa 1524. i Senja 1525. godine, a posebno se istaknuo pružanjem pomoći opkoljenom Jajcu.
Kružić je bio odan kralju Ferdinandu I., nadajući se većoj podršci i redovitom financiranju svojih vojnika. Međutim, od kralja nije dobio značajnu pomoć, osim potvrde posjeda Lupoglav u Istri, koji mu je dodijeljen za troškove održavanja utvrda. Razočaran nedostatkom podrške, 1529. godine odrekao se dužnosti senjskog kapetana i posvetio se obrani i opskrbi Klisa.
Kao najjužnija hrvatska utvrda, Klis je bio od vitalnog značaja, ali i osamljen zbog osmanskih i mletačkih osvajanja koja su ga odvojila od ostatka Hrvatske.
U tom razdoblju Kružić je često boravio u Lupoglavu, a nakon upornih molbi dobio je dopuštenje da u obližnjem Lovranu drži brodove za opskrbu Klisa. Time je postavio temelje uskočkoj mornarici, koja je kasnije odigrala važnu ulogu u obrani hrvatskih krajeva. Godine 1532. pokazao je svoju odlučnost zauzevši i uništivši osmansku utvrdu u Solinu, koja je ometala pomorsku opskrbu Klisa.
Klis je potkraj 1536. godine bio pod opsadom Osmanlija, a Kružić je organizirao vojnu pomoć koja se iskrcala u solinskoj luci. Unatoč početnom uspjehu, osmanske snage su se pojačale i zaposjele Solinsko polje, prisilivši Kružića i njegove ljude na povlačenje. U kaotičnom bijegu, dok se pokušavao ukrcati na brod zaglavljen u plićaku, Osmanlije su ga prepoznali, uhitili i pogubili.
Većina njegovih uskoka uspjela je pobjeći u Senj, ali pad Klisa i Kružićeva smrt duboko su potresli Hrvatsku tog vremena. Taj tragični događaj označio je gubitak južne Hrvatske na duže vrijeme.