Kuda ide rat u Ukrajini

Foto: EPA

Kolektivni Zapad je početkom 2023. godine gajio velike nade da će toliko očekivana ukrajinska proljetna protuofenziva (barem su u tom vremenskom okviru zapadni vojni stratezi anticipirali aktivnosti ukrajinske vojske) promijeniti tijek rata protiv Rusije. Međutim, to se nije dogodilo. Naprotiv. Iz današnje perspektive izgledi za ukrajinski proboj u smislu povraćaja okupiranog teritorija tijekom 2024. godine, također, malo su vjerojatni. 

Intenzivne borbe će se svakako nastaviti, ali postavlja se objektivno pitanje koliko su kijevske snage u stanju pokrenuti neku novu protuofenzivu. S druge strane Rusija agresivnim djelovanjem, posebice u istočnoj Ukrajini, već pokazuje znakove namjere konsolidiranja teritorija koje je do sada zauzela.

Putanja rata se, ipak, diktira iz daljine

Bez obzira na napore koje obje zaraćene strane ulažu na bojišnici, vojni promatrači vjeruju da će trajektorija rusko-ukrajinskog konflikta tijekom ove godine uglavnom biti određivana tisućama kilometara daleko od bojnog polja. Naravno, riječ je o unutarpolitičkim dešavanjima u Sjedinjenim Državama te njihovoj refleksiji na vanjske prioritete najvećeg vojnog podupiratelja Ukrajine. Naime, postavlja se pitanje hoće li ogromna američka pomoć službenom Kijevu opasti uoči i nakon predsjedničkih izbora u Sjedinjenim Državama.

Trenutačna situacija na bojištu gdje je objektivno došlo do zastoja i gdje se jasno ne može nazrijeti inicijativa bilo jedne ili druge strane govori u prilog tezi o budućem dugotrajnom, odnosno zamrznutom sukobu o kojem je više puta govorio i sam ruski predsjednik, Vladimir Putin. Međutim, u kontekstu gore spomenutog, ono što može poremetiti ravnotežu na frontu je takav scenarij u kom Ukrajinci više neće dobivati sredstva, opremu i imati dovoljan broj ljudi koji su im potrebni za balansiranje pozicije. U tom bi se slučaju, bez previše dvojbe, moglo zaključiti kako bi rat otišao u korist Ruske Federacije.

Situacija se promijenila 

Prije godinu dana međunarodna vojna potpora Ukrajini bila je neupitna. NATO savez se obvezao podupirati Kijev u obrambenom ratu protiv ruske invazije pokrenute u veljači 2022. godine, „koliko god to bude potrebno i neophodno“. Međutim, tijekom ljeta izazov s kojim su se suočile ukrajinske snage bio je, pokazalo se, nepremostiv za njihove trenutačne kapacitete. Duž gotovo 1000 kilometara bojišnice na jugu i istoku zemlje naišli su na žestoko utvrđene ruske položaje i obrambene linije koje nisu uspjeli probiti.  

Oslobođeno je svega nekoliko manjih mjesta, a potom su ukrajinske i ruske snage uhvaćene u jednu vrstu umrtvljenog, iscrpljujućeg sukoba te borbi gdje niti jedna strana nije postigla značajnije uspjehe. Crta bojišnice ostala je, dakle, uglavnom nepromijenjena. Ljudski gubici su, bez obzira na statičnost formacija, bili ogromni zbog uporabe snažne artiljerijske vatre i razarajućih karakteristika bespilotnih letjelica. 

Unatoč navedenom, ukrajinsko rukovodstvo je u komunikaciji sa zapadnim saveznicima zadržalo optimističan pristup, temeljen na vlastitim procjenama i analizama prema kojima su ruskim snagama naneseni značajni gubici. Plasiran je narativ o vitalnom napretku ukrajinske vojske u području Crnog mora, gdje su izvedeni napadi na ruske baze i imovinu na Krimu, što je potaknulo rusku mornaricu da povuče dio brodova iz luke Sevastopolj. Ipak, nije najjasnije (čak ni nakon jednog broja izglasanih odluka o produženju potpore), koliko je službeni Kijev prethodno spomenutim postignućima uspio uvjeriti kreatore zapadne vanjsko-sigurnosne politike, posebice američke dužnosnike u Kongresu i Senatu, da bezuvjetno nastave trošiti ogromne novce poreznih obveznika kako bi mu pomogli u ratu. Bez obzira na kontinuitet njihovih javno izrečenih stavova u prilog ukrajinskog prava na samoobranu.  

Pomoć će se vjerojatno prilagođavati političkim interesima

Dvije godine ratovanja u Europi nedvojbeno je iscrpilo zapadne vojne resurse. Politički apetiti Zapada za nastavak isporučivanja goleme količine vojne pomoći Ukrajini također su splasnuli, unatoč sve učestalijem manifestiranju zabrinutosti ili čak i straha od stane promatrača, pa i visokih dužnosnika, što bi se moglo dogoditi ako Putinu uspije plan pokoriti Kijev. Tekuće financiranje Ukrajine bez obzira na recentne ohrabrujuće odluke najviših instanci Europske unije, daleko je od sigurne i stabilne potpore koja je predsjedniku Volodimiru Zelenskom obećana za 2024. godinu. Naravno, ovdje je u prvom planu potpora koja dolazi iz Sjedinjenih Država.

Prije svega treba razumjeti da se zvanični Kijev u neusporedivo većem opsegu oslanja na vojno-tehnološko-financijsku potporu Washingtona nego Europske unije. Zato su oči ukrajinskih dužnosnika, ali i kreatora vanjsko-sigurnosne politike u Londonu, Berlinu, Parizu i posebno zemljama istočnog krila NATO saveza kakve su Poljska ili baltičke zemlje, uprte u trenutačna dešavanja na unutarnjoj političkoj sceni Sjedinjenih Država. 

Imajući u vidu realne šanse da bi predsjednički izbori u SAD-u mogli biti najava seizmičkih promjena u odnosu prema Ukrajini, ali i suvremenoj sigurnosno-geopolitičkoj arhitekturi svijeta, pozorno se i sa zebnjom prate aktivnosti bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je u prvom mjesecu ove godine, prema kredibilnim anketama imao prednost kod biračkog tijela u odnosu na vladajućeg predsjednika Joea Bidena. 

Strah od promjene američke vanjske politike

Dakle, postoji opravdana zabrinutost da bi, s obzirom na prijašnje odlične odnose Donalda Trumpa s Vladimirom Putinom te ideje i ciljeve njegove već dobro poznate agende „Amerika na prvom mjestu“, pomoć Ukrajini mogla brzo biti obustavljena.  

Ako izbori u Sjedinjenim Državama zaista prođu na način koji ne odgovara Ukrajini, zajedno s činjenicom da Europska unija i dalje proizvodi i plasira službenom Kijevu znatno manje streljiva od onoga što mu je potrebno kako bi imao kakvu-takvu šansu za održavanje balansa na bojišnici ili eventualnu nadu u konačnu pobjedu, onda se nedvojbeno može zaključiti da Ukrajince čeka još jedna teška ratna godina, puna neizvjesnosti. 

Ipak, i pored svega, priličan broj eminentnih promatrača vjeruje da pobjeda republikanskog kandidata na izborima u drugoj polovici ove godine ne bi automatski značila odustajanje od američke potpore Ukrajini. Tko god bio novi američki predsjednik, prema njihovom mišljenju, morao bi voditi računa o svireposti koju je ruska vojska pokazala prema civilnom stanovništvu, uništavanju gradova i sela, navodnim počinjenjima ratnih zločina i u konačnici, ali po važnosti nikako ne na zadnjem mjestu, kršenju odredaba Povelje UN-a odnosno normi međunarodnog prava.  

Prelaženje preko navedenog od strane novog predsjednika kao da se uopće nije dogodilo, bila bi katastrofa za ugled Sjedinjenih Država u svijetu. Pogotovo poslije, u najmanju ruku, spornog ponašanja Bidenove administracije kada se to tiče opravdavanja bestijalne i nehumane odmazde Izraela u Pojasu Gaze nakon masakra koji su na izraelskom teritoriju izvršili pripadnici terorističke skupine Hamas.

Postoje li uvjeti za okončanje rata u bliskoj budućnosti

Rusija je pokazala da je spremna za dugotrajan sukob u Ukrajini te da ima kapacitet poslati stotine tisuća ljudi u rat. Putin je na tiskovnoj konferenciji krajem prosinca prošle godine izjavio da je u Ukrajini stacionirano oko 617.000 ruskih vojnika, uključujući 244.000 vojnika koji su tijekom godine pozvani da se bore zajedno s profesionalnim vojnim snagama. Premda je negirao drugi val mobilizacije, ruski je predsjednik početkom prosinca 2023. godine naredio povećanje broja vojnika za gotovo 170.000. Predsjedničkim dekretom koji je odmah stupio na snagu predviđeno je da se broj ruskog vojnog osoblja podiže na oko 2.2 milijuna, uključujući 1.32 milijuna vojnika.

Također, Ruska Federacija je masovno povećala vojnu potrošnju u 2024. godini, pri čemu će gotovo 30 posto njezinih fiskalnih rashoda biti usmjereno na oružane snage. Moćni ruski vojno-industrijski kompleks stavljen je u viši pogon, pojačavajući proizvodnju borbenog hardvera, od dronova do zrakoplova.

S druge strane, ukrajinsko ministarstvo obrane u nekoliko je navrata priopćilo da je glavni državni zadatak u 2024. godini potaknuti domaću obrambenu industriju u svjetlu neizvjesne buduće opskrbe zapadnih saveznika. Također, izmijenilo je zakone o vojnom roku, predviđajući potrebu za jačanjem svojih snaga, koje su po veličini manje od ruskih, ali su navodno bolje obučene i opremljenije. 

U tom kontekstu treba promatrati i zahtjeve oružanih snaga za povećanjem broja vojnih obveznika na 500.000, kojima se, uzgred rečeno, ukrajinski predsjednik od početka protivio. Nesuglasice po ovom pitanju između Zelenskog i prvog čovjeka ukrajinske vojske Zalužnog su, inače, navedene kao jedan od razloga za smjenu popularnog generala. Prema kredibilnim ukrajinskim izvorima stvarni razlog leži upravo u popularnosti Zalužnog među običnim ljudima, što izaziva nepovjerenje i netrpeljivost prema njemu kod Zelenskog. Nimalo koristan prijepor za zemlju koja se nalazi u ratu.    

Perspektiva daljnjeg razvoja sukoba

Sukladno gore navedenom, jasno je da obje zemlje ulažu ogromna sredstva u nastavak vojnog angažiranja. Prema tome, malo je vjerojatno da će u bliskoj budućnosti, pri održavanju ovakvih uvjeta, doći do bilo kakvih pregovora o okončanju sukoba ili dogovora o prekidu vatre. Zaraćene strane pokušavaju na bojnom polju popraviti svoje položaje te iz pozicije moći, odnosno taktičke prednosti u eventualnim pregovorima diktirati uvjete za sklapanje mira. 

Međutim, prema svim relevantnim podacima, u ovom trenutku nijedna strana nema kapacitet kreirati bilo kakvu, makar i simboličku prednost, napredovati znatnije na terenu, zauzeti ili povratiti neke strateške položaje. Posljedica prethodno spomenutog je trenutačna blokada ili zastoj na bojišnici. Naravno, sve se može vrlo brzo promijeniti ako u većem obujmu izostane zapadna vojna pomoć Ukrajincima, posebno američka, a Rusi nastave s dovlačenjem ljudi na ratište i daljnjim povećanjem proizvodnje njihovog vojno-industrijskog kompleksa. Premda nerado, Ukrajina bi u tom slučaju bila primorana na pregovore. Jedino nije jasno što bi Putin tada uradio, prihvatio pregovore ili iskoristio priliku za nastavak svog osvajačkog pohoda.   

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala