Foto: Pixsell/Sanjin Strukić/UN
ZA 33 godine Hrvatska će imati 728.000 stanovnika manje nego sada. Broj hrvatskoga stanovništva do kraja stoljeća mogao bi se smanjiti za čak 1,67 milijuna.
To su prognoze Ujedinjenih naroda koji u svojoj najnovijoj publikaciji o demografiji daju procjene kretanja stanovništva u svijetu.
40 posto manje ljudi
Prema UN-u, Hrvatska trenutno ima 4.189.000 stanovnika. Demografske projekcije stručnjaka UN-a pokazuju da će se broj stanovnika naše zemlje već 2030. smanjiti na 3.896.000, a sredinu stoljeća dočekat ćemo s 3.461.000 stanovnika, što znači da će do 2050. broj stanovnika Hrvatske pasti ispod 3,5 milijuna. Odnosno, broj stanovnika Hrvatske, u odnosu na ovu godinu, smanjit će se za 17,4 posto, javlja Glas Slavonije.
Hrvatska tako ulazi u krug europskih zemalja kojima prijeti pravi demografski kolaps. Takav pad broja stanovnika do 2050. prijetnja je za 51 zemlju svijeta, ali UN-ovo izvješće pokazuje kako se samo njih 10 suočava s prijetnjom pada broja stanovnika za više od 15 posto. Prognoze za kraj stoljeća nisu ništa bolje.
UN-ova predviđanja pokazuju da bi Hrvatska 2100. mogla imati samo 2.518.000 stanovnika. Odnosno, gotovo 40 posto manje nego sada.
Demograf Anđelko Akrap već je za Index komentirao ovakvu situaciju.
"Negativni su demografski trendovi razlog za uzbunu. Vidite da veliki, čitavi prostori ostaju prazni. To nije pojava od jučer. To se znalo. Demografi su upozoravali, svake godine od polovice prošlog stoljeća, od šezdesetih godina. Dogodilo se to da je u Hrvatskoj do devedesetih došlo do prirodnog smanjenja, bio je veći broj umrlih od živorođenih. I to se dogodilo i bez utjecaja rata, rat je to samo ubrzao. To se očekivalo jer se ipak radi o dugoročnim trendovima", rekao je Akrap za Index.
Nedostatak vizije
Prof. dr. sc. Tihomir Jukić, voditelj Kabineta za urbanizam Katedre za urbanizam, prostorno planiranje i pejzažnu arhitekturu Arhitektonskog fakulteta u Zagrebu, tvrdi da je budućnost hrvatskih gradova teško predvidjeti iz više razloga. Najveći razlog leži u nedostatku vizije.
"Mnogo je varijabli koje će utjecati na promjene u gradovima: razvoj novih tehnologija, povećanje ekološke osviještenosti, gospodarski razvoj, demografski prirast, migracije. Do 2050. preostale su 33 godine, a možemo se zapitati kolike su se promjene u gradovima dogodile u posljednja tri desetljeća. Nisu bile baš toliko radikalne da bi iz temelja promijenile naše gradove i život u njima. Najveće promjene u urbanizmu i planiranju prostora dogodile su se povratkom vlasništva nad zemljištem početkom 90. godina prošlog stoljeća. Tada je većina krivo shvatila pojam demokracije, i to na način da svatko može raditi i graditi što mu je volja na svom zemljištu", rekao je.
S obzirom na smanjeni demografski rast i gospodarsko zaostajanje, smanjen je i intenzitet širenja gradova. U tijeku je tzv. sažimanje, odnosno urbana preobrazba zapuštenih i preskočenih dijelova grada.
Pogubno za gradove
"Svi su veliki gradovi još potkraj 70-ih i 80-ih godina 20. stoljeća započeli veliku rekonstrukciju gradskih središta, ali taj je proces u hrvatskim gradovima još slabog intenziteta. Očito nisu stvoreni kvalitetni preduvjeti. U većini naših gradova, nažalost, uprave i planeri bave se legalizacijom i točkastom gradnjom, zanemarujući viziju razvoja gradova i strategiju kako je provesti. Nedostaje nam dogovoreni koncept i cilj kojem težimo", rekao je.
To može biti pogubno za gradove i trebat će mnogo vremena da bi se ti procesi ispravili. Kako kaže, općenito je prisutna bezidejnost na svim područjima, od ekonomije pa do planiranja gradova. Arhitekti na to mogu neznatno utjecati.
"Arhitekti na najbolji način nastoje u projekte ugraditi nove tehnologije. Naravno, potrebna je i dodatna edukacija kako bi se pratili novi trendovi i nova iskustva u području gradnje. No to ne znači da time gradnja, osim što postaje kvalitetnija, postaje i jeftinija. Nove su tehnologije u načelu skuplje od tradicionalnog načina gradnje, ali dugoročno, gledajući održavanje i potrošnju energije, na kraju donose uštedu", rekao je Jukić.