Jan Sobieski možda je najpoznatiji vladar Poljsko-litvanske unije, koji je u 17. stoljeću djelovao kao kralj, reformator i ratnik. Njegov otac nije bio kralj prije njega jer sustav u tadašnjoj Poljskoj nije podrazumijevao nasljednu monarhiju. Kraljeve je birao poljski sejm – preteča parlamenta u kojem su riječ imali najbitniji poljski i litvanski plemići.
Jan se rodio u Olesku, gradu u današnjoj Ukrajini, te je kao klinac već slušao priče o provalama Osmanlija i Tatara u njegovo područje. Bio je zdrav i sposoban muškarac koji je brzo shvatio da je iznimno dobar u ratovanju pa je uskoro postao plemić ratnik i popularnost izgradio braneći sela od Tatara i Osmanlija.
Izabrani poljsko-litvanski kralj
Njegove pobjede zamijetio je i sejm pa ga je nakon smrti posljednjeg kralja, 1676. godine, odlučio imenovati novim čelnikom poljsko-litvanske države. Jan Sobieski je u tom trenutku uništavao Osmanlije na jugu zemlje pa nije odmah mogao prisustvovati koronaciji.
Međutim, kada je napokon okrunjen, novi kralj odlučio je dokazati da nije samo sposoban ratovati nego i vladati. Pronašao je državnu blagajnu ispražnjenu zbog posljednjeg perioda konstantnog ratovanja i shvatio da je na njemu da to popravi.
Jedan od načina kako da ekonomski oporavi Uniju bila je ideja da pripoji Prusku. Kontaktirao je švedskog kralja kako bi zajedničkim snagama osvojili Prusku, a sve to na odobrenje Francuza. Međutim, Francuzi su tijekom vremena promijenili diplomatski stav i počeli djelovati u korist Pruske.
Udaljio se od Francuske, približio Austriji
Poljsko-francuski savez bio je ugrožen, a par godina kasnije Jan i sejm izbacuju francuskog diplomata sa skupova jer nije podržao poljskog kralja. Sada je bilo potrebno pronaći novog saveznika u Europi kako se Unija ne bi kompletno izolirala i postala plijen ostalima. Izabran je austrijski car Leopold i dva su kralja potpisala dogovor da će se braniti ako netko zaprijeti njihovim prijestolnicama.
Osmanlije pred Beč došle s 150.000 ljudi
1683. to se i dogodilo, no nije poljska država bila u pitanju, nego ona austrijska. Osmanlije su stigle pred Beč i u srpnju započele opsadu s gotovo 150.000 ljudi. Leopold je odmah pozvao svoje saveznike u pomoć, a Jan Sobieski stiže 11. rujna pred Beč i razbija osmansku liniju, nakon čega će protivnička vojska započeti povlačenje.
Nakon pobjede, Sobieski je postao živući svetac. O njemu se pričalo u gotovo cijeloj Europi, a papa ga je proglasio spasiteljem kršćanske Europe i zapadne civilizacije. Plemići su se htjeli s njime sprijateljiti, a običan puk htio mu je dotaknuti plašt ili bi ga pitali smiju li mu poljubiti ruku.
Njegova je pobjeda bila sretna vijest i za Hrvatsku, a nakon njega Osmanlije će postepeno biti neutralizirani i zbačeni ispod Save i Dunava.
Nakon bitke kod Beča, vratio se doma i vodio malo mirniji život, dalje o bojišta i bitaka. Međutim, doživio je srčani udar 1689. godine, nakon kojeg je i umro. Pokopan je sa svojom ženom u katedrali u Krakowu.
Danas je jedan od velikana poljske povijesti, branitelj kršćanstva, ali isto tako i bračni uzor. Neki izvori govore da je svaka njegova ambicija bila zapravo ideja njegove žene Marije Kasimire, od koje se odbio razvesti radi nekog unosnijeg braka.