URED europskog javnog tužitelja (EPPO) u Hrvatskoj ne radi ni pune dvije godine, a već ima pune ruke posla u razotkrivanju korupcije. Samo su u prošloj godini pokrenute 23 istrage. Iako u drugim članicama Europske unije tužitelji imaju najviše posla u razotkrivanju prevara povezanih s plaćanjem poreza na dodanu vrijednost, prema izvješću EPPO-a za prošlu godinu, u Hrvatskoj lani nije pokrenuta ni jedna takva istraga, već su to većinom bili slučajevi vezani za korupciju.
Procjenjuje se da je Hrvatska oštetila europski proračun za više od 300 milijuna eura
U prošloj je godini ukupna financijska šteta prouzrokovana malverzacijama samo u Hrvatskoj procijenjena na 313.6 milijuna eura. Lani je EPPO, na čelu s Laurom Kövesi, u Hrvatskoj istraživao šest slučajeva iz programa razvoja poljoprivrede i sela, sedam iz grupe regionalnih i urbanih razvojnih programa, po dva iz programa zapošljavanja, socijalne kohezije, inkluzije i vrijednosti te po jedan iz programa oporavka i otpornosti te mobilnosti i transporta, energije i programa digitalizacije te dva izdvojena slučaja.
Prema broju lani pokrenutih istraga, Hrvatska je s njih 23 izjednačena s Portugalom. Iako Italija s preko 200 i Rumunjska i Bugarska s preko 100 istraga prednjače u pokrenutim postupcima, veći broj europskih članica ima znatno manje pokrenutih istraga od Hrvatske, poput Malte s njih 14, Slovenije i Litve s njih 12, Slovačke i Latvije s 13, Luksemburga sa sedam, Finske i Nizozemske sa šest, Estonije s pet te Cipra, gdje europski tužitelji u prošloj godini nisu pokrenuli ni jednu istragu.
Najnoviji slučaj djelovanja EPPO-a u Hrvatskoj dogodio se ovog tjedna kada je zbog sumnje u malverzacije s novcem iz fondova Europske unije u velikoj policijskoj akciji na području Rijeke i Međimurja uhićeno pet osoba.
Potpredsjednik vlade i ministar unutarnjih poslova Davor Božinović tom je prilikom rekao se takve afere događaju i u drugim državama članicama Europske unije.
"Stalno se u svim državama članicama nešto događa, provode se akcije, porezne prevare, namještanja natječaja, i zato postoje institucije koje se time bave", rekao je Božinović.
Ipak, o važnosti Ureda europskog tužitelja koji u Hrvatskoj radi od lipnja 2021. godine govori činjenica da je zasigurno najpoznatije uhićenje proizašlo od europskih istražitelja ono Gabrijele Žalac, čiji je slučaj Državno odvjetništvo dugo držalo u ladici.
U protekloj je godini EPPO obradio i 1924 prijave privatnih stranaka. Najveći broj novih slučajeva registracije prijavljenih njegovom središnjem uredu bio je iz Bugarske te iz Hrvatske. Ukupno je 1296 izvješća privatnih strana ocijenjeno kao očito izvan nadležnosti EPPO-a te su proslijeđena nacionalnim tijelima, izbrisana/uništena ili vraćena pošiljatelju. Najviše pritužbi, njih 162, za koje je ocijenjeno da su očito izvan nadležnosti EPPO-a, bilo je iz Hrvatske.
U Hrvatskoj se, za razliku od drugih zemalja, najviše istražuje korupcija
Ono što se lako zapazi iz izvješća rada EPPO-a u protekloj godini je podatak da se u svim zemljama u kojima djeluje Ured europskog tužitelja postupci najčešće provode zbog izbjegavanja plaćanja poreza. Ali ne i u Hrvatskoj. Niti jedan slučaj u prošloj godini nije bio vezan za poreze, već je većini njih razlog bila korupcija.
Stručnjak za antikorupciju Zorislav Antun Petrović smatra da u Hrvatskoj još ima materijala za otvaranje istraga. Kaže i da Hrvatska s indexom percepcije korupcije 50 ispunjava minimum koji je potreban da bi je se moglo smatrati nekorumpiranom.
“Žalosno je da Hrvatska, od kada smo ušli u Europsku uniju, praktički oscilira i kreće se između ocjena 47 i 50. Još uvijek je ona među najlošijima u cijeloj Uniji. Da nema stalnih fenjeraša Bugarske i Rumunjske te režima poput Orbanovog u Mađarskoj i Prava i pravde u Poljskoj koji krše temeljna antikorupcijska načela, rezultat Hrvatske vjerojatno bi bio i slabiji. Jedan od razloga za to je i mijenjanje standarda koji se povećavaju pa se Hrvatska na ljestvici sporo diže”, rekao nam je Petrović.
Antikorupcijski stručnjak: Sustav borbe protiv korupcije u Hrvatskoj se provodi paušalno i preko volje
Petrović kaže da ima previše indicija koje ukazuju da se bez pritiska institucija Europske unije ne bi pokrenuli pojedini slučajevi u Hrvatskoj, poput afere Softver s Gabrijelom Žalac.
“To je jedan od fenomena koji su se mogli primijetiti proteklih dvadeset godina. Hrvatska je sve do potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 2002. godine bila jako loša na tablici indexa percepcije korupcije gdje je imala ocjenu svega 2.8. Onda je započet proces pristupanja Europskoj uniji pa je samim time i jačao pritisak da se čim prije donesu propisi koji smanjuju rizik od korupcije.
Hrvatska je vrlo brzo izgradila pravni okvir za suzbijanje korupcije. Međutim, tu su vrlo nevoljko bila primjenjivana nova pravila i to je jedan od glavnih problema. Sada imamo situaciju da na papiru imamo jedan od najboljih propisa koji se vrlo paušalno i preko volje provodi i to je glavni problem u Hrvatskoj”, kaže.
Objašnjava da do toga dolazi zbog fenomena političke volje gdje ljudi koji su na vlasti prioritetnom drže “situaciju u kojoj je voda mutna”. Evo kako objašnjava velik broj istraga europskog tužitelja u slabije razvijenim zemljama Europske unije.
“Manje razvijene zemlje sa slabo razvijenim sustavom zaštite od korupcije dolaze u poziciju da raspolažu ogromnim sredstvima, što im predstavlja velik izazov pa dolaze u napast. Ako je sustav dovoljno mekan ili ako se osjeti da se može imati utjecaj na njega, krenu malverzacije.
Dobar primjer je Ivo Sanader koji se osjećao dovoljno zaštićeno da može raditi što želi. Njemu se vjerojatno ništa ne bi dogodilo da nije došao pritisak izvana. Isti slučaj je i s Gabrijelom Žalac i Josipom Rimac.
Nažalost, naš cijeli sustav nije izgrađen na zdravim temeljima i poprilično lako ga se uruši i lakše se njime upravlja. U Hrvatskoj je uvijek bio prioritet da se sustavom manipulira, a ne da ga se izgradi profesionalno, na zdravim temeljima”, kaže.
Ruše li afere ugled Hrvatske u Europskoj uniji i ima li ga ona uopće?
Petrović smatra korupciju najvećim problemom u Hrvatskoj, a pitamo ga štete li afere s europskim fondovima ugledu Hrvatske u Europskoj uniji i ima li ga ona uopće.
“Po meni je korupcija definitivno najveći problem u Hrvatskoj. Ona kao prvo otežava poslovanje. Bilo kakav odnos s državom mora biti odrađen prema pravilima. Možda najbolji primjer su obnovljivi izvori energije gdje ima velik broj sivih rupa, odnosno područja u kojima nisu jasno definirana pravila.
Primjerice, ne postoji rok unutar kojeg bi se trebalo dobiti dozvolu za postavljanje vjetroelektrane, nego se papiri predaju i drže kod službenika koji čeka nekoga tko će mu biti dovoljno zahvalan za ono što radi. Ponekad imam dojam da su pojedini propisi namjerno napravljeni tako da sadrže sive zone u kojima se diskretno odlučuje.
Naravno da afere ruše ugled Hrvatske u Europskoj uniji, ali i povjerenje građana u sustav. Ako ne postoji elementarno povjerenje u državu, onda je teško bilo što raditi. Ako građani ne vjeruju da će država savjesno raspolagati uplaćenim sredstvima za mirovinu, učinit će sve da izbjegnu uplate. Ljudi su adaptivni, kakva su pravila, tako će se ponašati”, zaključuje Petrović.