Screenshot: ProLife.hr
JUMBO plakati s pro-life porukama jučer su prvi put postavljeni u Zagrebu na 11 gradskih lokacija.
Organizator postavljanja plakata je inicijativa ProLife.hr (iza koje stoji zaklada Vigilare), koja je i pokretač kampanje „Želim živjeti“, a, kako navode, povodom ocjene ustavnosti tzv. Zakona o abortusu iz 1978. koju Ustavni sud Republike Hrvatske trenutno razmatra.
Na svojim web stranicama, ProLife.hr napada legalnu praksu vršenja pobačaja u Hrvatskoj:
"Spomenuti plakati govore o brutalnoj stvarnosti i svakodnevnim slučajevima iz hrvatskih bolnica i privatnih ginekoloških klinika. Koliko će se dugo zadržati na svojim mjestima i kakve će sve reakcije izazvati, preostaje nam vidjeti", pišu.
Za komentar navedene kampanje obratili smo se Centru za edukaciju, savjetovanje i istraživanje, neprofitnoj udruzi osnovanoj kao odgovor na probleme kršenja ljudskih prava, posebice ženskih i manjinskih prava, probleme militarizma, nacionalizma te pada ekonomskog standarda u poslijeratnom periodu.
Nataša Bijelić, koordinatorica CESI-ja i stručna suradnica na programu Spol, rod i seksualna prava i za CESI istraživanja, za Index je prokomentirala kampanju.
CESI: Radi se o velikoj manipulaciji
"Ovdje je na djelu velika manipulacija, jer na slikama vidimo trudničke trbuhe, a zakonski je pobačaj dozvoljen do 10. tjedna. Slike koje vizualno prate poruke nemaju veze sa zakonom, koji pobačaj dozvoljava do 10. tjedna. To se čini u svrhu manipulacije i kontrole, što može rezultirati ugrožavanjem zdravlja i života žena, ali i vršenja pritiska na Ustavni sud, koji će uskoro donijeti odluku o ustavnosti našeg zakona. Očigledno udruge bliske Crkvi to sve čine zbog svojih ciljeva.
Tu je važno istaknuti da je prošli tjedan UN-ov povjerenik za pravo na zdravlje izrazio zabrinutost jer se u Hrvatskoj ometa poštivanje seksualnih i reproduktivnih prava, ometa se pristup sigurnom pobačaju. Istaknuo je da to je zapravo ljudsko pravo, a ono što je njega obeshrabrilo je to da su donositelji političkih odnosa podložni utjecaju tih organizacija. Apelirao je na Hrvatsku da se ne ide u zakonske zabrane pobačaja i u regresivne mjere. Ova situacija kojoj svjedočimo je nešto što ide u tom smjeru", kazala nam je sociologinja Bijelić.
"Podriva se seksualni odgoj, daje se prednost prava obitelji nauštrb žene i djece. Zato su iz UN-a apelirali na hrvatsku da se svi politički dionici kritički postave spram svakog napada na univerzalna načela ljudskih prava. Znamo da zakonske zabrane pobačaja nisu donijele ništa pozitivno, one mogu samo ugroziti život", dodala je za Index.
Za komentar smo se obratili i Vigilareu.
Voditelj ureda zaklade Vigilare Ivan Mihanović rekao nam je kako je kampanja usmjerena na osvještavanje javnosti o svakodnevnoj realnosti diljem Hrvatske.
Vigilare: Pobačaji se vrše i u 6. mjesecu trudnoće
"Jest, to je naša kampanja. Cilj je osvještavanje javnosti o čemu se zapravo radi kad se govori o toj problematici. Plakati prikazuju realnost koja se događa svaki dan, na to se želi skrenuti pažnja", kazao je za Index.
Na naše pitanje o tome smatra li da je prikladno uz poruke Vigilarea stavljati slike trudničkog trbuha u poznog periodu trudnoće, iako hrvatski zakoni omogućuju pobačaj do 10. tjedna trudnoće, upozorava kako se zakoni krše.
"Prikladno je, jer se u Hrvatskoj i u 6. mjesecu prekidaju trudnoće. To mnogi ne znaju, ali kad se ustanove bolesti, na primjer Downov sindrom, onda se do događalo. Imali slučaj prije nekoliko godina u hrvatskoj bolnici gdje je to izvršeno u 6. mjesecu", kazao je Mihanović za Index.
Za komentar liječničke prakse kontaktirali smo i zagrebačkog ginekologa Dubravka Lepušića iz poliklinike Lepušić, koji nam je kazao da su navodi Vigilarea o kršenju zakona tipičan primjer nepoznavanja medicine i neznanja.
Ginekolog Lepušić: Radi se po zakonima
"Velike intervencije iza 15. tjedna trudnoće rade se samo u slučajevima kada se medicinski dokaže da je plod malformiran. To nije pobačaj po zahtjevu žene, ono što je dozvoljeno do 10. tjedna trudnoće.
Takvi se pobačaji, u skladu sa zakonima, ne rade iza 10. tjedna.
Ako se pak medicinski dokaže da plod nije u redu iza 15. tjedna trudnoće, ženi se to prezentira, i onda ona - naravno - ima pravo na izbor. Neki ljudi će i tada pristati da idu do kraja s trudnoćom, ali ostavlja im se mogućnost odabira. Ako se odluče za tehniku prekida trudnoće, to ide s hospitalizacijom. Naravno, danas je i pogled na, na primjer mongoloidnost, drugačiji. Prije 20 godina se većina žena u takvim slučajevima odlučivala na prekid trudnoće, a danas su takve osobe socijalizirane u društvu pa većina ne radi prekid trudnoća. Ali ima tu i drastičnijih anomalija, kada, na primjer, plodu fali pola glave i slično... Ženi se tada to kaže i njoj se ostavlja odluka. Nema tu nagovora", kazao je Lepušić za Index.