U glavnom gradu Irske Dublinu stalno se iznova uklanjaju šatorska naselja migranata bez reguliranog boravka. Stambena kriza i novi britanski zakon o ilegalnim migrantima pogoršavaju situaciju i u Irskoj, piše Deutsche Welle.
U središtu Dublina u oči prvo upadaju prestižne podružnice brojnih svjetskih korporacija. Ali u podnožju modernih staklenih fasada sve se češće mogu vidjeti šatori. Neki od njih pripadaju beskućnicima, jer stambeni prostor je rijedak u cijeloj zemlji i jednostavno nedostižan za mnoge u glavnom gradu koji sve više postaje prijestolnica bogatih. Stambena kriza trenutno je dominantno pitanje u Irskoj. Kada je preuzeo dužnost u travnju, novi premijer Simon Harris obećao je 250.000 novih domova do kraja desetljeća.
No tu je još jedna skupina građana koja spava u šatorima i to je drugi dominantan problem u ovoj sjeverozapadnoj europskoj otočnoj republici. Irska je suočena sa sve većim brojem migranata, a smještajni kapaciteti dosežu svoje granice. Situaciju je pogoršala ruska invazija na Ukrajinu: od početka rata u Irskoj je registrirano više od 100.000 ukrajinskih izbjeglica. Oni, u skladu sa sporazumom, na razini cijele EU ne moraju podnijeti zahtjev za azil da bi im bio omogućen boravak u zemlji.
Irska vlada otvoreno priznaje da ne može primiti sve tražitelje azila dok se njihovi zahtjevi obrađuju. Prema njihovim informacijama, u trenutku upita sredinom svibnja još nije bilo moguće smjestiti 1780 prijavljenih muškaraca.
Oko Ureda za međunarodnu zaštitu (IPO) u Dublinu, zaduženog za obradu zahtjeva za azil, stvorio se pravi grad šatora u kojem su uglavnom mladi muškarci spavali, prali i kuhali. Pritom su se oslanjali na postaje za iznajmljivanje bicikala. gdje su mogli puniti svoje mobitele pomoću USB kabela. Irske su vlasti 1. svibnja evakuirale kamp i rasporedile 285 muških tražitelja azila u dvije ustanove za hitne slučajeve. No od tada su u blizini IPO-a više puta postavljana i evakuirana nova šatorska naselja.
Više ksenofobije, više zahtjeva za azil
Ova situacija je tema irske javnosti. U irskom društvu, koje se u povijesti više puta pokazalo otvorenima za izbjeglice, sve se češće čuju parole poput "Irska je puna". Krajem 2023. u Dublinu je bilo čak i nemira uvjetovanih antimigrantskim raspoloženjem. Od tada su u nekoliko dijelova zemlje zapaljene zgrade koje su trebale biti pretvorene u smještaj za izbjeglice. Prema istraživanju koje je naručio Irish Times, 63 posto stanovništva poziva na strožu migracijsku politiku.
U jednom zločinu s antimigracijskom pozadinom su napadnuta i dva useljenika iz Hrvatske, od kojih je jedan podlegao ozljedama.
Prošle godine u Irskoj je podneseno oko 12.300 zahtjeva za azil. I od tada ti brojevi brzo rastu: Irish Times je izvijestio, pozivajući se na jednog oporbenog političara, da se vlada priprema za više od 20.000 zahtjeva ove godine. Kada se ove brojke stave u odnos s 5 milijuna stanovnika Irske, to rezultira azilantskom razinom sličnom onoj u Njemačkoj.
Novi problem britanski kontroverzni zakon o slanju useljenika u Ruandu
Posljednjih je tjedana irska vlada identificirala još jedan čimbenik koji dovodi do povećanja broja zahtjeva za azilom u Republici Irskoj: kontroverzni zakon u susjednom Ujedinjenom Kraljevstvu, prema kojem se ilegalni migranti deportiraju u Ruandu. Konzervativna vlada premijera Rishija Sunaka ignorira lokalnu sudsku presudu koja je ukazala na nelegalnost ovog projekta i već je zaprijetila da će ignorirati moguće presude Europskog suda za ljudska prava (ECHR).
No to neće biti moguće s jednom presudom koja je već pala: 13. svibnja Visoki sud u Belfastu ukinuo je zakon Ruande za Sjevernu Irsku. Prema sudskoj odluci, ovaj zakon se smatra kršenjem Windsorskog okvira koji regulira britansko-europske odnose nakon izlaska Velike Britanije iz Europske unije. Profesor prava Colin Murray, koji živi u Belfastu i predaje na Sveučilištu Newcastle, rekao je za DW: "Kao dio sporazuma o Brexitu, zakoni EU koji štite tražitelje azila u Sjevernoj Irskoj ostaju na snazi - kao i sva temeljna prava EU koja se odnose na Sporazum od Velikog petka iz 1998."
Brexit komplicira situaciju
Sporazum na Veliki petak iz 1998. smirio je desetljećima dug krvavi sukob između unionista lojalnih Londonu i proirskih republikanaca u Sjevernoj Irskoj. Između ostalog, predviđa i otvorenu granicu s Republikom Irskom. Sve dok su sjever i jug pripadali Europskoj uniji, to nije bio problem: ljudi i roba kretali su se u jedinstvenom pravno-ekonomskom prostoru. Budući da bi uočljiva granica ugrozila mir u Sjevernoj Irskoj, Velika Britanija se morala nevoljko pomiriti s činjenicom da će u Sjevernoj Irskoj i dalje vrijediti neki propisi EU, i to čak i onda kada ona napusti EU.
Međutim, presuda u Belfastu ne znači kraj zakona Ruanda u cijelom Ujedinjenom Kraljevstvu. "On ostaje važeći u ostalim dijelovima zemlje i kao takav se primjenjuje", kaže odvjetnik Murray. No postoji jedan problem: "To otežava provedbu useljeničke politike u praksi - do sada su tražitelji azila bili jednostavno raspoređeni po Ujedinjenom Kraljevstvu. Ako sada dođu u Sjevernu Irsku, dobit će dodatna prava."
U Irsku preko Sjeverne Irske - London se pravi kao da ga se to ne tiče
Mnogi od njih su i prije presude pokušali doći sa sjevera u Republiku Irsku, gdje ne postoji opasnost od deportacije u Ruandu. Prema riječima irske ministrice pravosuđa Helen McEntee, 80 posto svih tražitelja azila trenutno ulazi u zemlju ovim putem, a od početka godine u zemlju je već ušlo više od 6000 ljudi. S obzirom na trenutno preopterećenja, irska vlada traži načine za vraćanje migranata u Veliku Britaniju.
Irski premijer Harris podsjetio je Sunaka na sporazum postignut 2020. godine, prema kojem se Velika Britanija obvezala prihvatiti migrante koji su u Republiku Irsku ušli sa sjevera. Sunak je uzvratio da sporazum regulira samo proceduralna pitanja i ne sadrži nikakve pravne obveze. Konzervativni političar, kojemu prijeti smjenjivanje na izborima za nekoliko mjeseci, umjesto toga poziva druge države EU, poput Francuske, da prime migrante koji su stigli u Veliku Britaniju.