PRIZORI mumificiranih leševa u rudniku Barbarin rov u selu Huda Jama, koji ovih dana stižu iz Slovenije, prizori su autentične strave, koji svakom razumnom čovjeku oduzimaju dah barem na onih obaveznih minutu šutnje kojom se živi rastaju od mrtvih. Čak i da pola onoga što je dosad o tome objavljeno (tisuće pobijenih vojnika, navodno većina Hrvata, ubijenih plinom, pa zalivenih vapnom, iako su neki još bili živi) nije točno, to je nesumnjivo težak zločin. Bio o tome donesen sudski pravorijek ili ne.
Sada je puno važnije donijeti moralni sud o tim sluđenim i besmislenim egzekucijama, a prvi su pozvani da to učine deklarirani antifašisti, pogotovo oni koji su antifašizam stavili i u nazive svojih organizacija. Ali, već tu na prvom koraku zaškripjelo je. Jedan od čelnih ljudi hrvatskog Saveza antifašističkih boraca Ivan Fumić promrljao je nekoliko prožvakanih fraza kako osuđuje sve zločine, uključujući partizanske, te da većina partizanskih boraca nije htjela imati ništa sa zlodjelima koja ih izjednačavaju s fašistima.
Hrvatska je mentalno i civilizacijski još nespremna da se suoči sa strahotama Drugog svjetskog rata
Kurtoazno, ali mlako i prazno. No, zato je kritizirao Jadranku Kosor i Tomislava Karamarka što su otišli u Hudu Jamu, i bez minimalne provjere prihvatili procjenu da je u rudniku pobijeno više tisuća ljudi. Ovo posljednje stoji, jer sigurno predstoje nove manipulacije brojevima mrtvih, kojih je, da se ne zaboravi, bilo oko Bleiburga isto koliko i oko Jasenovca. Ali, barem u ovo prvo vrijeme, to je manje važno od javne osude zločina, koji bi sadržavao i jasno priznanje da su pobijeni u Barbarinom rovu dio sistemskog zločinačkog revanšizma komunističkih vlasti.
A to najvažnije Fumić je prešutio kao što šuti kamen sa slovenskog krasa. No, to je samo dio problema. U cjelini, koja pokazuje da je Hrvatska mentalno i civilizacijski još nespremna da se suoči sa strahotama Drugog svjetskog rata, taj problem izgleda ovako. O tim zločinima šute oni koji bi trebali govoriti, a govore oni koji bi trebali šutjeti. Prvog smo se dotakli, ajmo na drugo. Glas koncila u posljednjem broju raspištoljio se, kao i obično na ovu temu, i optužio institucije hrvatske države da su još zadojene komunističkim mentalitetom.
I što bi sada još trebalo?!
Zato, grme s Kaptola, pomeću brezovom metlom pod tepih ove najmračnije strane Drugog svjetskog rata. Ali, gospoda popovi valjda nisu i sami zaraženi tim komunističkim virusom, pa neka oni izađu na svijetlo s tim mrakom, ali, molim, integralno, uključujući ustaške zločine, o kojima u pravilu šute baš kao onaj kraski kamen. Ali, malo sutra ćeš to od njih dočekati. Umjesto toga u komentaru GK rasplakali su se da je za razliku od Slovenije gdje postoji posebna komisija za ispitivanje komunističkih zločina, Hrvatska svoju ukinula. A to je, gotovo nas je sramota podsjećati, ona komisija Vice Vukojevića koja je svojedobno bezbožno utvrdila da je u Jasenovcu ubijeno 2.238 (!!!) ljudi svih nacionalnosti.
Znaju li, dođavola, ti razroki geometri ratnih zločina iz Glasa koncila što ovim rade?? Pa, već dosad Hrvatska je imala i previše problema jer joj se s pravom ljutito zamjeralo da je žrtve agresivnog fašizma stavila u istu ravan s žrtvama obrambenog antifašizma (što je, inače, kada je riječ o domovinskom ratu zabranjeno i posebnom deklaracijom Sabora). I što bi sada još trebalo?! Da se voljom ustreptalih kaptolskih mantija pošalje u svijet poruka kako se Hrvatska srozala još nekoliko stuba niže. I da po njenoj procjeni od meke i milostive ustaške ruke nije pobijeno više od 5-6 tisuća ljudi, a od partizanske najmanje 500-600 tisuća.
Inspirativno ludilo
U redu, prevažna kaptolska gospodo, ako je to vaša zadnja, pošaljite to na adrese članica bivše antifašističke koalicije, može i Vatikana, baš nas zanima kakav ćete odgovor dobiti. Ako vas, pak, taj odgovor ne zanima, jer su vam važnije žrtve Barbarinog rova i druge žrtve blajburške kalvarije, kojima, kao, ovim činite čast, evo vam odmah našeg odgovora. Tvrdnja da je u Jasenovcu ubijeno jedva nešto više od dvije tisuće ljudi, koja vam je očito draga srcu, inspirativno je ludilo koje će potaknuti i ludilo na drugoj strani. Javit će se, budite sigurni, netko da vam uzvrati kako je u Barbarinom rovu smaknuto svega 7-8 ljudi, a u cijeloj blajburškoj Golgoti ne više od 300-400.
Pa vi vidite. Uvjereni smo da mi iskazujemo daleko veći pijetet žrtvama Bleiburga i Barbarinog rova ako kažemo da je tamo pobijeno nekoliko desetaka tisuća ljudi. Ali da se žrtve tog strašnog zločina još uvijek ne mogu izjednačiti, s jasenovačkih blizu sto tisuća potpuno nedužnih srpskih, židovskih, ciganskih, hrvatskih i drugih muškaraca, žena i djece (uključujući nekolicinu katoličkih svećenika!!). To naprosto nisu iste stvari.
Potpisnik ovih redaka ima za to i jedno osobno svjedočanstvo otprije više od deset godina, kada je njega i Viktora Ivančića tužio Franjo Tuđman jer su žestoko napali, kao i mnogi u svijetu i u zemlji, njegovu ideju "miksanja kostiju" ustaških zločinaca i njihovih žrtava u jasenovačkom memorijalnom centru. Doživio sam najveću satisfakciju koja se u takvim prilikama može dogoditi - Zagrebački županijski sud (sudac Marin Mrčela) pročitao nam je oslobađajuću presudu. E, tek kada se veleuvažena gospoda s Kaptola jave s nekim sličnim dokazom da su u pravu, možemo razgovarati. Amen.
> Ostale komentare autora pročitajte ovdje
Foto: AFP