Foto: DZPPS - BirdLife Serbia
Teška šteta
Pomor je otkriven još 18. siječnja, a ravnatelj Parka prirode Lonjsko polje dipl. oec. Ivor Stanivuković kaže da su reagirali odmah po dojavi.
„Na teren su izašli djelatnici čuvarske službe Parka prirode Lonjsko polje, izradili zapisnik te o tome izvijestili MUP, veterinarsku inspekciju i inspekciju zaštite prirode“, rekao je Stanivuković.
„Temeljem dojave djelatnika 'Hrvatskih šuma' evidentirano je stradavanje strogo zaštićene vrste ptice grabljivice – škanjac. Uzrok uginuća 9 škanjaca i 11 jedinki lovne divljači, čaglja, je konzumacija otrovanog mesa teleta koje je poslužilo kao mamac za trovanje čagljeva. Nakon očevida, lešine strogo zaštićenih vrsta ptica otpremljene su na Hrvatski veterinarski institut, u Centar za peradarstvo gdje je nakon izvršene pato-anatomske analize potvrđeno da se radi o trovanju. Temeljem nalaza, lešine će se dalje uputiti na toksikološku analizu u cilju utvrđivanja vrste korištenog otrova, jer postoji osnovana sumnja da se radi o otrovu iz skupine pesticida. Sumnja se na jaki otrov zbog brzog djelovanja i činjenice da su sve lešine nađene u krugu od samo 100 m. Cijeli slučaj stradavanja posljedica je sekundarne štete, jer je primarna namjera očito bila trovanje čagljeva. Brojno stanje čagljeva na području parka trenutno je oko 1000 jedinki. Čagalj se, kao izraziti oportunist i vrsta koja sve jede uključujući i lešine, u ovom slučaju došao hraniti lešinom teleta koje je bilo tretirano otrovom“, pojasnio je.
Hrvatska agencija za okoliš i prirodu utvrdila je da usmrćivanje 9 jedinki škanjca ima znatan utjecaj na populaciju pa je podnijela kaznenu prijavu protiv nepoznatog počinitelja i cijeli slučaj uputila na daljnju istragu.
(Fotografije konkretnog slučaja nisu bile dobre kvalitete pa nam je ilustracije sličnih ustupila udruga za zaštitu životinja iz Srbije 'DZPPS - BirdLife Serbia'; na slici dolje orao bjelorepan, a gore čagalj i stradali orlovi.)
Spora zaštita seljaka
U udruzi Biom, koja se bavi zaštitom prirode, životinja i njihovih staništa, kažu da je jedan od razloga zbog kojih se seljaci služe protuzakonitim metodama nedovoljna i spora zaštita imanja, a drugi neznanje.
Dipl. ing. šumarstva Ivan Budinski iz Bioma smatra da je nekome vjerojatno uginulo tele pa je iskoristio priliku da njime otruje čagljeve.
„Čagalj je po zakonu lovna divljač. To pak znači da sve štete od čagljeva isplaćuje lovozakupnik. Uobičajeno je to lokalno lovačko društvo ili lovački savez“, kaže Budinski.
„Isplate često jako kasne, a seljak mora dokazati da je poduzeo sve mjere zaštite i čuvanja stoke. U posljednje vrijeme dosta se govorilo o tome kako su čovjeku iz Murvice kod Zadra stradale ovce, a on nije dobio odštetu jer nisu bile propisno ograđene, a nije imao ni pse čuvare. U slučaju da je riječ o malim štetama, do isplate odšteta najčešće ni ne dođe. Primjerice, ako nekome nastrada polje krumpira, šteta će se mjeriti u nekoliko stotina kuna. Za nadležne službe to će biti beznačajno, ali za nekog seljaka to je krumpir za cijelu zimu“, tumači aktivist iz Bioma.
Trovanja su u Hrvatskoj, ističe, jako česta pojava. Analize su skupe iako se uglavnom najčešće radi o nekoliko uobičajenih otrova kao što su karbofuran ili pužomor. Oni su efikasni u ubijanju sisavaca, a trovači se obično žele riješiti lisica, čagljeva, pasa lutalica, vukova i sl. No kolateralne žrtve često znaju biti strogo zaštićene ptice pa i domaći psi. Pritom je počinitelje vrlo teško otkriti.
„Eventualno bi se po žigu na ušima ili analizom DNA moglo doznati čije je tele. No seljak se u tom slučaju može braniti da mu ga je netko ukrao. Kazne su visoke, međutim, krivci rijetko završavaju na sudu. Vjerujem da se čak i lokalna policija sažali nad seljacima kada shvati da mogu biti tuženi po više zakonskih osnova pa se kazne mogu popeti na više od sto tisuća kuna“, kaže Budinski.
Trovanje je medvjeđa usluga
Naš aktivist ističe da seljaci nisu dovoljno educirani pa ne znaju da trovanjem zapravo sami sebi rade štetu.
„Kada otruju ptice grabljivice i strvinare, konkurencija za hranu se smanjuje pa je ostaje više čagljevima i lisicama tako da njihov broj raste. Brojna istraživanja pokazala su da s nestankom supova u nekom području raste broj čagljeva i lisica. Primjerice, nakon nedavnih trovanja na Krku očekuje se dugoročan porast broja sisavaca predatora. Otrovi su toliko neselektivni da nitko ne može znati koga će otrovati – čaglja, susjedovog psa, dijete ili zaštićenog orla“, kaže Budinski.
Iskustva poljoprivrednika pokazuju da je problem čagljeva puno pametnije rješavati kontrolom populacije izlovom, a ptice grabljivice, koje su čistači, lovci na štetne glodavce i konkurencija čagljevima, štititi. Jedan od preporučenih načina zaštite orlova jest da se za njih u poljima postavljaju postolja s kojih mogu vrebati plijen. Također je vrlo važno otrov za miševe, ako se koristi, zakopati u njihove rupe, a ne ostavljati na otvorenom.
Čagalj je inače korisna životinja
Čagalj u Hrvatskoj od 2014. godine više nije zaštićena vrsta nego isključivo lovna vrsta kojom se gospodari kroz lovno-gospodarske osnove. U prirodi je poželjan kao 'čistač' u ekosustavu jer jede sve i na taj način kontrolira populaciju glodavaca i ostalih sisavaca u prirodi.
„Da je na ovom području nacionalni park i da nemamo korisnike prostora kao npr. lokalno stanovništvo – stočare, poljoprivrednike i korisnike iz sektora lovstva, šumarstva i vodnoga gospodarstva, čagljevi bi bili poželjni. No, mora se uzeti u obzir da je u Parku prirode Lonjsko polje 14 naselja i da 130 poljoprivrednika drži gotovo 4.000 grla stoke koja u ekstenzivnom sustavu pašarenja boravi na otvorenom u određenom dijelu godine“, ističe ravnatelj Parka.
Kaže da je stoga jako važna dobra komunikacija između uprave parka, lokalnog stanovništva te korisnika kao što su lokalne šumarije i lovačke udruge:
„Ukoliko čagalj radi štetu na domaćim životinjama ili na fondu divljači to se mora pratiti i evidentirati te se sukladno rezultatima moraju poduzimati mjere. Jedna od mjera je praćenje brojnog stanja populacije čaglja i donošenje mjera gospodarenja čagljem kroz lovno-gospodarske osnove. Brojno stanje čagljeva prati i sektor zaštite prirode i sektor lovstva i on se podudara te iznosi cca 1.3 teritorijalna čopora na 1000 ha. Čagalj je lovna divljač i njime gospodari sektor lovstva. Uvjete za gospodarske osnove za područje parka izdaje sektor zaštite prirode pri Ministarstvu zaštite okoliša i energetike. Stoga je neophodna komunikacija ova dva sektora te definiranje prioriteta u suradnji s lokalnom zajednicom i upravom Parka.“