Vlad Buriak imao je 16 godina kada je pokušao pobjeći iz Melitopolja, grada u Zaporiškoj oblasti koji su ruske snage okupirale u prvim tjednima invazije započete prije četiri godine. Od početka rata Rusija je prisilno deportirala najmanje 20.000 ukrajinske djece, a Kijev ih je do sada uspio vratiti tek 2000. U nekim slučajevima povratak je trajao godinama, piše Euronews.
Automobil u kojem se Vlad nalazio 8. travnja 2022. zaustavile su ruske postrojbe u Vasilivki, na posljednjoj kontrolnoj točki prije teritorija pod ukrajinskom kontrolom. Dok su vojnici provjeravali putnike, Vlad je na stražnjem sjedalu držao mobitel. Ispričao je kako su ga ruski vojnici optužili da ih snima i natjerali ga da izađe iz automobila. Kaže da su bili bijesni, a nakon što su mu provjerili dokumente i vidjeli koliko ima godina, uperili su pištolj u njega i pitali: "Da te ubijem odmah?"
"Stvarno sam se uplašio", rekao je Vlad. "Nisam imao pojma što učiniti u takvoj situaciji." Prvo je odveden u takozvani "filtracijski kamp", sustav za ispitivanje, pritvaranje i prisilnu deportaciju civila, zatim u zatvor u policijskoj postaji, a potom natrag u Melitopolj, gdje je smješten u bivši hotel pretvoren u zatvor. Vlad je za Euronews ispričao potresne detalje o svom boravku ondje.
"Jedan od mojih zadataka bio je čišćenje sobe za mučenje. Nakon mučenja, u toj je prostoriji bilo puno krvi, medicinskih zavoja i svega ostalog. Najčešće bih ja čistio sobu nakon mučenja, samo bih obrisao pod i iznio smeće", prisjetio se.
Kaže da su ruski vojnici tamo "uglavnom" mučili ukrajinske civile i vojnike koji su branili Vasilivku na početku rata. "Prao sam i podove u hodniku te policijske postaje, pomagao u kuhinji, davao hranu zatvorenicima. Radio sam i druge poslove čišćenja, ali najteže je bilo čistiti ćeliju za mučenje."
Nakon što su ga zarobili, ruske snage su mu krivotvorile kazneni dosje, optuživši ga za prodaju droge. Vlad kaže da je iz ruskog zatočeništva izašao nakon 90 dana, ponajviše zahvaljujući golemom trudu svoje obitelji, zajednice i ukrajinskih dužnosnika.
Ukrajina je do sada uspjela vratiti 2000 od 20.000 djece koju je Rusija prisilno deportirala. Taj broj je sam po sebi "prekretnica", kaže voditelj projekata u inicijativi ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog "Bring Kids Back UA". Maksym Maksymov rekao je za Euronews da povratak jednog djeteta iz Rusije nakon otmice može trajati godinama, od trenutka identifikacije do samog povratka.
"Mislim da je 2000 slučajeva značajna prekretnica", izjavio je Maksymov, ističući "kontekst situacije u kojoj djelujemo". "Ne postoji pravni mehanizam s utvrđenim pravilima i međunarodnim nadzorom."
Priznao je da ne može ulaziti "previše u operativne detalje o tome kako se povratci odvijaju", ali je naglasio da je "potreban herojski napor više timova iz različitih sektora da bi se vratilo jedno dijete". "Broj od 2000 dobar je dokaz iznimno hrabrog i teškog posla koji se obavlja."
Laboratorij za humanitarna istraživanja Sveučilišta Yale procjenjuje da je broj deportirane ukrajinske djece bliži 35.000. Moskva je tvrdila da bi se brojka mogla popeti i do 700.000.
Američki Institut za proučavanje rata (ISW) ustraje na tome da je stvarni broj deportirane djece gotovo nemoguće provjeriti, "ali implikacija ostaje ista - Rusija je ukrala desetke, a potencijalno i stotine tisuća ukrajinske djece s izričitom namjerom da iskorijeni njihov ukrajinski identitet i pretvori ih u Ruse."
Vlad Buriak ispričao je da je tijekom 90 dana u ruskom zatočeništvu bio izložen psihološkom zlostavljanju i pritisku. Ruski vojnici i pripadnici specijalnih postrojbi "koji su mučili ljude" govorili su mu da Ukrajina "više ne postoji". "Govorili su da je ukrajinska vojska već poražena, da je naš predsjednik pobjegao i širili su brojne druge propagandne laži za ispiranje mozga", rekao je Vlad.
Maksymov je objasnio da su to standardne metode ruskih vlasti prema prisilno deportiranoj ukrajinskoj djeci, a ne "izolirani incidenti". "Oni su dio promišljene strategije, državne politike demografskog inženjeringa i brisanja identiteta", rekao je.
Otmice djece i "preodgoj industrijskih razmjera" koriste se kao oružje za preoblikovanje čitavih zajednica i preusmjeravanje odanosti djece, "u suštini gurajući jednu generaciju daleko od doma", rekao je, dodajući da Rusija tu strategiju provodi metodično.
ISW navodi da je otmica djece bila jedan od prioriteta ruskog predsjednika Vladimira Putina, pozivajući se na otkrića ukrajinskih aktivista za ljudska prava. Pronašli su dokumente Kremlja od 18. veljače 2022. u kojima se navode planovi za odvođenje ukrajinske djece iz sirotišta u okupiranim istočnim regijama Luhansk i Donjeck te njihovo dovođenje u Rusiju pod krinkom "humanitarnih evakuacija".
Ti dokumenti otkrivaju da je Rusija planirala ciljati ranjivu ukrajinsku djecu, posebno onu bez roditeljske skrbi, i prije početka sveobuhvatne invazije. Procjenjuje se da se oko 1,6 milijuna ukrajinske djece još uvijek nalazi na privremeno okupiranim teritorijima.
Maksymov je objasnio da postoji uhodana strategija za otetu djecu. Prvo ih se izolira. "Obitelji, učitelji i prijatelji su odsječeni, ostavljajući dijete dezorijentiranim i bez poznatih struktura podrške", rekao je. Zatim, kao drugi korak, "Rusija im uništava identitet".
"Biti Ukrajinac postaje nešto što treba skrivati. Novi dokumenti, novi skrbnici i s 14 godina nametnuto rusko državljanstvo, sve je to osmišljeno da prekine pravni i emocionalni put natrag", objasnio je. I konačno, kada je identitet oslabljen, počinje militarizacija. "Djeca ulaze u državne programe gdje vježbaju s dronovima, uvježbavaju napade i općenito upijaju ratnu ideologiju."
Na taj način, rekao je Maksymov, do 18. godine nametnuto rusko državljanstvo postaje osnova za novačenje kako bi se ukrajinsku djecu poslalo u borbu "protiv zemlje iz koje su odvedena". "To je luk ruskog plana: izoliraj, reprogramiraj, unovači."
Vlad Buriak izbjegao je drugi i treći korak. Kaže da je nakon izolacije u Vasilivki imao "sreće" što nije prebačen u Rusiju. Nakon 48 dana samice u Vasilivki, vraćen je u Melitopolj u zatvor gdje je čistio sobe za mučenje.
"Srećom, nisam otišao u Rusiju", rekao je Vlad. Sada 20-godišnjak, više puta je istaknuo da se njegov otac, koji je bio u Zaporižju, borio da ga vrati. Mlađu djecu koju je Rusija otela mnogo je teže vratiti u Ukrajinu.
Vlad je imao 16 godina kada su ga otele ruske snage. Maksymov objašnjava da se u toj dobi osoba već "identificira kao Ukrajinac". "On ili ona zna tko su im roditelji, u koju su školu išli, što je svijet, što je Ukrajina, a što Rusija. Imaju to razumijevanje konteksta i mogu jasno procijeniti što im se događa", rekao je Maksymov. Ali mlađa djeca nemaju ništa od toga. Ona su još u formativnim godinama i nemaju razvijenu samosvijest.
"Dodatna komplikacija je to što je lakše uspostaviti skrbništvo ili provesti prisilno posvojenje mlađeg djeteta jer, u pravilu, što je dijete mlađe - to je posvojiteljima lakše nastaviti s tim."
Ukrajinske vlasti zabilježile su značajan broj slučajeva u kojima su mlađa djeca, uključujući i ona iz dječjih domova, oglašavana na stranicama za posvajanje u Rusiji ili su već smještena u ruske obitelji.
Euronews je u ljeto 2025. izvijestio da su okupacijske vlasti u Luhanskoj oblasti stvorile online "katalog" ukrajinske djece, nudeći ih za prisilno "posvajanje". Baza podataka uključivala je 294 djece, kategorizirane tako da su ih korisnici mogli "filtrirati" prema dobi, spolu i fizičkim osobinama poput boje očiju i kose.
Djeca su oglašavana po karakternim osobinama, a neka su opisana kao "poslušna" ili "mirna". U nekim slučajevima djeca su opisana kao "pristojna i puna poštovanja prema odraslima", "disciplinirana" i "nekonfliktna".
Vraćanje otete ukrajinske djece počinje identifikacijom, ali nije gotovo kada dijete prijeđe ukrajinsku granicu, rekao je Maksymov, naglašavajući da su reintegracija i rehabilitacija "temeljni stup politike ukrajinske vlade".
"Ako ne osiguramo pravilan dugoročni oporavak djeteta ili mlade osobe koja je prošla, blago rečeno, svašta, onda nećemo moći vratiti djetinjstvo i normalan život toj osobi." Ukrajinska vlada je za taj proces uspostavila jasan okvir.
Za svaku vraćenu osobu, bilo da se radi o djetetu mlađem od 18 ili mladoj osobi do 23 godine, prvo se procjenjuju potrebe. "Treba li se osoba upisati u školu? Treba li pohađati dopunsku nastavu? Koje su psihološke potrebe? Treba li joj terapeut? Postoje li medicinske potrebe? Treba li obnoviti dokumente?", nabrojao je Maksymov neka od pitanja.
"Gdje bi ta osoba živjela? Kakva je obiteljska situacija? Je li siroče ili je u Ukrajini čeka član obitelji? Sve se te potrebe procjenjuju i izrađuje se takozvani individualni plan zaštite."
Svakoj osobi dodjeljuje se voditelj slučaja koji je vodi kroz provedbu plana, a formira se i tim stručnjaka iz različitih ministarstava, ovisno o potrebama. Plan se provodi kratkoročno, srednjoročno i dugoročno, s provjerama napretka nakon tri, 12 i 18 mjeseci.
"Postoji vrlo važan proces kojim se osigurava da dijete ili mlada osoba dobiju potrebnu podršku, da imaju obiteljsku strukturu u kojoj će biti zbrinuti i da stanu na noge", ističe Maksymov. Dodao je da je značajan broj vraćene djece siročad.
"Vrlo smo ponosni što nijedno vraćeno dijete nije smješteno u sirotišta ili institucije. Za svako pojedino dijete organizira se obiteljska skrb, bilo da je to biološka, udomiteljska ili posvojiteljska obitelj."
Zaključio je da se u širem kontekstu ruskog rata ne radi o teritorijima. "Uvijek se radilo o podčinjavanju Ukrajine, geopolitički, politički, kulturno, ekonomski. U tome je bit ove borbe." U tom kontekstu, "krađa djece" ima šire značenje.
"Danas Rusija ne mora fizički premještati djecu da bi ih ukrala, jer to može učiniti reprogramiranjem na licu mjesta." Kroz politiku izdavanja putovnica, indoktrinaciju i militarizaciju, posljedica je da je dijete "mentalno otrgnuto od Ukrajine". "Podčinjavanje zemlje i erozija temelja ukrajinskog društva doista je jedna od temeljnih svrha ruskog rata protiv Ukrajine", zaključio je Maksymov.