Europa bi trebala preuzeti veći teret u financiranju obrane, poručio je SAD pod dirigentskom palicom Donalda Trumpa. Europski čelnici sada pokušavaju pronaći formulu, vodeći računa o političkim posljedicama mogućih smanjenih izdvajanja za zdravstvo i socijalnu politiku.
Prije nešto manje od mjesec dana Donald Trump položio je po drugi puta predsjedničku prisegu i SAD je europskim saveznicima poručio da više nije spremni plaćati lavovski dio računa za njihovu obranu.
Gotovo dvije trećine vojnog proračuna NATO-a financira SAD, napominje agencija S&P Global, uz izvješću, procijenivši i da će europska potrošnja na obranu, mjerena udjelom u BDP-u, iznositi u ovoj godini 1,9 posto, u usporedbi s američkih 3,3 posto.
Lani su 23 od 32 članice dosegnule dva posto, iz NATO-vih smjernica, i to nakon što su posegnule dublje u džep.
Veći troškovi obrane mogli bi pak izazvati kolaps europskih državnih proračuna, koji već sada teško podmiruju obaveze financiranja socijalne države, "predmeta zavisti u brojnim državama širom svijeta", kako navodi Reuters u analizi.
"Čekaju nas teški dani, komplicirane odluke, pa i do sada neočekivane žrtve koje od nas zahtijeva sigurnost", rekao je francuski ministar vanjskih poslova Jean-Noel Barrot prošlog vikenda na sigurnosnoj konferenciji u Muenchenu.
Neki pak strahuju da bi smanjivanje socijalne potrošnje radi kupnje oružja i punjenja redova oružanih snaga moglo izazvati žestoku politiku reakciju.
Ta opcija izazvala bi podjele u društvu na kojima bi profitirale samo stranke krajnje desnice, upozorio je u Muenchenu njemački ministar obrane Boris Pistorius.
Raspoloženje na konferenciji navodi ipak na zaključak da su se europski čelnici konačno pomirili s američkim prebacivanjem težišta na Aziju, koje je već prije više od deset godina signalizirao tadašnji predsjednik Barack Obama.
Donald Trump samo je izravniji i Europljani su zaključili da se moraju 'isprsiti'.
"Zaštita građana naša je najvažnija zadaća", rekla je danska premijerka Mette Frederiksen, a "dva posto nije ni približno dovoljno", dodala je, aludirajući na ciljani udio potrošnje na obranu u BDP-u, prema smjernicama NATO-a.
Europski društveni ugovor nakon Drugog svjetskog rata počiva na ideji visokih poreza koji financiraju socijalnu i ekonomsku sigurnost, zdravstvenu zaštitu i mirovine.
Mnogi građani već su zaključili da su njihove vlade prekršile taj dogovor pa okreću leđa etabliranim strankama i glasaju za one s "radikalnim" programima, tumači Reuters.
Politički i ekonomski ulozi bili su veliki i prije no što je SAD naznačio promjenu politike, a europski dužnosnici zaključili da moraju više izdvajati za obranu, uz poruku da namjeravaju ustrajati u potpori Ukrajini u ratu protiv ruskih postrojbi.
Trump je u međuvremenu poručio da želi s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom dogovoriti uvjete za mir u Ukrajini, pa je cijena osiguranja mira i obnove Ukrajine trenutno nepoznanica, ističe Reuters.
Lakše je pak procijeniti trošak za proračune zemalja EU-a ako više nego udvostruče potrošnju na obranu u odnosu na razine iz Hladnog rata, dodaje novinska agencija.
Ako se izdvajanja za obranu povećaju na pet posto BDP-a, kao što traže američki dužnosnici, uključujući predsjednika Donalda Trumpa, to bi za EU značilo dodatna izdvajanja od čak 875 milijardi dolara godišnje, izračunala je agencija S&P Global.
Takvo povećanje zahtijevalo bi od vlada uštedu na drugim proračunskim stavkama, ističu u S&P-ju, upozorivši da bi alternativa u vidu dodatnog zaduživanja vjerojatno značila snižene kreditne rejtinge.
Ako pak europske zemlje izjednače izdvajanja s američkih 3,3 posto BDP-a, to bi za EU značilo dodatni trošak od gotovo 600 milijardi dolara godišnje, prema podacima europskog statističkog ureda o BDP-u u 2023. godini.
Podizanje potrošnje na trenutni NATO-v ponderirani prosjek od 2,67 posto BDP-a značilo bi za EU u cjelini dodatni trošak od 242 milijarde dolara godišnje, izračunali su u S&P-ju.
U 2025. europska potrošnja, mjerena udjelom u BDP-u, iznosit će 1,9 posto BDP-a, u usporedbi s američkih 3,3 posto BDP-a, navodi agencija.
Neki smatraju da Europa može namaknuti taj novac ako to želi, podsjećajući na dva bilijuna eura poticaja za oporavak od posljedica pandemije covida, ističe Reuters.
Javni dug SAD-a, mjeren udjelom u BDP-u, iznosi 120 posto, a proračunski manjak oko šest posto, napominje agencija. Na razini EU-a dug pak iznosi oko 81,5 posto BDP-a, a proračunski manjak 2,9 posto, prema podacima Eurostata.
Bivši šef Europske središnje banke (ECB) Mario Draghi procijenio je u prošlotjednom komentaru za Financial Times da su Sjedinjene Države od 2009. koristile deficit da u gospodarstvo ubrizgaju čak 14 bilijuna eura, čak pet puta više od zemalja eurozone koje su osigurale 2,5 bilijuna eura.
Glavni ekonomist u banci LBBW i bivši glavni dužnosnik za rejtinge u S&P Globalu Moritz Kraemer upozorava ipak da euro, za razliku od dolara, nema status svjetske rezervne valute, pa si zato europske zemlje ne mogu priuštiti tako veliki dug.
Viši suradnik u europskom institutu Bruegel Zsolt Darvas smatra pak da je dodatno zaduživanje samo "pitanje političke volje".
"Mnoge zemlje EU-a mogle bi si priuštiti veći javni dug", tvrdi Darvas, otklanjajući bojazni da bi tržišta uznemirilo dodatno zaduživanje država s dobrim stanjem u državnim financijama, poput Njemačke ili Nizozemske.
Političke posljedice smanjivanja socijalne potrošnje radi povećanja potrošnje na obranu vjerojatno bi bile značajne, potvrđuju u S&P-u.
Moguće je rješenje izdanje zajedničkog duga, sugeriraju, a izdavatelji bi mogli biti Europski mehanizam za stabilnost, Europska investicijska banka i EU.