Gotovo jedan od 10 mladih "gamera" ovisan o video igricama

VELIK broj mladih ljudi koji redovno igraju video igrice, njih 8,5 posto, pokazuje znakove patološke ovisnosti o takvom tipu zabave, zaključak je nove studije američkih znanstvenika.

Studija znanstvenika s Državnog sveučilišta Iowa u Amesu navodi kako se ne radi samo u slučajevima djece koja puno vremena provode igrajući video igrice, nego kako im ta aktivnost ometa uspjeh u školi, interakciju s prijateljima i obiteljima, a čak donosi i zdravstvene probleme.

"Ono što me najviše zabrinjava je postotak, ogromni broj djece koji u životima zbog video igrica imaju stvarne probleme, a ne znaju kako se riješiti ovisnosti", rekao je voditelj studije, psiholog Douglas A. Gentile Gentile.

Video igrice kao alkohol

Gentile smatra kako je društvo trenutno na istom stadiju na kojem je prije 40 godina bilo po pitanju alkoholizma. Tada alkoholizam nije bio naveden kao bolest, a ni ovisnost o video igricama danas nije navedena kao psihički poremećaj.

Sljedeće izdanje Priručnika za mentalne poremećaje Američkog psihijatrijskog društva bit će 2012., a Gentile se nada da bi se do onda moglo redefinirati pojam ovisnosti o video igricama.

Studija je bazirana na podacima nacionalne ankete koja je obuhvatila oko 1200 djece i adolescenata diljem SAD-a u dobi između osam i 18 godina.

Ispitanici su odgovarali na pitanja kao "Jeste li ikada igrali video igrice da biste pobjegli od stvarnog svijeta" ili "Jeste li ikad lagali roditeljima i prijateljima oko toga koliko vremena provodite uz igrice".

Upitna metodologija

Za mjerenje patološke razine igranja, Gentile je koristio kriterije za mjerenje patološke ovisnosti o kockanju. Djeca koja su pokazala šest ili više od 11 kriterija svrstana su u grupu patoloških igrača. Gentile se vodio logikom da ovisnost mora značiti dominantnu smetnju u obavljanju svakodnevnih zadataka.

Patološki igrači igraju igrice češće i duže, dobivaju lošije ocjene u školi, i češće primjećuju probleme s praćenjem školske nastave od ne-patoloških igrača. Imaju dvostruko veću šansu oboljeti od poremećaja smanjene pažnje i dvostruko češće upadaju u tučnjave.

To je, ipak, sukus rezultata Gentileove studije. Njegovi kritičari posumnjali su i u metodologiju, odnosno upitali se koliko su 8-godišnja djeca sposobna adekvatno ispuniti anketu, a upozorili su i na to da je patološka ovisnost o video igricama u pravilu samo simptom dubljih problema, nikako i njihov uzrok.