ČINI se da političko rješenje konflikta u Siriji više nije primarna opcija za neke međunarodne igrače. Ako je to ikad uopće i bila.
Mirovni plan je mrtav, a UN razjedinjen: vrijeme je za akciju
"Članicama međunarodne zajednice je preostala jedino opcija da razmisle o tome jesu li spremne poduzeti akcije u Siriji van mirovnog plana Kofija Annana i jurisdikcije ovog Vijeća, kazala je Rice jučer nakon izvanrednog sastanka Vijeća o masakru u Houli. A općepoznato je da je SAD za takve akcije uvijek spreman.
Rice pritom nije specificirala na kakve "akcije" misli, ali s obzirom na to da su SAD i EU već na Siriju primijenile sve moguće političke in ekonomske sankcije, opravdan je strah da je mislila na vojnu akciju. U prilog tome ide i činjenica da je Rice otvoreno rekla kako su šanse za uspostavom primirja i provođenjem Annanovog mirovnog plana u Siriji minimalne. Pritom je napomenula i kako je jedinstvo Vijeća sigurnosti nepovratno narušeno, aludirajući na odluku Rusije i Kine da blokiraju svaku mogućnost intervencije unutar okvira UN-a.
Libija se neće ponoviti, ali Jugoslavija bi mogla
Podsjetimo kako su Rusi i Kinezi u nekoliko navrata ponavljali da su izvukli pouke iz libijskog slučaja, kada je NATO-u dodijeljen mandat za humanitarnu intervenciju, koja se kasnije pretvorila u humanitarnu i političku katastrofu. Rice je kazala kako je "dodatna eskalacija konflikta i raširena kriza u Siriji i regiji" najrealniji scenarij, koji zahtijeva i ozbiljnije mjere. Odnosno, uputila je jasnu poruku Kini i Rusiji kako su Zapadnjaci spremni intervenirati, sviđalo se to njima ili ne.
"Rice je praktično poručila Rusiji i Kini i drugim zemljama Vijeća da, ukoliko ne prihvate planove Zapada o još većem pritisku na Siriju ili čak o akciji, SAD i NATO zadržavaju pravo da djeluju van Vijeća, kao što su to učinili u Jugoslaviji prije 13 godina, i napadnu Siriju", rekao je bloger Rick Rozoff za RT.
Kosovski model preslikan u Siriji
Pritom valja napomenuti kako postojeća politička situacija vezana uz Siriju zaista po mnogočemu podsjeća na Jugoslaviju 1999. godine.
"Presedan već postoji - spomenuli smo Kosovo. Ista se stvar dogodila i tamo. Imali smo optužbe o masakru, u ovom slučaju selo Račak. Imali smo UN-ov dekret koji je napumpan od strane američkih ambasadora koji su vodili promatračku misiju na terenu. Imali smo tvrdnje da je riječ o brutalnom neisprovociranom masakru nevinih civila od strane državne vojske. Srbija je okrivljena, postavljen joj je ultimatum, a zatim je bombardirana", kazao je povjesničar Nebojša Malić za RT. "Isti uzorak se ponavlja danas u Siriji", zaključio je.
Izvještaj o Houli stvoren na temelju telefonskih razgovora s opozicijskim aktivistima
Kojim će tempom Amerikanci "lobirati" za pokretanje intervencije, uvelike bi moglo ovisiti o tome kakvo će izvješće o masakru u Houli sutra biti predstavljeno UN-ovom Vijeću za ljudska prava. Nema dvojbe da Houla predstavlja savršeni povod za intervenciju, onu kap koja prelijeva čašu. Stoga izvješće o maskaru mora biti oštro, s nedvosmislenim upiranjem prsta u krivca. Zapad je svog krivca jasno odabrao već prošlih dana, kada su žrtve pripisali isključivo režimskoj vojsci i teškom granatiranju.
Međutim, preliminarno izvješće UN-a je pokazalo kako je većina od 108 poginulih likvidirana iz neposredne blizine, dok se samo 20 žrtava može pripisati artiljerijskoj vatri. Nema problema, glasnogovornik UN-ovog vijeća za ljudska prava, Rupert Colville, odmah je objasnio kako su im svjedoci kazali da su "likvidacije obavili pripadnici Shabbiya, paramilitarne organizacije koja podupire vladine snage".
Problema ipak ima jer su, kako je konstatirala Marinella Corregia iz mirovne udruge "No War Network", UN-ovi promatrači razgovarali samo s opozicijskim aktivistima. I to telefonski. Corregia je pričala s Colvillem i pritisnula ga da prizna da su njegovi ljudi pričali samo s "odabranim ljudima iz lokalni mreže čiji se identitet mora zaštititi", prenosi RT.
Nešto tu ne štima
Corregia je pitala kako je moguće da su svjedoci ubojice identificirali kao Shabbiyae, kada su imali prekrivena lica. Tim više što su mnoga ubijena djeca bila iz alavitskih obitelji odanih vladi. Na to je Collvile odgovorio kako Un ne može potvrditi da su u pitanju bili baš Shabbiya vojnici, "ali tako kažu njihovi izvori". Bit će zanimljivo hoće li ta ograda biti prisutna i u službenom izvješću, ili će krivnja biti jednoznačno dodijeljena režimskim snagama.
Corregia smatra kako puno stvari tu ne štima. Kao prvo ne može se potvrditi identitet ili prisutnost svjedoka. Zatim, nije jasno zašto su neka djeca na prikazanim video snimkama imala vezane ruke. U jednom od videa koji prikazuje bombardiranje Houle, navodno od strane režimske vojske, vide se kako bježe ljudi koji nose sirijsku, režimsku zastavu, a ne opozicijsku. Kako navodi Corregia, neki izvori sugeriraju da je većina ubijenih u Houli pripadala alavitskim prorežimskim obiteljima ili neutralnim sunitskim obiteljima, a manji broj opozicijskim.
Pitanja i nejasnoća je mnogo, ali za "SAD i društvo" to očito ne igra ulogu. Povijest i politička realnost sugeriraju kako su Siriji dani odbrojani.