Europska unija želi izvući pouke iz ruskog agresorskog rata u Ukrajini. Jučer je po prvi put predstavljena strategija za industriju oružja. Cilj je zamjena programa koji su do sada pokrenuti ad hoc nakon početka invazije i dugoročno planiranje industrije oružja u EU-u, piše u analizi DW.
U Bruxellesu je rečeno da je strategija naoružanja EU-a posebno neophodna radi suzbijanja fragmentacije. Fragmentacija znači da svih 27 država-članica samostalno oprema svoje vojske oružjem koje često nije kompatibilno i prije svega ne udružuje svoju kolektivnu kupovnu moć.
Pored toga, fragmentacija dovodi do nedostatka konkurencije među proizvođačima oružja, objasnila je potpredsjednica Europske komisije Margrethe Vestager u Bruxellesu. „To dovodi do ogromne neefikasnosti i neučinkovitog korištenja novca poreznih obveznika. Osim toga, države-članice troše novac na puno različitih vrsta opreme", naglasila je Vestager na konferenciji za novinare. Ponekad, kaže, postoji i do pet vrsta jednog te istog oružja.
Nova strategija treba pokazati da industrija naoružanja u EU-u može brže, bolje i zajednički proizvoditi, naglasio je Thierry Breton, europski povjerenik zadužen za unutarnje tržište. Europska komisija predlaže niz mjera.
Glavni prijedlog je da zajednička nabava oružja ubuduće bude pravilo, a ne izuzetak. U tu svrhu će biti formirano novo tijelo koje će činiti Komisija, visoki predstavnik, šef Europske obrambene agencije i države-članice. Zadatak tog novog tijela će biti utvrđivanje potreba država-članica prilikom kupovine naoružanja i omogućavanje koordinacije.
U suradnji oko oružja također bi trebala postojati zajednička pravila za nabavu, porezne poticaje i fondovi EU-a. Europska komisija za industriju oružja obećava ukupno milijardu i pol eura za razdoblje od 2025. do 2027. Osim toga, spominje se i mogućnost korištenja profita od ruskog novca koji se nalazi u EU-u. Kao pokazatelj uspjeha Europska komisija utvrđuje da bi se do 2030. najmanje 40 posto oružja i opreme trebalo nabaviti zajednički.
Dick Zandee s nizozemskog instituta Clingendael smatra da je ta brojka prilično ambiciozna, posebno imajući u vidu brojke iz posljednjih godina. Na primjer, 2021. članice EU-a zajedno su kupovale oko 18 posto oružja, a još 2007. su postavile cilj od 35 posto.
Radi se i o količini naoružanja koje članice kupuju izvan EU-a. Prema riječima potpredsjednice Komisije Vestager, članice su od početka ruskog agresorskog rata u Ukrajini do lipnja 2023. na naoružanje potrošile više od 100 milijardi eura. Skoro 80 posto tog iznosa potrošeno je izvan EU-a, a 60 posto je otišlo proizvođačima u SAD-u. Prema novim planovima, najmanje 50 posto novca za oružje trebao bi do 2030. biti potrošen unutar Unije, a do 2035. to bi trebalo biti 60 posto.
Europskoj komisiji je pritom također važna i veća neovisnost u snabdijevanju oružjem. „Bez obzira na izbornu dinamiku u SAD-u moramo preuzeti više odgovornosti za vlastitu sigurnost", rekla je Vestager, govoreći o mogućoj izbornoj pobjedi Donalda Trumpa u studenome. Istovremeno, dodaje, imamo obveze i prema NATO-u.
Malo je vjerojatno da ovi postavljeni ciljevi neće biti kontroverzni među državama-članicama. Pia Fuhrhop iz berlinske Zaklade za znanost i politiku u intervjuu za DW ističe da mnoge istočnoeuropske države, ali i Njemačka i Italija, tradicionalno imaju bliske odnose sa SAD-om kada se radi o naoružanju. Pored skeptika, svakako postoje i države koje će se zalagati za kredibilne alternative na vlastitom tržištu, naglasila je Fuhrhop.
U svakom slučaju, industrija naoružanja u EU-u pozdravlja plan Europske komisije. „U potpunosti podržavamo cilj Komisije da poboljša obrambenu spremnost EU-a i pozdravljamo fokus strategije na podršku obrambenoj industriji EU-a", rekao je Jan Pie, glavni tajnik udruženja „Aerospace, Security and Defence Industries Association of Europe". Međutim, kako dodaje, uspjeh strategije ovisi o članicama Unije.
One ne moraju samo glasati za odgovarajući zakon, nego ga kasnije trebaju i provoditi. O njihovoj volji, a članice imaju prerogativ na području obrane, ovisi hoće li biti spremne da se dogovore o zajedničkim standardima čak i o jednom uređaju, a ne o pet različitih, objašnjava Fuhrhop.
Dick Zandee očekuje da će strategija biti dobro prihvaćena od strane članica, jer su bile unaprijed uključene u njenu izradu. Pa ipak, moglo bi potrajati dok zakon zaista ne bude usvojen.