HRVATSKI ekstremni desničari, nacionalisti i suverenisti već nekoliko godina vape za ukazanjem hrvatskog Orbana. Mađarski lider im je uzor u svemu, čak toliko da često navijaju za interese Mađarske nasuprot onih hrvatske države. U tom narativu, Viktor Orban je spasio i preporodio Mađarsku, on je jaki lider koji doista lupa šakom o stol - što je omiljeni zamišljeni način provođenja politike među domaćim desničarima - on je Bruxellesu rekao povijesno NE, on je svoju zemlju bodljikavom žicom ogradio od svijeta, njegove demografske mjere su egzemplarne itd.
Standardni je refren da "Hrvatska treba svog Orbana", koji bi prema željama ekstremista rastjerao nevladine udruge, ugasio nezgodne medije poput Indexa, pobijedio u specijalnom ratu koji se navodno vodi protiv Hrvatske i ostvario sve što nije stigao učiniti Franjo Tuđman.
Čežnja za jakim vođom
Ta čežnja hrvatske desnice za Orbanom izraz je podaničkog mentaliteta koji traži jakog vođu kojeg će slijediti i kojemu će se pokoravati, ali i siromašnosti aktualnog kadra iz tog dijela politička scene, koja kuka za Orbanom baš zato što sama lidera tog formata nije sposobna iznjedriti, nego se sastoji od političkih liliputanaca.
No ono što ekstremna desnica previđa, a u tome nije sama, jest da Hrvatska već ima svog Orbana - ime mu je Andrej Plenković. Istina je da između mađarskog i hrvatskog premijera ima nekoliko značajnih razlika te da se ideološki razlikuju, ali zabrinjavajuće su slični u ključnom ishodu svoje politike: oni države kojima upravljaju pretvaraju u neliberalne demokracije. Kada se pogleda Plenkovićeva tehnologija vladanja i kada se razmotre učinci na institucije i društvo, odjednom se pokazuje da je Plenković pljunuti Orban.
Kako je Orban podjarmio Mađarsku
Orban je mađarski premijer drugi put postao 2010. godine i od tada je ovu članicu Europske unije pretvorio u teritorij pod kontrolom sebe i svoje stranke Fidesz, u tom procesu okupiravši mađarske državne institucije, sveučilišta i škole, kulturu i medije te, naravno, ekonomiju u kojoj su kao najvažniji igrači izrasli Orbanovi prijatelji i njemu bliski tajkuni.
Naravno, i energetskim gigantom MOL-om se upravlja uz uvjet Orbanove milosti, a i socijalni je sistem tako reformiran da je stotine tisuća Mađara učinio materijalno ovisnima o državi i privrženosti vladajućoj stranci.
Plenković protiv međunarodne javnosti
Plenković je u prvom mandatu krenuo zapanjujuće sličnim putem. Unatoč prosvjedima novinara i upozorenju Europske federacije novinara, OSCE-a i drugih međunarodnih institucija, premijer bahato tvrdi da u Hrvatskoj nema problema sa slobodom medija, unatoč tome što se u Hrvatskoj privode ljudi koji uzviknu da je Franjo Tuđman ratni zločinac ili "HDZ, lopovi". Premijer tvrdi da nema problema sa slobodom govora; unatoč tome što je "ZDS" ustaški pozdrav premijer tvrdi da on ima "dvostruke konotacije"; unatoč nizu poznatih međunarodnih indeksa, studija i ljestvica koje upozoravaju da se u Hrvatskoj razara demokracije, premijer uz agresivnu opasku da njemu međunarodne analize ne trebaju tvrdi da je sve u redu.
Gušenje medija, revizija povijesti, autoritarnost, negiranje stvarnosti - sve to su obilježja i Orbanove vladavine Mađarskom. Plenković je na putu da Hrvatsku pretvori u neliberalnu demokraciju, koja će se od Orbana razlikovati u vanjskopolitičkim prioritetima - npr. Orban je mnogo bliži s Putinom nego što bi Plenković ikad htio biti - ali unutarnji je rezultat isti. Također, ne treba zaboraviti da je neliberalna demokracija san određenog dijela hrvatskog društva i glasača, da su oni privrženi politici velikog vođe i kada ga nema osjećaju se izgubljeno i očajno. Ali to i dalje nije ni približno dovoljan razlog da se dopusti pretvaranje Hrvatske u neliberalnu demokraciju, državu poput Erdoganove Turske ili Putinove Rusije, koje Orban navodi kao svoje srodnike i uzore.
"Plenković se predstavio kao pristojan diplomat iz Bruxellesa"
O sličnostima Orbana i Plenkovića pitali smo analitičara Jaroslava Pecnika iz Osijeka, koji iz prve ruke može svjedočiti o ulasku Orbanu bliskog mađarskog kapitala u Hrvatsku.
"Orban je počeo kao liberalni aktivist, proslavio se govorom koji je održao na drugom pogrebu mađarskog komunističkog lidera Imre Nagya, a danas je posve okrenuo ploču i protjerao sve kipove i ulice Imre Nagya s javnih površina. Orban je prešao na poziciju iliberalizma i nacionalizma. Plenković je također počeo kao diplomat iz Bruxellesa, širokih pogleda, pristojan i demokratski raspoložen, a kako vrijeme odmiče vidimo da to nema veze sa stvarnošću. Pogledajmo samo njegovo ponašanje u saboru, u kojem vrijeđa opoziciju i iživljava se nad Bernardićem, napada Bunjca, pokušava se razračunati s Grmojom. I njega opozicija napada, ali on se ipak ne bi trebao tako ponašati. Gubi živce. HDZ-om želi vladati kao Orban Fideszom", govori Pecnik.
Svjedočimo početku orbanovskog napada na medije
Kao što su u Orbanovoj Mađarskoj prvi na udaru bili mediji tako se i u Hrvatskoj kroz zajedničko djelovanje sudske i političke vlasti, kroz tužbe i zastrašivanja policijom na radnom mjestu i uz javni servis HTV koji je do kraja pretvoren u megafon vladajućeg HDZ-a i Katoličke crkve, želi ograničiti i ugušiti sloboda medija i rad novinara.
"Isto što se s medijima događa u Hrvatskoj već se dogodilo davno u Mađarskoj. On je to davno riješio, preuzeo je niz medija, a uništio većinu oporbenih. Orban se i prema političkim partnerima odnosi isto kao Plenković, kupuje ih i troši kao toaletni papir", ističe ovaj analitičar.
Jednak je odnos Mađarske i Hrvatske prema Crkvi. Ove dvije države izdaju najviše državnog novca za Katoličku crkvu u Europskoj uniji. U isto vrijeme, Irska za Crkvu izdvaja nula eura, a katolička Malta milijun eura godišnje. Hrvatska Crkvi daje oko milijardu naših kuna godišnje, a Mađarska još više. Razumije se, biskupi i ostatak klera većinom rade na održavanju poretka koji na vlasti može održati vladajuću klasu.
Demografska politika utemeljena na nacionalizmu
Pecnik dalje nabraja da se i mađarska i hrvatska demografska politika temelje na nacionalizmu, da su obje zemlje po ulasku u EU napustile stotine tisuće većinom mladih građana, da se širi neprijateljska atmosfera prema migrantima itd.
Orban koristi ultranacionalistički i antisemitski ekstremni Jobbik, koji bi da je na vlasti doslovno otvorio sezonu lova na Rome, Židove i migrante, predstavljajući se kao umjerenija alternativa koje odgovorno može upravljati državom. Plenkovića također mnogi podržavaju s objašnjenjem da je on brana od najgorih ustaša.
Orban radi i na alternativnoj nacionalističkoj verziji nacionalne povijesti, a sličan proces se događa u Hrvatskoj u odnosu na NDH, koja je "ipak bila država hrvatskog naroda", ističe Pecnik te dodaje da je Orban dao i da se promijene spomenici na važnom trgu u Budimpešti. U Mađarskoj vlada antisemitizam, dok se u Hrvatskoj takva rasna mržnja usmjerava na Srbe.
Tuđman kao uzor
Pecnik podsjeća da je mladi Orban, koji je prvi put premijer postao devedesetih, Tuđmana isticao kao jednog od svojih političkih uzora te je bio jedan od rijetkih koji je došao na sprovod prvog hrvatskog predsjednika.
"Plenković se poziva na Tuđmanovo naslijeđe, u prvom planu kao i za vrijeme Karamarka", naglašava Pecnik i dodaje da i Orban i Plenković "žele preuzeti kontrolu nad svim institucijama i razgraditi dio njih". To znači i da će njihovi nasljednici, kad god dođu, imati pred sobom spaljenu zemlju u institucionalnom smislu, a trebat će spasiti državu od propasti.
Spremnost domoljuba da Hrvatsku predaju u ruke Orbanu
U svakom slučaju, Hrvatska već ima svog Orbana s eurokratskim licem, a u kojem pravcu sve to vodi može se vidjeti kod naših sjevernih susjeda. Za neke hrvatske građane to je ostvarenje snova, a za druge najgora noćna mora.
Znakovito je da bi za mnoge koji se nazivaju domoljubima i suverenistima, desničarima i Hrvatima katolicima bilo poželjno da Orban preuzme vlast u Hrvatskoj, de facto je okupira, kako bi "protjerao soroševce i novinare". U periodu očitog napada na medije i novinare u Hrvatskoj kroz sulude presude i niz drugih načina, ne treba ignorirati ni činjenicu da pristaše Fidesza odnosno HDZ-a ne podnose novinare, koje smatraju cinkarošima i izdajnicima. Nije nemoguće da zbog slabosti lijevo-liberalne opozicije i građanstva i uz pomoć domoljuba koji su spremni biti domaći izdajnici Orban doista uspije ostvariti svoje dominacijske namjere prema Hrvatskoj, na čemu se već radi.
>> Orbanova hobotnica širi se na Hrvatsku. Evo što želi postići