Hrvatski premijer Andrej Plenković sve više nalikuje predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Takva tendencija prisutna je već godinama, ali zadnjim Plenkovićevom porobljavanjem institucija sličnost postaje sve očitija.
>> Hrvatska od danas više nije republika, nego prćija Andreja Plenkovića
Autokrati
Iako su Hrvatska i Srbija po mnogo čemu fundamentalno drugačije zemlje, pa je tako Hrvatska civilizacijski okrenuta Zapadu a Srbija još uvijek nije načisto sama sa sobom preferira li vrijednosti Zapada ili Istoka, njihovi lideri dijele jednu važnu osobinu - obojica su izraženi autokrati.
Njihov način vladavine, odnos prema oporbi i civilnom društvu i opsjednutost medijima jako su slični. U autokratskom načinu vladavine državni poglavar ima neograničenu ili gotovo neograničenu moć. U svojoj osobi on spaja zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast, baš kao što je u nekoliko zadnjih dana napravio Andrej Plenković.
Žetončići Plenkoviću pomažu osvojiti i sudbenu vlast
Izvršnu vlast Plenković je osvojio na izborima i ona je neosporna. Zakonodavnu vlast ostvaruje tako što ima apsolutnu podršku svojih snishodljivih saborskih žetončića.
Vidjeli smo zadnjih dana kako to funkcionira u praksi i kako su izvršna, zakonodavna i sudbena vlast spiralno obavijene jedna oko druge. Jučer je do kraja zarobio Državno odvjetništvo, postavivši na njegovo čelo duboko kompromitiranog suca Ivana Turudića. Zakonodavnu vlast kontrolira kroz stranku i žetončiće, odnosno mrežom profesionalnih dizača ruku u saboru.
Postigao je suglasje između krajnjih desničara poput Ante Prkačina i Hrvoja Zekanovića te Milorada Pupovca, koji je ranije oštro kritizirao Turudića, ali je sada, kad je trebalo prazne riječi preinačiti u ozbiljan politički stav, odjednom promijenio mišljenje.
Samovolja s Turudićem
Kao izraz političke samovolje, Plenković je ipak odabrao Turudića kao novog državnog odvjetnika. U više navrata smo zaključili da je HDZ tako kao pravomoćno osuđena zločinačka organizacija dobio svog čovjeka na čelu državne institucije čiji je posao progon kriminalaca.
>>Milanović: Plenković uopće nije tražio sigurnosnu provjeru Turudića
O tome koliko je Plenković izbjegao institucije, danas je govorio i predsjednik Zoran Milanović, upozorivši da SOA nije radila sigurnosnu provjeru Ivana Turudića nakon što ga je Plenković predložio za glavnog državnog odvjetnika, odnosno da Plenković nije naredio takvu provjeru
>>Profesorica ustavnog prava: Odluka o neradnoj nedjelji pada već na prvom koraku
Plenković je pokorio i Ustavni sud, koji je odbio predlagatelje koji su osporavali ustavnost Zakona o izbornim jedinicama, kao i Zakona o trgovini, koji propisuje da je većina nedjelja tijekom godine neradna.
Plenković je tako postao prvi HDZ-ovac koji je odluku doista progurao, što je jako bitno u kontekstu izbora i Crkve, koja desetljećima pojam neradne nedjelje vidi kao svoju pobjedu nad temeljima sekularne države.
Vučić - apsolutni vladar Srbije
Vučić i njegova Srpska napredna stranka apsolutni su vladari Srbije. Vučić ima parlament koji kanalizira interese njegove stranke, a sveprisutan je pritisak na institucije, što uključuje i sudstvo. Trenutno se Vučić nosi s optužbama o nepravilnostima na izborima, zbog čega su održani i brojni prosvjedi diljem države.
Europski parlament predložio je danas rezolucijom međunarodnu istragu o nepravilnostima na parlamentarnim i lokalnim izborima u Srbiji s kraja prošle godine te je pozvao na obustavu financiranja Srbije ako se pokaže da su srpske vlasti "izravno uključene u prijevaru birača".
U izvanrednim situacijama najbolje se vidi o kakvom se načinu vođenja politike radi. Za vrijeme pandemije koronavirusa, Vučić je upravljao svakom sitnicom života u Srbiji, svakodnevno se javljao putem televizija kao da ne postoje institucije za to, brojao mrtve, širio paniku i naposljetku proglasio izvanredno stanje u zemlji koju je potpuno blokirao.
Premrežio sve institucije
Nakon masovnih ubojstava u svibnju, u kojima je stradalo 19 ljudi, uglavnom djece i mladih, Vučić je iznosio podatke koje ne bi smio imati. Tiču se obitelji dječaka ubojice, Koste Kecmanovića, pa je tako primjerice na televiziji govorio koliko mu zarađuju roditelji. Vlada je bez ikakve suvisle rasprave usvojila populističke mjere koje je predložio Vučić. Tako stvari funkcioniraju u diktaturama, pa i u Vučićevoj Srbiji.
Vučić je premrežio sve institucije u državi, a njegova stranka, iz koje se nedavno teatralno ispisao, prisutna je na svim razinama vlasti. Iako bi mu utjecaj u ustavnom smislu trebao biti poput onog koji u Hrvatskoj ima Zoran Milanović, Vučić je državu pretvorio u svoj show, koji traje od 2012. godine.
Premijerka Ana Brnabić zove ga "šefe" iako ima formalno veće ovlasti od njega. Vučić je bio i najprepoznatljivije lice prosinačkih izbora u Srbiji. Iako je prestao biti članom stranke, bio je nositelj liste koja se zvala "Aleksandar Vučić - Srbija ne sme da stane".
>>Srbija po percepciji korupcije najlošija u zadnjih 12 godina. Lošija samo BiH
Ne čudi stoga da je Srbija po percepciji korupcije u javnom sektoru za 2023. najlošija u proteklih 12 godina. Srbija je ispod svjetskog prosjeka za sedam bodova, a za čak 28 je lošija od prosjeka zemalja članica Europske unije, pokazuju podaci na svjetskoj listi Indeksa percepcije korupcije organizacije Transparency International.
Rimac: Vučić kontrolira medije i državni aparat. Plenković ima sabor, a sad udara i na sudstvo
Politički analitičar Ivan Rimac za Index je kaže da sličnost nije baš tolika, ali dodaje kako mu se čini da Hrvatska ne ide u dobrom smjeru.
"Mislim da to još nije toliko izraženo, ali postoje udari na institucije, to svakako. Mislim da je kod Vučića stvar manje-više naglašena na kontroli medija i posredno na kontroli državnog aparata. Dok je kod Plenkovića do sada glavni naglasak bio na ovlasti sabora, a sad vidimo i udara na sudstvo", rekao je Rimac.
Što se tiče udara na sudstvo, ističe kako je sad osnovno pitanje oko idućeg razdoblja.
"Pitanje je koliko će sad pravosudni sustav, znači DORH i sudovi, procesuirati one krimene koji su bili prisutni u mandatu Plenkovićeve vlade. Plenković ima preko 30 smijenjenih ministara, neke od smjena su proizašle iz afera koje su bile procesuirane od pravosudnog sustava.
Sadašnji udar na sudstvo, odnosno uspostavljanje stabilne kontrole pravosudnog sustava, prijeti da više takve krimene nećemo niti otvarati, a ne samo da će se beskrajno dugim procesima razvodnjavati", objasnio je Rimac.
"Plenković ponižava oporbu, sabor izgleda kao privjesak"
Dotaknuo se udara na zakonodavnu vlast, odnosno kontrolu u saboru.
"Modus operandi je da se ignoriraju bilo kakve sugestije, primjedbe ili prijedlozi oporbe. Prisutno je to još od 1990-ih godina, ali sada Plenković ne samo da ignorira prijedlog oporbe nego ih javnim istupima ponižava do te mjere da sabor izgleda kao privjesak njegove većine, a ne volje autonomnih pojedinačnih odluka.
To više nije u smislu da smo nešto izglasali kao većina, nego zato što sam ja tako odredio. To ulogu sabora u retoričkom smislu dovodi na vrlo niske grane. Sabor ima i druge manjkavosti, u prvom redu vrlo izražen govor mržnje, koji bi trebalo skinuti iz opsega saborskog imuniteta.
Bilo je i drugih devijacija, koje se sastoje uglavnom od toga da se ne može čuti suvisla, tematski usmjerena rasprava. Sustav je na neki način ipak još očuvan, barem u formalnom smislu, i tu treba spomenuti važnost ulaska u Europsku uniju", rekao nam je Rimac.
Dotaknuo se usporedbe s Vučićem.
"Nisam stručnjak za vanjskopolitičke teme, ali bitna razlika između Vučićeve Srbije i Plenkovićeve Hrvatske jest da Vučić ipak ima dosta paravojnih i drugih struktura kojima upravlja, što stvara i izvjesni strah kod građana Srbije. Kod HDZ-a se taj element ne nazire, HDZ je više usmjeren na kontrolu državnih institucija, a ne paradržavnih snaga", kazao je.
Odnos prema medijima
Najveća sličnost Plenkovića i Vučića ipak se očitava u odnosu prema medijima. Vučić ohrabrenje za svoj autokratski način vladanja ima i u ulizivačkim medijima, koji se financiraju iz lokalnih izvora i plaćaju kroz razne oglase državnih poduzeća, baš kao što je slučaj i kod Plenkovića.
Na televizijama Vučić gostuje kad mu se prohtije. Ti nastupi obično su pretvoreni u njegove beskrajne monologe.
Osim aklamacije Vučiću, zadatak njegovih medija je širiti mržnju prema kritičarima režima. Vidjeli smo da su prilikom prosvjeda "Srbija protiv nasilja" provučićevski mediji ili potpuno ignorirali prosvjed ili tek šturo izvještavali o njemu. Prisjetimo se i kad je Vučićev tabloid Informer prozvao Index "najgorim ustaškim portalom".
Vučić i osobno napada novinare. Novinarku N1 Sanju Sovrlić optužio je da insinuira kako je Srbija kriva za incident na Kosovu, dok se u Pragu 2022. svađao s hrvatskim novinarima upravo na temu naslovnica njegovih tabloida u Srbiji.
Mislimo li da je Plenković nešto bolji?
Sjećamo se kad je Plenković u jeku pandemije novinara N1 televizije Hrvoja Krešića optužio da navija za oporbu nakon što je Krešić ustvrdio kako je njegov susret s Novakom Đokovićem prema definiciji HZJZ-a bio bliski kontakt.
Njemački radio: Na HRT-u vlada atmosfera kao u Sjevernoj Koreji
Pitao je i nekadašnjeg predsjedniku SDP-a Davora Bernardića je li ga HRT-ova novinarka Maja Sever pripremala za emisiju, a novinare koji su istraživali vladinu intervenciju u Agrokoru je optužio da “Hrvatskoj ne žele dobro". Indexova otkrića u aferi Hotmail opisivao je kao "recikliranje", kazavši i da se Hrvatska nalazi u hibridnom medijskom ratu.
Rekao je i da ono što vlada kojoj je na čelu radi jest u svrhu zaštite hrvatskih nacionalnih interesa, dok ima jako puno aktera koji žele destabilizirati te procese. Te riječi mogli bismo proglasiti upravo definicijom vučićizma, gdje je uvijek veliki vođa taj koji stoji na braniku zemlje, dok su svi koji ne misle kao on neprijatelji.
Plenković također ima omiljene medije. Sjećamo se i kako je s ministrima bio na proslavi 80. rođendana Slobodne Dalmacije u Splitu, kad je rekao da vlada podupire neovisnost medija i njihovu financijsku održivost, čime se jača hrvatska demokracija.
>>Nijemci objavili veliku reportažu o HRT-u: "Kao u Sjevernoj Koreji"
Njemački javni radio Deutschlandfunk u 2020. donio je 50-minutnu reportažu pod nazivom “Hrvatska televizija" u kojoj se konstatira da je HRT “zastrašujući primjer u što se može pretvoriti javni servis”. Reportaža završava konstatacijom da na HRT-u vlada atmosfera kao u Sjevernoj Koreji.
"Lex AP može dovesti do prikrivanja informacija kriminalnog karaktera"
Rimac se dotaknuo izmjena kaznenog zakona, koji predviđa sankcioniranje osoba koje na temelju položaja, zaposlenja ili funkcije imaju pristup materijalima kaznenog postupka i koji te materijale dijele s javnosti prije potvrđivanja optužnice, kada kazneni postupak postaje javan.
"Osim javne televizije mediji su uglavnom nezavisni. Oni nezavisno odlučuju koje će teme otvoriti i kako ih prezentirati. Do sada je bilo normalno da medij, onaj koji to odluči, kritizira vlast. A sad imamo ovaj Lex AP, koji može dovesti do toga da se prikriju informacije koje su kriminalnog karaktera i čije bi iznošenje u javnost stvorilo pritisak da se procesuiraju.
To je jedan opći oblik kontrole. Drugi je bio taj da Plenković na konferencijama za novinare ponižava novinare i proziva ih da rade pod okriljem druge političke boje ili da jednostavno izbjegava odgovore na pitanja", navodi Rimac.
Slični mehanizmi stvaranja panike
Sličnost prepoznajemo i kroz stvaranje panike. Vučić je tako nedavno u izravnom TV prijenosu na ploči nacrtao dijagram, kako je rekao, rata i napada koji se, dodao je, vode protiv njega. Prisjetimo se i kako je 2013. kazao da mu svake sekunde stižu poruke da će ga ubiti.
Plenković je prošle godine također tvrdio da mu prijete smrću, nakon čega je pred Banske dvore stigao tim interventne policije.
Još jedna sličnost Plenkovića i Vučića očitava se u njihovom naglašenom domoljublju, isticanju da su oni ti koji stoje na braniku domovine, koju neprijatelj želi destabilizirati. Kod Vučića se to najviše ocrtava u odnosu prema Kosovu, a kod Plenkovića temelj u tzv. dignitetu Domovinskog rata, očuvanju politike Franje Tuđmana itd.
"Autoritarne vlasti se skrivaju iza neprijatelja države"
"Sličnost svih autoritarnih vlasti jest kad ne pružaju efikasne politike prema građanima, da se skrivaju iza neprijatelja države koji se najčešće nalaze izvana. U Hrvatskoj, s obzirom na ulazak u EU i u NATO, ne možemo očekivati da je takva retorika prihvatljiva, pa se traži unutrašnji neprijatelj.
Dugogodišnji je to model, koji je počeo još 1990-ih s diobom na desnicu i ljevicu u ideološkom smislu pa je jedna drugoj prigovarala za pripadnost u Drugom svjetskom ratu. Sad smo i dalje 80 godina iza rata, a kad se želi izbjeći neka bitna rasprava, povlače se ideološke relacije", zaključio je za Index politički analitičar Ivan Rimac.