Foto: Goran Telak, Goran Šebelić, Damjan Tadić, Zvonimir Barišin/Cropix
KAD JE sa 1. srpnja Hrvatska službeno postala članica Europske unije pa se tako nametnuo i plan što skorijeg ulaska Lijepe naše u Schengensku zonu, kao jedna od glavnih pošalica na tu temu se javila ona: Pa kako će sad Hrvati prebrojiti turiste? Doista, to pitanje ne čudi s obzirom da je u "sezoni kiselih krastavaca" glavna preokupacija prebrojiti turiste na graničnim prijelazima, naplatnim kućicama i plažama jer se u našoj zemlji kao dobri turistički rezultati uz cestovne brojke navode brojevi noćenja, a ne ono što bi svi trebali gledati kao dobar rezultat - konačni profit. A brojevi su ove sezone u svim segmentima - loši.
Iako neki za loše ovosezonske rezultate krive loše vrijeme, krizu i ulazak Hrvatske u Europsku uniju zbog čega je uveden vizni režim za državljane pojedinih zemalja (primjerice Rusija) te otežan dolazak stanovnicima susjednih zemalja kako što su Srbija te Bosna i Hercegovina, pravi razlozi hrvatskog turističkog fijaska gomilaju se već godinama, a ovo su samo kapi koje prelijevaju već odavno prepunjenu čašu.
Želi li Hrvatska održati korak sa turističkom konkurencijom na Mediteranu te narednih godina (p)ostati jedna od zvijezdi europskog turističkog neba, krajnje je vrijeme za pripremu i provedbu konkretne turističke strategije. Prirodne ljepote bez dodatnih sadržaja odavno nisu dovoljni za turistički napredak - turistima treba ponuditi nešto više, zbog čega će dulje ostajati i rado se iznova vraćati, a pri tome ne iskazivati očitu želju da ih "odereš do kože" i zahvaljujući njima u dva do tri mjeseca sezone ubereš dovoljno novca da ni ostatak godine ne moraš raditi apsolutno ništa.
Zemlja stvorena za propuštene prilike
Kad se govori o ljepotama Hrvatske, ima zgodna priča koja kaže: Kad je Bog stvarao svijet, svakome je dodijelio nešto. Mala Hrvatska ostala je posljednja, a njemu je u vreći ostalo od svega pomalo - i zagrabio je i podario joj najljepše prirodne bisere.
Ali, isto tako kažu - ne baca se biserje pred svinje. A Hrvati već desetljećima dokazuju da sve ono što im je dano ne znaju iskoristiti. Čak i kad im se prilike same otvaraju, Hrvati nađu načina zalupiti im vrata pred nosom. Najbolji primjer za to je festivalski turizam od kojeg se Hrvatska trudi pobjeći kao vrag od tamjana, a trenutno je jedan od najjačih hrvatskih aduta.
Možda bi o turizmu konačno trebali učiti od zemalja koje ne samo da žive od turizma, već žive turizam i žive za turizam. Zemalja u kojima stranca prihvaćaju kao gosta i prijatelja, a ne samo kao vreću novca iz koje će zagrabiti. Zemalja u kojima će vam ponuditi tisuće sadržaja, samo da bi vas privukli da iznova tamo dolazite. Zemalja koje znaju da turistu treba više od sunca, mora i plaže - jer to može dobiti u bilo kojem kutku Mediterana, nerijetko i znatno jeftinije.
Tri velika minusa hrvatskog turizma
Tri su glavna minusa hrvatskog turizma, a iako se na njih ukazuje već godinama - napredak se ne vidi. A turisti pamte i šire glas o Hrvatskoj. Ona stara kaže: Dobar glas daleko se čuje, loš se čuje još dalje!
1. Previsoke cijene
Usporede li se cijene u Hrvatskoj s onime što nude konkurentska mediteranska tržišta Lijepa naša je u nezahvalnom položaju, jer cjenovno spadamo u sam vrh, dok onime što se za plaćeni aranžman dobije debelo kaskamo za ostalima. Osim visokih cijena smještaja, turisti Hrvatskoj nerijetko zamjeraju i astronomske cijene u špici sezone diljem Jadranske obale kad je riječ o trgovinama i restoranima.
Koliko god se Hrvatska dičila gurmanskim specijalitetima, turisti znaju računati. A računice kažu da je, primjerice, riblja večera u osrednjem restoranu na hrvatskom Jadranu tri do pet puta skuplja negoli u luksuznijim grčkim restoranima na obali. Cijenama hrane u restoranima nadmašili smo i Tursku, a o jeftinom Tunisu ne treba ni govoriti, uz napomenu da obje spomenute zemlje mahom nude all inclusive aranžmane zbog kojih je vaša nužna potreba za izvlačenjem novčanika van već uplaćenog aranžmana svedena na minimum.
Preskupa je Lijepa naša postala i domaćim turistima kad se plaćanju smještaja i hrane pribroje cijena goriva, previsoke cestarine i astronomske cijene trajektnih karata želite li "potegnuti" do otoka. Ako se već skupi za godišnji, mnogi će ga radije provesti u inozemstvu - manje će platiti, a moći će se pohvaliti da su bili na nekoj "egzotičnijoj" destinaciji.
2. Neljubaznost domaćina
Uz čast iznimkama, Hrvate kao domaćine ne krasi dobar glas. I nedavno regionalno istraživanje pokazalo je manjak gostoljubivosti u Lijepoj našoj, posebice što se turističkog, odnosno ugostiteljskog sektora tiče, što je izrazito zabrinjavajuće u trenu kad Hrvatska (gotovo) sve nade za oporavak od krize polaže u cvjetanje turizma. Upravo ta neljubaznost i želja za "mužnjom" novca od turista, ostavili su dojam kako bi Hrvatima najdraže bilo kad bi stranci jednostavno uplatili ljetovanje i na njemu se uopće ne pojavili.
Promašena turistička promocija
Već više od dva desetljeća Hrvatsku se mahom prezentira isključivo naglašavajući njene prirodne ljepote. Smiješno je što je se time prezentira i domaćim turistima kad djeca već u vrtiću nauče da imamo "najljepše more na svijetu". A tom tezom bombardiramo godinama i strance kojima je prvo pitanje: Ok, sunce, more, plaže... i što još? A hrvatski odgovor je: Ništa. Iako imamo sve preduvjete za stvoriti brojne zabavne i popratne sadržaje te razne druge oblike turizma, primjerice adrenalinskog.
Jednako tako, istim turističkim spotom teško da ćete privući zaljubljenike u prirodu i kulturu iz Japana, umirovljenike iz Njemačke i mlade partijanere iz Velike Britanije i Nizozemske. Turističke kampanje za inozemno tržište trebale bi biti ciljanije - i s konkretnim ponudama onoga što strance zanima.