HRVATSKA danas obilježava 31 godinu od pada Vukovara.
Opsadi grada odolijevalo se 87 dana
Te 1991. godine Vukovar je bio žrtva JNA i srpskih paravojnih postrojbi. Slabo naoružani hrvatski branitelji 87 dana su odolijevali opsadi grada. Protiv sebe su imali vojsku koja je raspolagala najsuvremenijim naoružanjem tog vremena i desecima tisuća vojnika.
Okupacija grada je potrajala sve do 15. siječnja 1998. i mirne reintegracije Hrvatskog Podunavlja. U opsadi su poginula 1624 hrvatska branitelja i civila.
Nakon Drugog svjetskog rata nijedan veći europski grad nije bio izvrgnut tolikom uništavanju, s izravnom materijalnom štetom procijenjenom na 9.5 milijardi kuna. Napad na Vukovar doživio je kulminaciju u studenom, kada su izvršeni deseci zračnih napada, a u pojedinim danima padalo je i do 11.000 granata, bombi i raketa na grad.
Okupacija je značila protjerivanje većine nesrpskoga stanovništva iz grada i okolnih naselja, a ratni zločin počinjen je nad ranjenicima i osobljem vukovarske bolnice na Ovčari.
Prema podacima vukovarske bolnice, ranjeno je 1219 branitelja i civila. U srpske koncentracijske logore odvedeno je oko 7000 zarobljenika, a iz grada je prognano oko 22.000 Hrvata i ostalih ne-Srba. Stotine djece ostale su bez roditelja, a još danas 300-tinjak Vukovaraca nalazi se na popisu nestalih.
Argumenti se pronalaze u riječima Glavaševića
Svi ovi podaci govore o činjeničnom stanju napada na Vukovar. No, u hrvatskom javnom prostoru govori se o još nečemu. O tome da je Vukovar u određenom smislu tadašnji vojni vrh na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom žrtvovao.
>>Riječi Siniše Glavaševića i danas odzvanjaju Vukovarom. Pročitajte ih još jednom
Argumenti za takvu tvrdnju nalaze se u riječima Siniše Glavaševića
"...Optužujem Vas, gospodo sabornici, za trenutak iznenađenja kada su Vukovaru stigli nepobitni materijalni dokazi da Republika Hrvatska raspolaže ljudstvom i svim sredstvima potrebnim za proboj puta te obranu Vukovara, ali ista ne želi upotrijebiti, tj. dostaviti Zapovjedništvu operativne grupe Vukovar, Vinkovci, Županja, a koje je Zapovjedništvo zahtijevalo za izvršenje zadatka koji je postavljen pred Zapovjedništvo.
Optužujem Vas, gospodo, za svu bol trenutka u kojem je Vukovar shvatio da između Vas, Hrvatskog sabora, hrvatske vlade, predsjednika Republike Hrvatske, i četnika nema nikakve razlike...", govorio je Glavašević iz okupiranog Vukovara
Tuđman odbio apele Dedakovića
Još jedan argument za tu tezu nalazi se u tome što je Tuđman 1991. odbio apele zapovjednika obrane Vukovara Mile Dedakovića Jastreba da omogući evakuaciju civilnih stanovnika, uključujući i velik broj djece.
Snimka njihovog telefonskog razgovora objavljena je u središnjem Dnevniku HRT-a 2011. godine. Dedaković je, naime, snimao sve razgovore s Tuđmanom.
"Ja bih Vas podsjetio, tamo su 2000 djece, što ćemo s tom djecom?" pitao je Jastreb Tuđmana, a predsjednik mu je odgovorio sljedeće:
"'Ajde Vi radite svoje. Idem ja vidjeti što je. Ne dolazi u obzir nikakvo izvlačenje."
Puhovski: Odluka zbog sačuvanja ostatka Hrvatske
Inače, o ovoj temi oglasio se i Miroslav Tuđman, koji tvrdi da se razgovor između njegovog oca i Dedakovića ne odnosi na evakuaciju djece iz Vukovara, nego na pokušaj proboja preko Marinaca, za koji je državni i vojni vrh tada smatrao da nema nikakve šanse.
Znakovite su i tadašnje riječi političkog analitičara i nekadašnjeg predsjednika HHO-a Žarka Puhovskog koje je izrekao za Radio Slobodnu Evropu.
"Očito je bila odluka državnog vodstva da se žrtvuje Vukovar zbog gluposti JNA koja je tamo zapela kako bi se sačuvao ostatak Hrvatske. To je u tom pogledu bio uspješan vojni plan koji je sa sobom nosio - to je, naravno, jasno - mnoge žrtve.
A ovo što je sada posebno naglašeno pitanje djece, jest doista - tako da kažemo - hladnokrvno prihvaćanje gubitka stotina djece. To je nešto što se veoma često prigovara ratnim vođama u svim situacijama”, navodi Puhovski za RSE.
I Pavao Miljavac iz Hrvatskog generalskog zbora, gostujući u N1 Studiju, govorio je više o ovoj temi.
"Čudo je da su ti ljudi uspjeli odoljeti toliko dugo i da Vukovar nije ranije pao", rekao je Miljavac, opisujući situaciju u Hrvatskoj na početku Domovinskog rata.
"Činjenica je da, ako branitelj odluči po cijenu života braniti grad, da se u njega ne može, ali oni su u tehničkom smislu bili puno jači od naših branitelja. Ispada da je Vukovar žrtvovan, nije, jednostavno tada drugačije nije išlo", njegove su riječi.
Tuđmanova uloga u ratu
Što se tiče samog Tuđmana, treba reći kako se radi o osobi za koju je, primjerice, bivši predsjednik Stipe Mesić rekao da bi završio u Haagu da je poživio jer "nije Milošević sam mogao dijeliti Bosnu i Hercegovinu".
Podsjetimo i na njegov govor nakon oslobađanja Knina.
"Ovdje u Kninu govorili su da imaju tri srpska mora, ovdje u Kninu spremali su se za dugotrajno ratovanje, kovali su svoje novce, a onda pod snagom hrvatske vojske, pod mudrošću naših odluka i našeg vodstva, nestalo ih je za dva, tri dana. Kao što rekoh, nisu imali vremena da pokupe ni svoje prljave pare, devize ni gaće", rekao je tada u Kninu.
Važno je prisjetiti se i presude Međunarodnog kaznenog suda da je Tuđman bio poticatelj udruženog zločinačkog pothvata.
Danas je jasno i da je njegova politika bila suodgovorna za zločine nad Srbima u Hrvatskoj, ali i za stvaranje Herceg-Bosne, hrvatske verzije Republike Srpske. Osnovali su je HDZ i HDZ iz Bosne i Hercegovine 1991. godine, a 1993. su je proglasili republikom.
"Žalbeno vijeće potvrdilo je zaključke Raspravnog vijeća da su ključni ljudi tadašnjeg hrvatskog vodstva, uključujući predsjednika Franju Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška i generala Hrvatske vojske Janka Bobetka, dijelili kriminalni cilj etničkog čišćenja bosanskih Muslimana te su doprinijeli zločinačkom cilju", stoji u priopćenju Haškog suda.
Istina ipak nije crno-bijela
Uzevši navedeno u obzir, je li Tuđman izdao Vukovar? Istina nije crno-bijela. Oni koji imaju takve teorije često zalaze u teorije zavjere, smatrajući kako se radi o nekom dijaboličnom planu, a ne vojnom planiranju, koje može biti ispravno ili pogrešno, ali ipak ne spada pod zločinački plan.
Također, bitno je napomenuti da nije slučajno i da ekstremna desnica, a to su oni desniji i od HDZ-a i od Tuđmana, danas, barem u javnom prostoru, najčešće zastupa takve teze jer se ustvari propitkivanjem Tuđmana emancipira od sebi omraženog Plenkovića koji, prema njihovom mišljenju, stranku vodi nedovoljno desno.
Klasić za Index: Povjesničarima mnogi dokumenti nisu dostupni
Povjesničar Hrvoje Klasić govori nam ono što jest ključno - nema dovoljno dokumenata.
"Istaknuo bih problem oko ove teme. Prošla je 31 godina od tog trenutka i ustvari se pokazuje da povjesničarima brojni dokumenti iz tog razdoblja nisu dostupni i bojim se da neki nikad neće biti dostupni. Mislim na čitav niz dokumenata koji su vezani uz Ministarstvo obrane, Ministarstvo unutarnjih poslova, predsjedničke dokumente, korespondenciju ključnih tijela", govori nam Klasić.
Naveo je mogućnost i da su dokumenti uništeni.
"Često se kritizirao socijalistički period kako nema dokumenata jer je u Partiji bio nedemokratski sustav, međutim, mi živimo već 30 godina u demokraciji, a u stvari često imam osjećaj da se brojni dokumenti skrivaju ili ne žele pokazati. Ili da su uništeni. To je još gore ako se radi o demokratskom društvu koje ne bi trebalo imati što skrivati", kazao je.
Dodaje da je jasno da ipak za neke stvari treba proći vrijeme ako su pod državnom tajnom, ali i navodi kako su brojni dokumenti iz Vijetnamskog ili Korejskog rata sad dostupni javnosti.
"Vukovar je bilo teško braniti"
"Što se tiče teme, nisam vojni povjesničar, ali koliko znam, nema riječi o tome da je Vukovar žrtvovan. Kad pogledamo situaciju nekoliko mjeseci prije pada Vukovara, ustvari vidimo da je geostrateški taj grad bio važan za Srbiju jer je na hrvatskom teritoriju, a ima jako puno srpskog stanovništva. I tu su okolna mjesta s dosta srpskog stanovništva.
Kad spojimo to dvoje, jasno je zašto je Vukovar u ratnim planovima Srbije i Slobodana Miloševića te lokalnog srpskog stanovništva, onog koje nije prihvaćalo demokratske promjene", navodi Klasić.
Objasnio je kako je od kolovoza 1991. grad bio odsječen teritorijem pod kontrolom Srba, što domaćih, što JNA te paravojnih formacija predvođenih Šešeljom i Arkanom.
"Tu je bio veliki broj vojnika, mehanizacija, naoružanja... Tu se krije odgovor na pitanje zašto je teško bilo braniti Vukovar i je li Vukovar izdan ili se nije mogao u tim okolnostima duže braniti, a kamoli možda sačuvati da bude enklava u tom dijelu Hrvatske.
Zapitao se je li se moglo više oružja poslati
Je li se moglo više oružja poslati? U tom trenutku Hrvatska nije imala previše oružja, a rat nije trajao samo u istočnoj Slavoniji, bitke su se vodile i u središnjoj Hrvatskoj. Od Banije, Like, Korduna pa do Dalmacije.
Vjerujem da je svakome njegova pozicija izgledala tragično i da je svaka puška bila važna. Ne želim nikoga braniti, ali mislim da je bilo teško donijeti odluku kako preraspodijeliti oružje, imajući u vidu mogućnosti obrane.
Čini mi se da je procjena bila takva da je Vukovar nemoguće braniti zbog blizine Srbije, broja JNA vojnika, podrške srpskog stanovništva. Možda bi veća količina doprinijela tome da obrana duže traje, ali mislim da bi ishod bio isti", precizirao je.
"Ne vidim uporište u tome da se radi o nekoj izdaji"
Navodi i da ne zna što bi se postiglo žrtvovanjem.
"Ne vidim uporište u tome da se radi o nekoj izdaji, o nekom namjernom žrtvovanju. Ne vidim što bi se postiglo tim. Što bi se dobilo zauzvrat? Napominjem, postoji niz nerazjašnjenih stvari i nemamo uvid u sve dokumente, pa me možda ključni dokumenti jednog dana demantiraju.
Ono što ja sad vidim je to da Vukovar u onim okolnostima nije imao puno šanse u trenutku kad je ostatak Hrvatske bio pod udarom i kad je svuda nedostajalo oružja i ljudi", kaže.
Dodaje da prema svakoj situaciji postoji emocionalni i racionalni pristup.
"Bojim se da oni koji zastupaju ovu teoriju ne žele prihvatiti činjenicu da se svaka bitka ne može dobiti. Čini mi se da se nalazi opravdanje za gubitak, pa se moralo izgubiti izdajom, žrtvovanjem i slično.
Državni vrh je očito donio odluku da obraniti Vukovar pred nadirućom silom nije moguće. Onome tko je žrtva te odluke to je najgora moguća odluka i taj smatra da se moglo više. Ali to ne znači da je nešto namjerno žrtvovano s ciljem da se baš taj grad poruši, preda, uništi.
Razumijem bijes i tugu onih koji su branili grad, kao i civila koji su bili u njemu. Oni su podnijeli nevjerojatnu žrtvu. Ali nepotrebno je tražiti krivca, već sama činjenica da su izdržali tri mjeseca protiv daleko nadmoćnije vojske, koja je imala avione i tenkove, jako je velika stvar", kazao je on.
Matić: Mi smo bili uvjereni da se može bolje braniti, ali neću ulaziti u to da se nije željelo pomoći
O ovome smo popričali s bivšim ministrom Predragom Fredom Matićem, današnjim zastupnikom u Europskom parlamentu. Matić je branio Vukovar.
"Pitali su me više puta je li Tuđman izdao Vukovar, je li ga mogao braniti. Najiskreniji odgovor je da to treba pitati one koji su bili u Zagrebu. Mi smo bili uvjereni da se može bolje braniti. Neću ulaziti u to da se nije željelo pomoći, ali nešto se moglo napraviti. Ipak, teško je nama iz Vukovara bilo decidirano govoriti. Nismo imali informacije", objasnio je.
"Kasnije sam razgovarao s generalima, dobivao sam različite odgovore. Od toga da je Tuđmanu zaiskrila suza na spomen Vukovara pa do toga da mu nije bilo stalo. Jedan kaže jedno, drugi kaže drugo", rekao je on.
"Zamislite gdje bismo bili da su oni koji sad primaju vojnu mirovinu bili s nama"
Govori da je Glavaševićevo pismo bilo vapaj očajnika.
"Mi jesmo bili ljuti, sjećate se i pisma Siniše Glavaševića, neki su ga kasnije proglasili protuhrvatskim djelovanjem. Ali to je bio vapaj očajnika koji je provokacijom htio pomoći svom gradu. Godinama poslije su mu prikrpili da je pisao po nalogu UDBA-e. To su gluposti. To je stajalište svih nas koji smo bili u paklu Vukovara.
Neka percepcija jest postojala da smo slabije naoružani i brojčano nadjačani. Zamislite gdje bismo bili da su oni koji sad primaju vojnu mirovinu bili s nama. To bi značilo da je svaki položaj ojačan tri do četiri puta. A da je bio, ne bi oni do današnjeg dana ušli u Vukovar", navodi.
"Pričom o izdaji se više ne opterećujem"
Dodaje da se više ne opterećuje pričom o izdaji.
"Tu je ogorčenje. Ova tema izdaje je sporedna, ali ogorčenje je zbog toga što mi zadnja dva tjedna nismo mogli sastaviti smjenu na straži, a danas njih toliko prima vojnu mirovinu. Ljudima je muka zbog toga iako skoro samo ja to javno iznosim.
Dakle, pričom o izdaji se više ne opterećujem. Kao što je rekao Gotovina, rat je završen. Mene samo zanimaju dvije stvari. Jedno je pitanje ratnih zločinaca, da ih sustigne kazna, i zanimaju me sudbine nestalih ljudi. Sad tu ima milijun pitanja, ali samo su dva bitna i na njih sam fokusiran", govori Matić za Index.