RONIOCI u našem Jadranu sve češće nailaze na čudne egzotične vrste koje nisu uopće tipične za naše podneblje. Iskusni ljubitelji podmorskog života odmah u toj prilici ugrabe fotoaparat i snime nesvakidašnju ljepotu tih neobičnih bića, nakon čega kontaktiraju naše stručnjake i obavijeste ih o tim nalazima.
Tako su u samo posljednja dva mjeseca kod nas uočene dvije zanimljive vrste, od kojih je jedna prvi put evidentirana u Jadranskom moru.
Neobičan puž
Dugogodišnji ronilac Rino Stanić naišao je sredinom lipnja kod otoka Brača jednog puža stražnjoškržnjaka koji inače prebiva na području Tihog oceana. Radi se o vrsti Dermatobranchus rubidus, koja ima prepoznatljivi narančasto crvenkasti plašt.
Prošle godine, između Šolte i Mljeta, naišao je na još jednu zanimljivu vrstu, koja se kod nas rijetko viđa – glavonošca Argonauta argo Linnaeus. Te ih je godine uočio na desetak, a i drugi ronioci i ribari javili su kako su naišli na njih u svojim mrežama.
Rino Stanić, dipl.ing biloskih znanosti, već 30 godina entuzijastično roni i proučava naše podmorje te skuplja puževe i školjke. Ima u svojoj zbirci preko 1000 vrsta iz Jadrana.
Fascinantna hobotnica
U srpnju ove godine Stanić je u blizini Visa uslikao i mujaču, Ocythoe tuberculata Rafinesque, koju je ulovio jedan ribarski brod. Rekao je kako je ovo drugi put u životu da je osobno vidio ovog rijetkog pelagijskog glavonošca. Ovaj primjerak je bio dugačak 58,6 cm.
“Od ostalih oktopoda razlikuje se po tome što nema kožu između krakova, a jedinstvena je u svijetu glavonožaca i po tome što rađa žive mlade, a među mekušcima zato što jedina ima plivajući mjehur. Hrvatski naziv za ovu vrstu je mujača“, napisao je Stanić u Facebook grupi Jadranska malakološka grupa.
Mujača zainteresirala naše znanstvenike
Nalazi mujače već duže vremena privlače pažnju i našeg stručnjaka Pere Ugarkovića, urednika stranice Podvodni.hr, suradnika Instituta za oceanografiju i ribarstvo te osnivača grupe Jadranska malakološka grupa.
“Mujača se u Jadranu opisala krajem 19 stoljeća, a nakon toga se pojavljivala vrlo rijetko. Do 2006. bilo je svega desetak službenih nalaza ove vrste u cijelom Jadranu. Nakon toga počela se javljati češće, a zadnjih nekoliko godina bilježi se i više nalaza godišnje. Istina je da danas svi koriste smartphone i društvene mreže, vrlo je moguće da bi bilo više povijesnih nalaza s današnjom tehnologijom. Osobno mislim da taj broj ne bi bio toliko veći jer su znanstvenici uvijek imali spoznaje o tome što i koliko love plivaričari.
Mujača je poznata po seksualnom dimorfizmu. Ženke mogu biti velike do 1 metar dok mužjaci narastu samo do 10 cm“, objasnio nam je Pero Ugarković.
Dakle, sudeći prema fotografijama i veličini nađene mujače, ribari su ovoga puta ulovili ženku.
Što se događa? Zašto se kod nas pojavljuju ove neobične vrste?
Kako bismo saznali što se to događa, odnosno zašto se u našem Jadranu pojavljuju ove neobične vrste i jesu li opasne, pitali smo Peru Ugarkovića. Posebno nas je zanimalo primjećuje li se uistinu sve veći broj morskih životinja koje nisu tipične za naše podneblje ili je uvijek bilo tako, da tu i tamo kod nas zaluta neko neobično stvorenje?
“Iako je kroz povijest bilo ciklusa kada bi neke vrste zalutale u Jadran, danas je daleko veći broj životinja koje nisu tipične za naše podneblje nego ikada prije. Tako je za cijelo more općenito, ali i u samom Jadranu dolazi do promjena, odnosno južno-jadranske vrste sele se sjevernije“, rekao je Ugarković.
“Naime, kod većine vrsta selidbu je uzrokovala prosječno veća temperatura sjevernih mora. Vrste južnog Sredozemlja penju se sjeverno, vrste iz Crvenog mora, koje su došle preko Sueza, imaju povoljnije uvjete da nastanu nova staništa. Svake godine se očekuje pojava novih vrsta koje će se prilagoditi našem moru. To nažalost znači i da će one koje zahtijevaju manje temperature lagano nestajati ili se morati prilagoditi novim uvjetima. I u ostalim svjetskim morima je ista situacija“, objasnio je.
Pero Ugarković je dao slikoviti primjer s jednim priljepkom, Fissurella nubecula. Naime, tek je nedavno ta vrsta prvi put uočena u Splitu, a sada je već zauzela cijelu obalu grada. Fissurella nubecula inače prebiva u južnom Sredozemlju.
Priložio nam je i fotografiju neobičnog morskog puža Biuve fulvipunctata, kojeg je lani otkrio član Facebook grupe Jadranska malakološka grupa, Alen Petani. Ta vrsta inače prebiva u Tihom oceanu.
Prošle godine, jedan drugi član grupe, Marko Lete, uočio je još jedno zanimljivo biće, Carminodoris boucheti, što je također bio prvi nalaz takve vrste u Jadranu.
Hoće li kod nas doći opasne vrste?
Upitali smo Peru Ugarkovića hoće li kod nas doći neke opasne i otrovne vrste.
“Naravno da postoje i opasne životinje koje bi mogle doći kod nas, bilo po ljude ili po eko sustav. Neke su već došle, a neke bi mogle uskoro, npr. žarnjak portugalska lađica (Physalia physalis), napuhače (Lagocephalus sp.), otrovni rak (Atergatis roseus), riba paun (Pterois milesi).
Neke od navedenih opasnih vrsta već su pronađene u Jadranu, a neke ne, ali iako su pronađene, nemaju još populaciju koja stalno nastanjuje naše more.
Ne treba zanemariti utjecaj novih algi na eko sustav, npr. Womersleyella setacea je prekrila već dosta morskog dna, tu su i već poznate Caulerpe itd. Javne ustanove poput Instituta za oceanografiju odmah će obavijestiti javnost da postoje neke potencijalne prijetnje. Srećom danas se vijesti brzo šire pa gotovo svatko na neki način može saznati na što treba paziti“, ohrabrio nas je Ugarković.
Fascinantne fotografije
Osim novopridošlih morskih bića s južnijeg dijela Sredozemlja, u Facebook grupi Jadranska malakološka grupa entuzijasti objavljuju i fotografije nama već poznatih, ali zato i ne manje lijepih morskih vrsta.
Podijelit ćemo s vama neke od njih koje su snimili Pero Ugarković i Rino Stanić.