Foto: Saxo Bank
Tako, primjerice, politički sustav u Grčkoj i Francuskoj sprječava razvoj gospodarstva i rast zaposlenosti, a u Belgiji su se poboljšali svi makro pokazatelji tijekom dvije godine bez vlade. Naime, ekonomiju pokreće njena mikrostruktura, odnosno male tvrtke, ambiciozni učitelji i poslovni ljudi koji pokušavaju napraviti što bolje proizvode, ideje i sustave, pa ekonomija koja ne raste nije ništa drugo nego ekonomski sustav s previše makro, a premalo mikrostrukture, smatra Steen Jakobsen, glavni ekonomist u Saxo banci.
Jakobsen: Da sam ja premijer, ne bih radio ništa
"Problem je u prevelikoj zastupljenosti vladajućih političara, ekonomista i središnjih banaka, a istovremeno premalom broju učenika i studenata, malih do srednjih poduzeća, poticaja i istraživanja. Pogled unatrag potvrđuje da su najsnažniji ekonomski sustavi bili upravo oni u kojima su se opozicijske sile međusobno ograničavale, a vrhunski rast su ostvarivala društva u kojima se nisu mogle nametnuti makroekonomske ideje u gospodarstvo. Da sam ja predsjednik ili premijer neke države, ne bih radio ništa i to bi sigurno bio najbolji politički potez za napredak društva", komentira Jakobsen.
Najveći problem svake države jesu pretjerana regulacija i birokracija, ističe Jakobsen i smatra da bi za svaki doneseni zakon, dva trebalo ukinuti. Naime, pravni sustav mora biti jednostavniji ako želimo da bude funkcionalan i da ga karakteriziraju transparentnost, jednaka prava i poštenje. Osnovna prava moraju biti zajamčena, ali djelovanje pravnog sustava mora smanjiti cjelokupnu složenost, umjesto da je povećava. Istovremeno, pravilo javne politike trebalo bi biti da se svi propisi i zakoni moraju prekinuti na kraju određenog perioda, osim ako nisu formalno obnovljeni, odnosno imat će datum dospijeća. Ideja nije nova već je to načelo primjenjivao rimski Senat u doba Republike, s vremenskim i brojčanim ograničenjem pri prikupljanju posebnih poreza ili korištenju vojske, podsjeća glavni analitičar Saxo banke.
"Ne vjerujem u dalekosežne intervencije u samu srž društvenog poretka, ali demokracija i napredak su u opasnosti ako više od polovice stanovništva ima koristi od državnih prihoda. U takvoj situaciji potpuno je jasno zašto oni žele zadržati status quo, pa čak i onda ako to znači lošiju budućnost za sve građane, uključujući i njih", pojašnjava Jakobsen i dodaje da je nedostatak političkog truda, kojemu smo svjedočili tijekom jačanja financijske krize, bio sićušan u odnosu na gubitak bogatstva koji se dogodio, a demokracija postaje najslabija kada društvo stalno odabire isti put, bez ikakvih promjena.
Jakobsen savjetuje da bi javni sektor i sustavi ovisni o državnom budžetu trebali biti barem ispod 40 posto te da se ovogodišnja nominalna potrošnja odredi kao početna vrijednost, Indeks 100, a zatim se sve buduće uštede zadržavaju radi povećanja produktivnosti javnog sektora. Javni sektor sljedećih deset godina ne bi smio rasti, zaključuje.
"Treba ulagati u istraživanja i vojsku"
Nadalje, treba porasti udio istraživanja i ulaganja u vojsku u BDP-u, misli Jakobsen i pojašnjava da svjedočimo najnižoj produktivnosti u odnosu na BDP ikada u povijesti, a analize pokazuju da su produktivnost i istraživanja usko povezani. Naime, što su naprednija istraživanja i prosječno obrazovanje stanovništva, raste produktivnost, inovativnost i broj zaposlenih što ponovno na koncu smanjuje troškove u državnom budžetu.
"Najbogatije zemlje svijeta, kao primjerice Švedska, Norveška, Danska, Nizozemska, Singapur, Njemačka, Australija, Kanada i tako dalje, imaju zajedničku iznadprosječnu razinu obrazovanja, stoga nije slučajna njihova gospodarska moć", naglašava Jakobsen, glavni ekonomist danske investicijske banke i ukazuje na važnost snažne vojske jer, za početak, ona jamči da do sukoba nikada neće ni doći. Ali i da vojna potrošnja dolazi u paketu s visokom razinom tehnologije i inovacija, a prema Jakobsenu, vojska je i jedan od najboljih načina osposobljavanja mladih ljudi jer ih uči da su disciplina i timski rad od neprocjenjive vrijednosti za vojsku i identitet zemlje.
Ljudima treba jednostavnost, odnosno transparentnost i dovoljan bi bio program koji uključuje poticaj i smjernice, viziju i produktivnost te obrazovanje i istraživanja, poručuje glavni ekonomist iz danske investicijske banke i zaključuje da u suprotnom imamo trenutno stanje s najnižom produktivnosti do sada u povijesti, najsnažnije intervencije Vlada i središnjih banaka ikada, najveći stupanj nejednakosti, kao i odsustvo slobodnih tržišta, podjele rada i društvene mobilnosti.