U PRVOM valu pandemije koronavirusa na proljeće istočna Europa prošla je relativno dobro. No u drugom valu ove jeseni pandemija ju je pogodila jednako, ako ne i više nego zemlje zapadne Europe.
Osim što su zemlje zapadne Europe bogatije i s bolje opremljenim zdravstvenim sustavom, upravo su u njih emigrirale tisuće i tisuće liječnika iz istočne Europe u posljednjih nekoliko desetljeća.
Toliko liječnika napustilo je Poljsku, odlazeći na bolje plaćeni posao u bolnice u zapadnoj Europi, da je jedan od onih koji je ostao, Łukasz Rotnicki, morao raditi i po 36 sati u komadu, spavajući na sofi u svojoj bolnici. A to je bilo prije pandemije, piše Wall Street Journal.
Ovaj 36-godišnji kirurg nedavno je odradio smjenu od nevjerojatna 74 sata, prekinutu samo s nekoliko sati spavanja. U istoj bolnici u malom poljskom gradiću jedna se medicinska sestra zarazila covidom-19 i dobila klasične simptome kao što su vrućica i teškoće s disanjem. Hospitalizirana je, ali zbog kronične nestašice sestara nastavila je raditi u istom covid-odjelu u kojem se i sama liječila - hranila bi bolesnike i okretala ih na trbuh kako bi lakše disali, a onda se vraćala u vlastiti bolnički krevet.
Smrtonosni drugi val u istočnoj Europi
Poljska prema podacima iz 2017. ima samo 238 liječnika na 100 tisuća ljudi, što je jedna od najmanjih stopa u Europskoj uniji, gotovo dvostruko manja od Njemačke. Među ostalim, Njemačka može zahvaliti relativni uspjeh svog zdravstvenog sustava u borbi s covidom upravo imigrantskim liječnicima u svom sustavu - iako u posljednja dva mjeseca i ova zemlja ima dramatični rast broja novih slučajeva i smrti.
>>Teško stanje u Njemačkoj: Danas rekordan broj umrlih i novih slučajeva
Međutim, trenutni prosječni broj smrti od covida-19 na milijun stanovnika u Njemačkoj (5) i dalje je znatno manji od onog u Češkoj (7.8), Srbiji (8.5), Poljskoj (10.6) ili Hrvatskoj (15.9). Neslavno prvo mjesto ipak zauzima Bugarska s prosječnih 18.5 smrti dnevno na milijun stanovnika.
Češka, koja je prije mjesec dana imala daleko najgoru smrtnost u EU (19), uspjela je uz strogi lockdown oboriti svoju krivulju slučajeva i smrti.
Poljski liječnik: Mislim da je ovo kao u Drugom svjetskom ratu
"Teška su vremena, mislim da je ovo kao u Drugom svjetskom ratu", kaže za Wall Street Journal dr. Rotnicki, koji je došao kao pojačanje u bolnicu u gradiću Międzychódu na zapadu Poljske u petak ujutro i ostao dežuran sve do ponedjeljka.
"Morao sam otići kući jer sam pomislio, možda ću ubiti nekoga (nenamjerno)", dodaje ovaj liječnik.
Nestašica liječnika prvenstveno je posljedica slobode kretanja i mijenjanja prebivališta unutar EU, koje je za logičnu posljedicu imalo to da su bogate zapadne zemlje usisale znatan dio talentiranih i visokoobrazovanih stanovnika istočne Europe. Tako se sada talijanske, britanske i njemačke bolnice bore s pandemijom uz pomoć liječnika i sestara iz Poljske, Rumunjske, Mađarske ili Hrvatske.
Poljska ima samo 240 liječnika na 100 tisuća stanovnika, Hrvatska 300, Austrija 510
Kako se vidi na tablici s podacima Svjetske banke iz 2016., posljednje godine za koju su podaci za Hratsku dostupni, naša zemlja ne stoji mnogo bolje od Poljske - s 300 liječnika na 100 tisuća stanovnika nalazi se pri samom dnu zemalja Europske unije. Slovenija ima isti broj, Mađarska malo više (320), kao i Slovačka (340). Rumunjska (225) ima najmanji broj nakon Cipra (195). Zemlje s vrha ljestvice imaju nekoliko puta više liječnika na sto tisuća stanovnika: Grčka (540), Austrija (512), Portugal (494.) i Njemačka (419). Ipak, u vrhu se nalaze i Litva (473) i Češka (400) kao upadljive iznimke među zemljama istočne ili "nove" Europe.
A u doba pandemije još je teže zadržati liječnike i sestre. Katarzyn Koch-Brzozowska, glavna medicinska sestra u bolnici u Międzychódu, navodi da njene sestre svaki dan prijete da će dati otkaz, a ona ih nekako uspijeva uvjeriti da ipak ostanu.
"Zovem ih milijun puta na dan i pečem im kolače kad imam slobodan dan", kaže Koch-Brzozowska.
Poljski liječnici zarađuju pet puta više u Njemačkoj
U Mađarskoj, primjerice, fizioterapeuti zarađuju oko 500 dolara na dan, dok u Njemačkoj mogu zaraditi pet puta više radeći kraće smjene. Liječnici iz Estonije mogu zaraditi pet puta veću plaću ako odsele u susjednu Finsku. U zapadnoj Poljskoj operiraju medicinski head-hunteri, nudeći poljskim liječnicima pet puta veću plaću, dvije godine besplatnog stanovanja i tečaja njemačkog jezika. U Slovačkoj trećina studentica sestrinstva napušta zemlju čim diplomira. Dr. Rotnicki procjenjuje da su u nekim bolnicama u Njemačkoj polovica liječnika Poljaci, uključujući njegove bivše kolege.
Zemlje poput Mađarske, Poljske, Slovačke i Rumunjske pripremile su se za jesen povećavajući svoju zalihu medicinskih respiratora za najteže oboljele, ali nedostatak liječnika i medicinskih sestara nisu mogle tek tako nadoknaditi. A Hrvatska, koja od proljeća ima isti broj respiratora (867 ukupno, od čega 323 u primarnim intenzivističkim centrima), zatražila je u lipnju tristotinjak novih respiratora, ali još uvijek ih nisu uspjeli nabaviti.
Početkom studenog iz Ministarstva zdravstva uvjeravali su javnost da će se respiratori uskoro nabaviti, ali kako ne žele nabavljati one iz Kine jer nisu tehnički ispravni. Tada smo imali stotinjak teško oboljelih covid-pacijenata na respiratoru. U srijedu 9. prosinca taj je broj narastao na 280, uz ukupno 2703 covid-pacijenta na bolničkom liječenju.
>>Hrvatska će uskoro nabaviti 300 respiratora, ne žele kineske jer su neispravni
Liječnici i sestre iz KB-a Dubrava prosvjedovali zbog golemog pritiska
"Ja nemam dojam da je sustav krahirao, ako se to desi, ja ću podnijeti ostavku", rekao je 3. studenog ministar zdravstva Vili Beroš, komentirajući prosvjed koji su taj dan održali liječnici i medicinske sestre Kliničke bolnice Dubrava u Zagrebu, koja je uslijed drugog vala epidemije u Hrvatskoj prenamijenjena u isključivo covid-bolnicu. Osoblje KB-a Dubrava na taj je način pokušalo upozoriti na prevelik pritisak na svoju bolnicu, poručujući da "bolesnike ne liječe kreveti, već ljudi, a ljudi nema dovoljno".
>>Medicinska sestra iz Dubrave za Index: Došli smo do granice kad više ne možemo
Naravno, već postojeći nedostatak medicinskog osoblja dodatno se pogoršava prodorom zaraze u bolnice, kada se i neki od tih liječnika i medicinskih sestara i tehničara pridružuju oboljelima, a drugi završavaju u samoizolaciji zbog nenamjernog kontakta sa zaraženima, kako u Hrvatskoj tako i u drugim zemljama.
Primjerice, u bolnici u Bolesławiecu na zapadu Poljske čak tri četvrtine sestara razboljele su se od covida. U bolnici u susjednom Drezdenku razboljela se gotovo polovica sestara.
A bolnica u Drezdenku tipični je primjer problema s kojim se istočna Europa muči - iako ima 126 kreveta, ima osoblja za samo 80 pacijenata. A taj je broj već premašila. Osim što šalju pedijatre, ginekologe iz rodilišta i fizioterapeute u covid-odjele, poljske se zdravstvene službe snalaze tako što regrutiraju časne sestre, spasioce, čak i vojnike, u bolnice, gdje mjere temperaturu posjetiteljima i upisuju podatke u računala.
Tragično samoubojstvo covid-liječnice u Franu Mihaljeviću
Koliki je pritisak na hrvatske liječnike i medicinske sestre i koliki danak to ostavlja na njih, najbolje ilustrira tragedija koja se dogodila 29. studenog u Klinici za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević" u Zagrebu. Te noći liječnica koja je radila s covid-pacijentima oduzela si je život.
"Grozno smo potreseni, bila mi je kao kći. Puno je radila, imala je naporan raspored kao svi mi, situacija je posebno teška, od veljače radimo s covid-pacijentima, njena me smrt jako pogodila", kazala nam je tada kratko dr. Adriana Vince, njena kolegica iz bolnice.
>>Liječnica iz Zarazne koja je radila s covid pacijentima oduzela si je život
"Kada radite u nenormalnim uvjetima, kada se radno vrijeme pretvara u kompletan život, odnosno struka preuzima kontrolu nad vašim životom, bilo je za očekivati da će se dogoditi porast tog sindroma sagorijevanja na poslu i da će sve veći i veći broj zdravstvenih djelatnika, uključujući liječnike, pucati na poslu i da taj stres i gomilu tog psihofizičkog napora neće biti u stanju procesuirati na jedan normalan način", komentirala je tada predsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika Ivana Šmit za RTL.
"Kod nas u bolnici je zaista ratno stanje. U dva navrata su nas izvukli sa zagrebačke Infektivne i iz KB-a Dubrava, spasili su nas time što su preuzeli naše pacijente jer smo već razmišljali koga staviti na respirator. Voda nam više nije do grla, nego prelazi nos. Stalno se grčevito borimo da negdje smjestimo pacijenta. Kod nas u Sisku jedan liječnik u jednoj jedinici u prosjeku liječi od 15 do 20 pacijenata, a svjetski standardi su da na jednog liječnika dolazi 8 pacijenata", ispričala je krajem studenog za Index dr. Ivana Šmit, predsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika (HUBOL), ujedno i liječnica u sisačkoj Općoj bolnici "Dr. Ivo Pedišić".
>>Liječnica iz Siska: Tu je ratno stanje, razmišljali smo koga staviti na respirator
Već 2018. najmanje 600 liječnika odselilo iz Hrvatske
O egzodusu liječnika iz Hrvatske koji je, kao i kod drugih struka, počeo ulaskom naše zemlje u EU 2013., također smo pisali u više navrata. Iako se ne zna točan broj liječnika koji su napustili Hrvatsku i emigrirali u bogate zapadne zemlje, gdje je njihov rad plaćen nekoliko puta više, 2018. smo objavili da je iz najvećih kliničkih bolničkih centara u zemlji otišlo najmanje stotinu liječnika: 36 iz KB-a Merkur u Zagrebu, 29 iz KBC-a Split, 28 iz KBC-a Osijek, 25 iz KBC-a Rijeka te 13 iz KBC-a Sestre Milosrdnice u Zagrebu, dok iz KB-a Dubrava i KBC-a Zagreb, odnosno Rebro, nismo dobili podatke.
>>Koliko je liječnika u pet godina otišlo iz najvećih hrvatskih bolnica
Ustvari, tadašnja predsjednica Hrvatske udruge bolničkih liječnika Ada Barić tada nam je otkrila da je najmanje 600 liječnika odselilo iz zemlje od ulaska u EU, a vjerojatno i mnogo više.
>>Guardian: Zašto istočna Europa manje pati od korone nego zapadna?
Činjenica da je drugi val ovako pokosio istočnu Europu još je tragičnija kad se prisjetimo koliko se naš dio Starog kontinenta dobro nosio s pandemijom na proljeće. Primjerice, u svibnju je Slovačka imala 5 umrlih na milijun stanovnika, Hrvatska 21, Srbija 23, Češka 24, a obližnja Austrija čak 68. Kako je tada pisao Guardian, čak i najgore pogođene zemlje istočne Europe imale su manje stope zaraženih i umrlih od bilo koje zemlje zapadne Europe.
>>Liječnici i sestre su pod neviđenim pritiskom: "Svaki dan im netko umire"
No i tada smo mogli očekivati još teži val na jesen - i pripremiti se za njega. Hrvatska je, međutim, nakon što je mjerama koje su bile među najstrožima u svijetu praktički iskorijenila koronavirus, poduzela "kalkulirani rizik", kako ga je opisao premijer Andrej Plenković, i potpuno se otvorila kako bi spasila turističku sezonu i ekonomiju.
Unatoč dramatičnom rastu epidemijske krivulje u listopadu i studenom i jednako dramatičnim upozorenjima stručnjaka iz Znanstvenog savjeta vlade predvođenih Ivanom Đikićem, s uvođenjem strogih mjera za suzbijanje epidemije, koje bi se mogle opisati kao lockdown, čekalo se sve do 26. studenog. Dva tjedna kasnije broj dnevno zaraženih i umrlih još uvijek raste.