Nakon šokantnih scena barbarskog nasilja Hamasa u napadu na Izrael i šokantnog neselektivnog bombardiranja nevine djece, žena, staraca i bolesnih u Pojasu Gaze, uslijedio je još jedan šok za međunarodnu javnost koja, nespremna za toliki broj šokova u relativno kratkom periodu, s nevjericom promatra zbivanja na Bliskom istoku.
Ovog puta riječ je o uznemirujućoj izjavi ministra nacionalne baštine u izraelskoj vladi Amihaya Eliyahua. Ministar Eliyahu, inače predstavnik ekstremne desnice u koalicijskoj vladi, u jednom radijskom intervjuu, upitan o hipotetskoj nuklearnoj opciji rješenja problema s Palestincima, rekao je bez dlake na jeziku da je i to legitimna mogućnost za kojom Izrael može posegnuti.
Odmah nakon ove skandalozne izjave kontroverzni ministar je "do daljnjeg" suspendiran sa sastanaka izraelske vlade, premda spomenuta suspenzija u izvanrednom stanju, u kojem se zemlja nalazi zbog otvorenog rata s Hamasom, ne znači puno jer se sjednice vlade ionako uglavnom održavaju elektronički. Komentar koji su odmah osudili i u Sjedinjenim Državama je bio šokantan iz više razloga, a prije svega zato što je izraelsko posjedovanje nuklearnog oružja javna tajna koju vlada Izraela nikada nije službeno potvrdila.
Rusi su promptno postavili pitanja
Rusko ministarstvo vanjskih poslova priopćilo je u utorak, 7. studenog, da je primjedba izraelskog ministra, koji je "izgleda" izrazio otvorenost prema ideji da Izrael izvede nuklearni napad na Pojas Gaze, potaknula neka vrlo značajna pitanja.
Glasnogovornica ruskog ministarstva Marija Zaharova upitala je međunarodnu javnost je li zapravo spomenutom izjavom Izrael službeno priznao kako posjeduje nuklearno oružje. Zaharova se zapitala, ako je to što je gospodin Eliyahu rekao točno, gdje su Međunarodna agencija za atomsku energiju i međunarodni nuklearni inspektori kako bi provjerili o čemu je riječ.
Istovremeno je Eliyahuov komentar izazvao osude cijelog arapskog svijeta, a Iran je pozvao na brzu međunarodnu intervenciju. Iranski ministar vanjskih poslova Hossein Amirabdollahian založio se za trenutnu i kontinuiranu akciju Vijeća sigurnosti UN-a i Međunarodne agencije za atomsku energiju, koja bi rezultirala "razoružavanjem izraelskog barbarskog režima apartheida" jer će, po njegovim riječima, "sutra biti kasno".
Procjene eksperata
Prema dostupnim podacima The Nuclear Information Projecta, američke agencije koja djeluje pri Federaciji američkih znanstvenika, procjena izraelskog nuklearnog arsenala prepuna je neizvjesnosti, ne samo jer Izrael namjerno javno ne priznaje posjedovanje nuklearnog oružja već i zbog niza drugih razloga. Glavni su razlozi tajnost operacija koje se tiču razvoja nuklearne tehnologije te kontakti koje izraelska vlada ostvaruje sa saveznicima, prije svih Sjedinjenim Državama. Međutim, na temelju analiza satelitskih snimaka, sustava isporuke i fisijskih materijala, procjena eksperata je da Izrael ima zalihu od otprilike 90 nuklearnih bojevih glava.
Čudesna riječ "Amimut"
Izrael raspravlja o svojim nuklearnim sposobnostima na vrlo specifičan način, nazvan "Amimut". "Amimut" zapravo znači "dvosmislenost". Riječ je o politici koja namjerno zamagljuje, ali nikad izravno ne negira nuklearne potencijale zemlje. Na pitanja o posjedovanju nuklearnog oružja izraelski političari odgovaraju standardnom frazom kako "nikada neće biti prvi koji će uvesti nuklearno oružje na Bliski istok".
Najsporniji dio ove fraze je riječ "uvesti". Što zapravo znači "uvesti nuklearno oružje na Bliski istok", ni do danas nije razjašnjeno, a o tome se žestoko diskutiralo još u vrijeme predsjednika Richarda Nixona, Henryja Kissingera i izraelskog premijera Davida Ben Guriona.
Objašnjenja izraelskih dužnosnika u vezi s terminom "uvođenje nuklearnog oružja u regiju" krajnje su besmislena jer se u njima "uvođenje" povezuje s akcijama testiranja, javne objave ili efektivne uporabe nuklearnog arsenala, što se do danas nije dogodilo. Iz takvih navoda bi se mogao izvesti zaključak kako Izrael ne raspolaže nuklearnim oružjem, dok je realnost posve drugačija.
Posebice se može osporiti tvrdnja o testiranju ovog tipa oružja za masovno uništenje. Naime, 1979. godine specijalni američki satelit za otkrivanje nuklearnih eksplozija zabilježio je dva ogromna bljeska svjetlosti u blizini Otoka princa Edwarda u Indijskom oceanu. U to je vrijeme Carterova administracija za ovo "otkriće" okrivila "grešku u satelitu". Novinari i istraživači sada vjeruju da je eksplozija bila zajednički nuklearni test Južne Afrike i Izraela, iako to nikada nije potvrđeno.
Eliyahuov komentar nije bio prvi
Komentari suspendiranog ministra Eliyahua posljednji su u dugom nizu problematičnih izjava izraelskih dužnosnika uvjetovanih politikom "Amimut" koja na ambivalentan način pristupa problemu postojanja izraelskog nuklearnog oružja. Dobri poznavatelji materije sjetit će se izjave bivšeg premijera Izraela Ehuda Olmerta iz 2007. godine.
On je u intervjuu jednoj njemačkoj televiziji, kritizirajući stavove Irana koji je i tada otvoreno prijetio da će izbrisati Izrael s karte svijeta, eksplicitno priznao da njegova zemlja posjeduje nuklearno oružje, navodeći kako se "ciljevi Iranaca, kao posljedica težnje za nuklearnim oružjem, ne mogu smatrati jednakima ciljevima drugih država koje posjeduju nuklearno oružje ili mu teže, kao što su Sjedinjene Države, Francuska, Izrael ili Rusija".
Učinjena šteta je sanirana, odnosno pokušala se sanirati dan kasnije na konferenciji za novinare, kada je Olmert rekao kako njegovi komentari nisu priznanje postojanja programa nuklearnog oružja. Vratio se, dakle, na staru liniju "Amimuta". "Izrael neće biti prva zemlja koja će uvesti nuklearno oružje na Bliski istok. To je naš stav i ništa se u njemu nije promijenilo", bile su njegove riječi, čime je ublažio ono što je rekao dan ranije.
Zviždač osuđen zbog izdaje
Izrael je nuklearno oružje počeo razvijati 1950-ih. Tehnologiju i informacije kupio je od Francuske, a istraživački je centar postavio u blizini grada Dimone 1958. godine. Amerikanci nisu bili zadovoljni kada su saznali za aktivnosti saveznika.
Znajući za raspoloženje američke administracije u vezi s njegovim planovima, Izrael se potrudio prikriti pravu svrhu istraživačkog centra od Washingtona. Unutarnji rad tvornice Dimona bio je toliko tajan da je, kada je jedan zviždač istupio i razgovarao s britanskim tiskom 1986. godine, otet. Mordechaija Vanunu oteo je Mossad, izraelska obavještajna služba, a osuđen je za izdaju u Izraelu i proveo je 18 godina u zatvoru.
Do kasnih 1960-ih Izrael je bio blizu ostvarenja svojih nuklearnih ambicija, a najviši američki dužnosnici Kissinger i Nixon su se konačno uključili kako bi pomogli savezniku. Važno je istaknuti da su Eisenhower, Kennedy i Johnson smatrali kako je bitno spriječiti izraelske nuklearne ambicije. Međutim, Nixonova administracija je promijenila američku politiku nakon što se sastao s izraelskom premijerkom Goldom Meir 1969. godine. Od tada Bijela kuća prestaje vršiti pritisak na Izrael da zaustavi svoj program nuklearnog naoružavanja.
Zapravo, Amerikanci postaju glavni zagovornici politike "Amimut", na čelu s Henryjem Kissingerom, koji je igrao ključnu ulogu u izradi i interpretaciji ove doktrine. Upravo njegovim tumačenjem doktrine Izraelu je u vrijeme hladnog rata omogućena pomoć u razvoju nuklearnog programa iako Amerikanci javno nisu prekršili vlastitu politiku o neširenju naoružanja. Spremnošću da zažmire na izraelski nuklearni program, Sjedinjene Države su očigledno kreirale dvostruke standarde u pristupu zabrani proliferacije sredstava za masovno uništenje.
Doktrina Begin i četiri rubne linije za nuklearni odgovor
Postavlja se pitanje u kojim okolnostima bi Izrael bio spreman napustiti ambivalentnost politike "Amimut", izaći iz samonametnute dvosmislenosti i iskoristiti nuklearne sposobnosti koje posjeduje. Je li to trenutna situacija u Pojasu Gaze? Vjerojatno nije. Možda uključivanje u rat iranskog proxyja Hezbolaha ili lepeze šijitskih milicija iz Sirije i Iraka? Vrlo vjerojatno opet ne.
Zapravo, Izrael je razvio doktrinu preventivnog udara protiv širenja nuklearnog naoružanja, koji se odnosi na sposobnost potencijalnih neprijatelja da posjeduju oružje za masovno uništenje WMD, posebice nuklearno oružje. Doktrina je nazvana Begin po izraelskom premijeru Menachem Beginu koji ju je prvi i izrekao u lipnju 1981. godine, nakon izraelskog napada na irački nuklearni reaktor Osirak u operaciji Opera.
Doktrina je postala najznačajnija karakteristika izraelskog sigurnosnog planiranja i u kombinaciji s četiri rubne linije čini temelj izraelske politike u odnosu na potencijalni nuklearni odgovor, odnosno direktnu uporabu nuklearnog oružja prema agresoru.
Spomenute četiri rubne linije su: a) uspješan vojni prodor u naseljena područja unutar granica Izraela nakon 1949. godine (prije 1967. godine); b) izloženost izraelskih gradova masovnim i razornim zračnim napadima ili mogućim kemijskim i biološkim napadima; c) uništenje izraelskih zračnih snaga i d) korištenje nuklearnog oružja protiv izraelskog teritorija. Uvjeti ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi izraelske nuklearne snage izvršile svoju obavezu prema domovini.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala