TVORNICA na zagrebačkom Jankomiru koja proizvodi dijelove za nuklearne elektrane i kalupe za autoindustriju prošle godine zaposlila je dvadesetak ljudi, od čega je sedmorica mladih inženjera strojarstva.
Jedinstvo-PNO jedini je europski dobavljač za najvećeg proizvođača nuklearnih elektrana i goriva
Jedinstvo-PNO jedini je europski dobavljač dijelova za američki Westinghouse, jednog od najvećih graditelja nuklearnih elektrana i proizvođača goriva u svijetu. Oni su izgradili nuklearnu elektranu Krško, u čijoj su izgradnji kao podizvođači sudjelovale mnoge hrvatske firme kao što su Đuro Đaković, Končar i Jugoturbina.
U Jugoslaviji je tvrtka Jedinstvo bila jedna od triju perjanice zagrebačke industrije, uz Končar i Prvomajsku. Zapošljavala je 1500 ljudi, a zahvaljujući visokokvalitetnom inženjerskom kadru, iskustvu i znanju u obradi nehrđajućih čelika, najkvalitetnijem tehničkom arhivu i uređenom sustavu kontrole kvalitete dobila je na javnom natječaju 1987. godine ugovor za pokretanje proizvodnje sapnica - dio patrone nuklearnog goriva.
Funkcija tih sapnica koje se proizvode u Zagrebu i koje su dio nuklearnog gorivog elementa u tome je da nose cirkonijeve cijevi u kojima su tablete uranijeva oksida. Jedna takva patrona teška je oko 500 kilograma, a u jednom reaktoru ima ih između 300 i 400 komada, ovisno o veličini. "Kako se gorivo troši u kontroliranom procesu, u reaktoru svakih četrnaest mjeseci se jedna četvrtina patrona zamjenjuje novima", pojasnio nam je Radović.
Devedesetih je Jedinstvo d.d. postalo nelikvidno, a 1992. izdvojili su proizvodnju sapnica u tvrtku kći Jedinstvo-PNO d.o.o. koju je 2001. godine, dvije godine prije stečaja Jedinstva d.d., kupio Teh-Cut.
Sjajni metalni dijelovi pakiraju se u bijelim pamučnim rukavicama
Gledali smo kako sjajni metalni proizvodi prolaze kroz različite operacije, od varenja, brušenja, glodanja, bušenja, završnog skidanja srhova (ostataka) do staklarenja i na kraju kontrole i pranja u tri ultrazvučne kade. Nakon svega, radnice su ih pakirale u bijelim pamučnim rukavicama da slučajno znoj s ljudskih ruku ne bi narušio nehrđajuća svojstva materijala i tako izazvao neželjene reakcije u reaktoru.
Radović se pohvalio da zahvaljujući tako organiziranoj proizvodnji i striktnim pridržavanjem procedura nikad nisu imali nikakvu reklamaciju na isporučene dijelove i nikad nisu prekoračili planiranim rok isporuke.
"Vodio sam svoje ljude više puta u nuklearku Kršku da vide kako to izgleda, tamo vam je kao u apoteci. Konkretno, Krško je za Westinghouse jedna od najboljih u svijetu. Procedure u nuklearkama su vrlo stroge, samo ljudska greška može dovesti do incidenta", pun je hvale za nuklearke koje kod mnogih ljudi izazivaju negativne reakcije.
Ugovor s Westinghouseom obnavlja i produljuje svakih nekoliko godina. Uspješna suradnja traje više od dvadeset godina. Za Krško ne proizvodi dijelove jer oni imaju drugačiji tip goriva i zato imaju drugog dobavljača.
Dijelovi iz Jedinstva, proizvedeni na zagrebačkom Jankomiru, ugrađuju se u nuklearne elektrane u Sjedinjenim Državama, Švedskoj i Francuskoj.
Hrvatska gubi kontinuitet u prijenosu znanja
Ulaganje u mlade ljude, njihovo osposobljavanje za korištenje najmodernijih softvera i upravljanje najnovijim strojevima, robotizacija u procesima proizvodnje, osiguranje rada u drugoj i trećoj smjeni bez ljudi, to su ambicije ovog 60-godišnjeg inženjera. Nada se da će uz nova ulaganja koja su u tijeku do 2020. to i postići i tako pozicionirati alatnicu kao jednu od najboljih ne samo u okruženju, već i šire jer sad većinu svojih alata plasiraju na tržište Slovenije, Austrije i Njemačke.
Dvije tvrtke dijele jednu tvorničku halu u kojoj su stariji i mlađi radnici koji puštaju glazbu dok rade za strojem. Kći Petra, bivša reprezentativka u plivanju koja je u SAD-u završila financije i sin Antonio, inženjer strojarstva, rade s njim. Sa suprugom Gorankom nedavno je proslavio 35 godina braka. No s jednim je kolegom, Brankom Bilićem, već toliko dugo u poslu pa se Radović šali da je s njim proslavio 25 godina braka.
"Nažalost, Hrvatska je izgubila ili gubi taj kontinuitet u prijenosu znanja, izgubili smo velike firme s dugogodišnjim renomeom, nemamo inženjera iz proizvodnje koji sudjeluju u obrazovanju novih mladih kadrova na tehničkim fakultetima i stoga je hrvatskim firmama poput naših jako teško, mukotrpno i dugotrajno stvaranje novih stručnjaka i kvalitetnih timova za natjecanja na europskom i svjetskom tržištu", rekao je za Index.
Duško Radović kaže da je to najvrednije što njegova tvornica ima: kontinuitet, usavršavanje uz rad i neprekidni prijenos znanja.