NEODRŽIVOST državnog duga SAD-a postaje sve jasnija, pa je ove godine počelo rušenje kreditnog rejtinga iz kreditnih agencija. Prvi potez je napravila agencija Fitch, srušivši kreditni rejting SAD-a s AAA na AA+.
Sličnu stvar je prije nekoliko dana napravila kreditna agencija Moody's, koja ga još nije smanjila, ali je najavila smanjivanje tako što je promijenila prognozu sa stabilnih izgleda za zadržavanje trenutnog maksimalnog kreditnog rejtinga na negativne. To je najava mogućnosti njegovog smanjivanja prilikom sljedeće procjene.
Kreditni rejting SAD-a ne bi trebao imati najveću ocjenu
S obzirom na objektivne pokazatelje zaduženosti, tj. omjer državnog duga i BDP-a, postotak proračuna koji se godišnje troši na otplatu državnog duga i projekcije kretanja državnog duga u budućnosti, SAD ne bi trebao spadati u države sa savršenom ocjenom kreditnog rejtinga.
Ta pozicija je rezervirana uglavnom za države Europe koje se smatra najvjerodostojnijim dužnicima na svijetu, tj. vjerojatnost da ne vrate dug je skoro pa nezamisliva. Ili kako kreditna agencija Moody's definira svoju savršenu ocjenu kreditnog rejtinga AAA, države s tom ocjenom predstavljaju "najniži očekivani rizik neplaćanja. Dodjeljuju se samo u slučajevima iznimno velike sposobnosti plaćanja financijskih obveza. Malo je vjerojatno da će na ovaj kapacitet negativno utjecati predvidivi događaji".
Maksimalni kreditni rejting u sve tri velike kreditne agencije (Moody's, S&P, Fitch) imaju Danska, Njemačka, Luksemburg, Nizozemska, Švicarska, Norveška, Švedska, Singapur i Australija. Tom ekskluzivnom klubu je donedavno pripadao i SAD, ali mu je Fitch srušio rejting, a Moody's promijenio izglede sa stabilnih na negativne.
SAD ima visok kreditni rejting isključivo zbog dolara
Dug SAD-a iznosi 121 posto BDP-a iako je realno manji zbog toga što se dio odnosi na dug jednih državnih institucija prema drugim državnim institucijama u SAD-u. Ali to je daleko više od država s maksimalnom ocjenom kreditnog rejtinga.
Prema podacima MMF-a, državni dug Danske je 30 posto BDP-a, Njemačke 67 posto, Luksemburga 24 posto, Švicarske 39 posto, Norveške 40 posto, Švedske 32 posto i Australije 56 posto. Jasno je da SAD jako odskače od tih država.
Jedini razlog zbog čega SAD ima maksimalan kreditni rejting je dolar, činjenica da kontrolira izdvajanje glavne svjetske valute, kojom se najviše trguje na svijetu i u kojoj središnje banke ostalih država svijeta uglavnom drže devizne rezerve.
Dva puta u povijesti srušen kreditni rejting, treći put je u najavi
U povijesti je SAD-u dva puta srušen kreditni rejting, a promjenom izgleda iz stabilnih u negativne je Moody's najavio i treće. Prvi put je srušen 2011. u vrijeme predsjednika Baracka Obame, iz kreditne agencije S&P. Ostale dvije velike kreditne agencije nisu srušile rejting, ali su izglede promijenile iz stabilnih u negativne.
Drugi put se dogodio u kolovozu ove godine, kada je kreditni rejting SAD-a srušila agencija Fitch. Moody's je sada najavio rušenje kreditnog rejtinga promjenom izgleda sa stabilnih u negativne. I 2011. i ove godine su rušenjima kreditnih rejtinga prethodili pregovori između republikanaca i demokrata o podizanju gornje granice zaduživanja (eng. debt ceiling), maksimalne razine duga koju federalna vlast u SAD-u smije dosegnuti.
Ministrica financija Janet Yellen je izjavila se "ne slaže s odlukom" i kako smatra da je potez "potpuno neopravdan", slično kao prilikom rušenja rejtinga iz Fitcha ranije ove godine. Također je pozvala republikance u Zastupničkom domu da rade na izbjegavanju djelomičnog zatvaranja vlade, do kojeg bi moglo doći već krajem ovog tjedna.
Početak kaosa oko duga - gornja granica zaduživanja
Ove godine se intenzivirao politički kaos u SAD-u, a glavna točka prijepora između republikanaca i demokrata, ali i između samih republikanaca, upravo je pitanje državnog duga. U svibnju je jedva izbjegnut bankrot SAD-a, nakon konačnog dogovora oko podizanja gornje granice zaduživanja (eng. debt ceiling).
Ograničenje duga je gornja granica ukupnog iznosa novca koji je u SAD-u zakonski dopušteno posuditi za financiranje države i servisiranje starih dugova. Kako SAD u velikoj većini godina troši više novca nego što ima prihoda državnog proračuna, dug se akumulira i stalno raste.
SAD ima jaku međusobnu kontrolu među raznim granama vlasti (eng. checks and balances), pa za svaku važniju odluku (kao što je gornja granica zaduživanja) uglavnom treba pristanak obje strane, i republikanaca i demokrata.
Nakon mukotrpnih pregovora dogovor je postignut, zakon o usvajanju nove gornje granice zaduživanja je "prošao" tek četiri dana prije službenog bankrota SAD-a, a trenutni vladajući demokrati morali su obećati da će smanjiti neke državne troškove i odrediti put prema smanjivanju državnog duga.
Demokrati i republikanci se ne mogu dogovoriti oko državnog duga i financiranja države
U rujnu se pojavio novi problem, moguće zaustavljanje financiranja federalne razine vlasti u SAD-u. Naime, bez odobrenja Kongresa, federalne institucije ne smiju trošiti novac. Svake fiskalne godine se iznova odobravaju sredstva za državne institucije na federalnoj razini, a ako se prije isteka godine ne donese novi zakon o financiranju za iduću financijsku godinu, onda institucije ostaju bez sredstava.
Povijesno se takve situacije koriste kao sredstvo za ucjenu vladajućih iz stranke koja je u oporbi. Zadnjih nekoliko desetljeća većinom se izigravao taj folklor oko financiranja federalnih državnih institucija, pa tako i ove.
1. listopada je izbjegnut prestanak financiranja jer je Zastupnički dom, koji kontroliraju republikanci, a ne vladajući demokrati, dopustio da se financiranje produži privremeno, za 45 dana. Time je izbjegnuto gašenje federalnih državnih institucija SAD-a.
Najzaslužniji za to, predsjednik Zastupničkog doma Kevin McCarthy (republikanac) upravo je zbog toga smijenjen s dužnosti iz čudne koalicije demokrata i republikanaca bliskih bivšem predsjedniku Trumpu. Protiv opoziva glasalo je 210 republikanaca, ali ih je 208 demokrata uz pomoć osam republikanaca bliskih Trumpu nadglasalo.
Novo financiranje institucija za sljedeću fiskalnu godinu još nije doneseno, a privremeno financiranje od 45 dana se bliži kraju. Na to se ministrica financija Yellen referirala kada je pozvala republikance da nastoje izbjeći prestanak financiranja.
Nagli rast duga zadnjih nekoliko godina
Iako se već desetljećima raspravlja o državnom dugu SAD-a i pitanje državne potrošnje je sastavni dio politike u SAD-u, zadnjih godina se zaista odvijalo veliko zaduživanje. Teško je osporiti opravdanost odluke Fitcha i Moody'sa kada se sagledaju podaci.
Ukupni državni dug SAD-a je trenutno veći od 33 bilijuna dolara. Još 2019. je bio 22.72 bilijuna dolara, što znači da je preko 30 posto ukupnog duga nagomilano u zadnje četiri godine. Gledano u omjeru s BDP-om, trenutni dug iznosi više od 120 posto BDP-a, dok je 2019. iznosio 107 posto BDP-a, 2010. 91 posto, a 2000. 56 posto.
To je neodrživ rast, a toga su svjesni i u najvećim kreditnim agencijama. Primjerice, sadašnji dug, gledano omjerom u BDP-u, daleko je veći nego tik nakon 2. svjetskog rata, kada je iznosio 96 posto BDP-a.
Doduše, dio duga se odnosi na dug između samih institucija SAD-a, što znači da SAD praktički duguje sam sebi. Ali čak i kada bi se to eliminiralo, ukupni dug iznosi više od 26 bilijuna dolara.
Poseban problem predstavlja činjenica da cijena tog duga raste, jer se povećavaju kamatne stope. Rušenje kreditnog rejtinga i smanjenje izgleda iz stabilnih u pozitivne također povećava kamate u budućnosti.
Prema trenutnim projekcijama 2024. će se čak 16 posto troškova federalnog proračuna SAD-a odnositi na plaćanje državnog duga, a ako se ovaj tempo nastavi, do 2050. će se čak 35 posto proračuna morati trošiti samo za otplatu duga.
Dužničku krizu SAD-a osjetit će cijeli svijet
Rušenje kreditnog rejtinga SAD-a je sasvim opravdano, jer po pokazateljima zaduženosti nikako ne spada među države s najboljim kreditnim rejtingom. Zapravo, vjerojatno ne spada ni među države s gotovo savršenim kreditnim rejtingom (AA+).
Neodgovorno trošenje i zaduživanje su možda bili održivi u vrijeme niskih kamatnih stopa, ali to je razdoblje završilo. Nagomilavanje duga se možda moglo opravdavati i u vrijeme pandemije, kada su se novci dijelili širokom rukom da bi se spasilo gospodarstvo, bez razmišljanja o tome što će se dogoditi kada taj dug bude trebalo vratiti.
Politička polarizacija zadnjih nekoliko godina sprječava postizanje konsenzusa oko pitanja državnog duga, a svaki novi politički kaos, kao blokiranje financiranja državnih institucija i gornje granice zaduživanja da bi se mogli financirati zakoni koji su već doneseni, ne pomaže u rješavanju problema.
To nije dobra vijest za SAD, ali ni za bilo koga drugoga u svijetu. Kina i EU su veliki izvoznici u SAD, a učinci moguće dužničke krize ne bi se mogli ograničiti, nego bi se prelili na cijeli svijet.