Hrvatsku su poharale superćelije. Dolaze još razornije

OLUJNO nevrijeme s grmljavinom, pljuskovima i tučom početkom tjedna poharalo je velik dio Hrvatske, a ponajviše Slavoniju i Baranju, u kojoj je uzrokovalo velike štete na usjevima i kućama.

Kako nastaju takve superćelije, gdje se stvaraju i što možemo očekivati u budućnosti s klimatskim promjenama za Index je objasnila Petra Mikuš Jurković, voditeljica Službe za vremenske prognoze i upozorenja na opasne vremenske pojave u DHMZ-u.

"Prvog dana srpnja imali smo nekoliko superćelija koje su putovale kroz Hrvatsku. Neke su se stvorile u Sloveniji, a neke su doputovale iz sjeverne Italije", rekla je Mikuš Jurković.

"Radilo se zaista o superćelijama; one su bile više izolirane, putovale su od zapada prema istoku, a, nažalost, ponegdje su prouzročile i veliku štetu. U središnjoj Hrvatskoj bilo je velike štete od olujnog vjetra, bilo je lokalno i tuče promjera zrna većeg od 2 cm, što se već ubraja u veliku tuču", dodaje.

"Samo superćelija može proizvesti takva zrna tuče"

"Nažalost, kada su te superćelije došle na istok, gdje je nestabilnost bila još veća nego u središnjim predjelima Hrvatske, energije za njihov rast i razvoj bilo je još više, njihova uzlazna struja postala je još jača i došlo je do stvaranja vrlo velikih zrna tuče promjera većeg od 5 cm. To pokazuje da je uzlazna struja bila ekstremne jakosti, a jedina konvektivna ćelija koja može proizvesti tako velika zrna tuče jest superćelija", objasnila je Mikuš Jurković.

"Superćelije se najčešće pojavljuju u ljetnim mjesecima, odnosno od lipnja do rujna. U tom razdoblju grmljavinska aktivnost češća je u kontinentalnom dijelu Hrvatske i na sjevernom Jadranu, ponajviše na području Istre, pa je upravo u tim predjelima veći potencijal i za stvaranje superćelija", dodala je.

Što je superćelija?

Superćelija je vrsta snažne oluje koju karakteriziraju rotirajuće uzlazne struje zraka, poznate kao mezociklone. Ova vrsta oluje je razmjerno rijetka, ali je vrlo intenzivna i najčešće povezana s ekstremnim vremenskim pojavama, poput olujnog i orkanskog vjetra, velike tuče i tornada.

Superćelija se razvija u vrlo nestabilnoj atmosferi, u kojoj topli, vlažni zrak blizu tla dolazi u kontakt s hladnijim, suhim zrakom u višim područjima. Za razvoj superćelija važno je tzv. smicanje vjetra, odnosno promjena brzine i smjera vjetra s visinom.

U ovom procesu važna je i uzlazna struja, tzv. updraft. Naime, kada se topli, vlažni zrak brzo uzdiže kroz atmosferu, on formira snažnu uzlaznu struju. Ako ta uzlazna struja počne rotirati zbog vrlo jakog smicanja vjetra, formira se mezociklona. Rotirajuća uzlazna struja može se održati nekoliko sati, pa tako nastaju dugovječne i organizirane oluje.

Superćelije su opasne zbog svoje potencijalne snage i destruktivnosti, uključujući mogućnost stvaranja tornada, velikih zrna tuče i jakih naleta vjetra.

Kako nastaju velika zrna tuče?

Koliko brzo tuča raste i do kojih veličina, ovisi o količini vlage u zraku i strujama zraka koje se kreću uvis. Zrna nastavljaju rasti sve dok je uzlazna struja dovoljno jaka da ih drži u zraku. Za razvoj manjih zrna dovoljna je sporija struja, a za razvoj većih potrebna je brža.

Mala zrna predstavljaju manji problem jer se većina njih otopi tijekom pada prema tlu, a i kada padnu, uzrokuju manju štetu. Veća zrna u zraku brže padaju, pa imaju manje vremena za otapanje, a osim toga, treba im više vremena da se u potpunosti otope.

Prema američkoj Nacionalnoj upravi za oceane i atmosferu (NOAA), uzlazna struja koja se kreće brzinom oko 103 km/h omogućuje nastajanje ledenih zrna veličine loptice za golf, dok struja brzine oko 130 km/h može stvoriti tuču veličine bejzbolske loptice.

Vlažniji zrak i snažnije uzlazne struje, dakle, stvaraju veću tuču. Zapravo, da bi se formirala velika zrna, potrebna je odgovarajuća kombinacija sporijih uzlaznih struja, koje će omogućiti nastajanje manjih zrna, i jačih te dimenzijama većih struja, koje mogu dovoljno dugo u zraku održavati veća zrna da narastu.

Tuče će biti rjeđe, ali zrna sve veća

Neka istraživanja pokazuju da će tuče u prosjeku s klimatskim promjenama postajati nešto rjeđe, ali da će biti sve razornije.

Mikuš Jurković kaže da najnovija istraživanja na području Europe, konkretno u sjevernoj Italiji, pokazuju da je u zadnjem desetljeću pojava zrna tuče promjera većeg od pet centimetara tri puta češća nego 1950-ih.

"Dakle, zaista živimo u vremenu kada imamo više takvih ekstremno velikih zrna tuče. Naime, pokazalo se da ćemo s klimatskim promjenama i zagrijavanjem atmosfere u pravilu imati sve manje dana s grmljavinskim nevremenima, s grmljavinom i s tučom, no kada se takvo grmljavinsko nevrijeme pojavi, ono će biti ekstremnije i intenzivnije, odnosno za rezultat će imati jače i opasnije vremenske pojave na tlu", tumači naša sugovornica.

"Tu mislim na orkanske udare vjetra, na veliku tuču promjera zrna većeg od pet centimetara i veliku količinu oborine u kratkom vremenu, koja uzrokuje urbane i bujične poplave", kaže naša znanstvenica.

Snažno nevrijeme zahvatilo je sinoć kontinentalni dio zemlje. U Bošnjacima je tuča bila veličine teniske loptice. Krovovi i proćelja kuća su osteceni, puni su rupa, mnogi automobili su razbijeni, plastenici uništeni, a na usjevima je šteta stopostotna.

Više temperature, više vlage i više ekstrema

Zanimalo nas je može li se pojednostavljeno reći da će toplija atmosfera, koja može apsorbirati više vodene pare, moći pohraniti više energije koja može uzrokovati snažnije vremenske ekstreme.

"To je pojednostavljeno, ali je vrlo dobar opis onoga što je potrebno svakoj grmljavinskoj oluji. Potrebna je nestabilnost i velika količina vlage u prizemnom sloju. Kada postoji i velika nestabilnost i velika količina vlage, imamo i veliku energiju, koja se može utrošiti na stvaranje, razvoj i intenzitet grmljavinske oluje", navodi znanstvenica.

Što je sve bitno za snagu superćelije?

"U vremenu toplije atmosfere topli zrak može primiti više vodene pare, pa energija sadržana u njoj može biti veća, a zbog toga intenzitet, jačina i trajanje konvektivne ćelije mogu biti veći. Također, da bi određeni grmljavinski oblak, odnosno konvektivna ćelija bila jača i intenzivnija, važna je i promjena smjera i brzina vjetra po visini. To je tzv. smicanje vjetra. Što je ono jače, to su i grmljavinske oluje intenzivnije i trajnije jer mogu dulje živjeti ako se bolje organiziraju", tumači Mikuš Jurković.

"Smicanja vjetra može biti jače uslijed određenih sinoptičkih i mezoskalnih fenomena, kao što su hladne fronte ili mlazne struje. Također, smicanje vjetra pojačava se u blizini planina. 1. srpnja smicanje vjetra je bilo jako zbog približavanja hladne fronte sa sjeverozapada prema našem području uz izražene gradijente temperature na granici tople zračne mase koja se nalazila iznad područja Hrvatske i hladnije zračne mase koja nam se približavala", pojasnila je.

U središtu Karlovca vjetar je rušio grane i čupao stabla. Padala je tuča, a na nekoliko automobila pala su stabla.

Susjedi su zasijavali, ali im nije pomoglo

Ljudi koji trpe štete od takvih sve jačih tuča, ali i neki političari, u posljednje vrijeme sve glasnije pozivaju da se vrati zasijavanje oblaka raketama, što bi, barem u teoriji, trebalo povećati broj zrna tuče, a time smanjiti njihovu veličinu.

Nažalost, kako smo već više puta pisali na Indexu, korist od zasijavanja nije potvrđena u praksi, pa je Svjetska meteorološka organizacija rekla da nema smisla ulagati u takvo rješenje.

>> Desničari uporno tupe o raketama protiv tuče. To je sovjetska glupost

Zanimalo nas je što o tome misli naša meteorologinja.

"U teoriji, kao što ste i sami rekli, to zvuči puno bolje nego što se pokazalo u praksi. Rađeno je nekoliko zaista velikih eksperimenata i na području Europe i na području SAD-a i Kanade. Nijedan od tih eksperimenata nije mogao dati znanstveno utemeljene dokaze da je takva metoda zasijavanja konvektivnih oblaka koji proizvode tuču zaista učinkovita", kaže nam znanstvenica.

"U laboratoriju izgleda kao dobra ideja, ali..."

"U laboratoriju, dakle u kontroliranim uvjetima, to je moglo izgledati kao jedna od boljih ideja i pokazati dobre rezultate, ali samo u kontroliranim uvjetima. U praksi ne jer je atmosfera kaotična i svaki grmljavinski oblak ima nešto drugačiju mikrofiziku i dinamiku", dodaje.

"Osim toga, neke naše susjedne zemlje, poput Srbije i BiH, imaju aktivnu protugradnu obranu, no, nažalost, već sada, već početkom ljeta i tamo je bilo velikih šteta od tuče sa zrnima koja su bila veća od pet centimetara. Za sada u praksi zaista nema nedvosmislenih, znanstvenih dokaza o učinkovitosti takvog sustava zaštite umjetnim djelovanjem na oblake", zaključila je Mikuš Jurković.