U OVIH dana premijerno prikazanom dokumentarcu "Franjo", papa izgovara riječi koje su snažno odjeknule i u katoličkoj i u sekularnoj javnosti: "Homoseksualni ljudi imaju pravo biti u obitelji. Oni su Božja djeca i imaju pravo na obitelj. Nikoga zbog toga ne treba izbaciti ili učiniti jadnim. Ono što trebamo stvoriti jest zakon o građanskoj zajednici. Na taj su način pravno pokriveni."
>> Papa prvi put podržao legalizaciju gej životnog partnerstva: Imaju pravo na obitelj
Razni statusi i komentari na društvenim mrežama nudili su objašnjenja papinih znakovitih riječi – neki su čak mislili da je papa odobrio homoseksualne brakove, kao i pravo gej parova na posvajanje djece.
Da je takvo što stvarno izgovorio, bio bi to radikalni zaokret u katoličkoj teologiji, papa Franjo bi stvarno stao nasuprot svim konzervativnim katoličkim krugovima, poput antigej aktivistice Željke Markić.
Ali svi oni koji takvo što očekuju, zapravo ne razumiju značenje pape u Katoličkoj crkvi. On može pokrenuti razne reforme – boriti se protiv pedofilije, tražiti financijsku transparentnost ili (primjerice, Ivan XXIII) ući u življi i prijateljski dijalog s drugim religijama. Može i načelno odobriti teoriju evolucije, kao što su to činili pape još od Pija XII. Pape su osobe s iznimnim ovlastima unutar Crkve, pravi carevi jedne vjerske organizacije, postavljaju biskupe po svojim željama.
Svejedno, i njihova moć ima granica – a to su prije svega crkvene dogme, čije su definicije utemeljene još u prvih nekoliko stoljeća kršćanstva.
I papi Franji je to sasvim jasno: "Uvijek sam branio doktrinu. Proturječno je govoriti o homoseksualnom braku", izjavio je u prošlogodišnjem intervjuu meksičkoj televiziji. Prema katoličkoj dogmi, brak je samo zajednica muškarca i žene.
U knjizi Budućnost vjere papa objašnjava da je brak povijesna riječ. "Uvijek, diljem čovječanstva i ne samo u crkvi, to je bila zajednica muškarca i žene. Ne možete to tek tako promijeniti. To je priroda stvari. Stoga, zovimo ih (gej brakove) građanske zajednice."
Građanske zajednice jesu isto ono što imamo i mi u Hrvatskoj od 2014. godine, pod nazivom "životno partnerstvo". Podsjetimo se, do tog zakona došlo je nakon što je inicijativa U ime obitelji progurala referendum kojim se brak ustavno definira onako kako i Crkva i papa Franjo uče – kao zajednica muža i žene.
"Ne radim razliku među ljudima na temelju njihove spolne orijentacije. Jednako poštujem svaku osobu i jako mi je drago da su homoseksualnim osobama, baš kao i heteroseksualnim, u hrvatskom društvu zajamčena sva ljudska prava", rekla je u to vrijeme Željka Markić.
I teško da biste ovdje našli neku fundamentalnu razliku u odnosu na ono što je sada izjavio papa Franjo. Iste te godine kad je Hrvatska usvojila Zakon o životnom partnerstvu osoba istog spola, papa je s odobravanjem govorio o, kako ih je nazvao, kohabitacijskim paktovima, koji su tu da bi regulirali ekonomska pitanja i zdravstvenu skrb za takve parove.
Treba napomenuti i to da se 2010. godine, dok je bio samo kardinal Bergoglio, sadašnji papa izravno konfrontirao s argentinskim vlastima koje su tada, uz 70% odobravanja naroda, legalizirale istospolne brakove.
Osam godina ranije, Bergoglio se nije protivio uvođenju istospolnih zajednica – kao i cijela Crkva on se načelno samo (ili, "samo") protivi ideji homoseksualnog braka. Brak je, veli dogma jasno i bez mogućnosti drugačijeg tumačenja, zajednica muškarca i žene – i to će tako ostati dok je Crkve.
To očito nije bio shvatio svećenik Greg Reynolds iz Melbournea, pa se otvoreno zalagao za homoseksualne brakove i zaređenje žena. Negdje u prvim mjesecima svoga mandata Franjo ga je izopćio, pa time jasno pokazao dokle se može ići s promjenom crkvene dogme.
Nije se sadašnji papa založio za pravo gej parova na posvajanje djece, nego govori o prihvaćanju homoseksualne djece unutar obitelji. "Osobe s homoseksualnom orijentacijom imaju pravo biti u obitelji i roditelji imaju pravo priznati sina ili kćer kao homoseksualca; ne možete nikoga izbaciti iz obitelji, niti mu učiniti život nemogućim", rekao je papa u intervjuu prije nekoliko godina. Ipak je znakovito da Franjo o posvajanju ne govori ništa, tako da nema ni otvorenog protivljenja. Čak film spominje i papin prijateljski stav prema gej paru s troje djece.
Stoga nije sve svedeno samo na PR, kako to vole neki prikazati (a čemu i Franjo nerijetko pribjegne).
Prvo treba shvatiti da Crkva iz onoga što se zove neprijateljsko odbacivanje homoseksualnosti ide u takozvano prijateljsko odbacivanje. Iako se suštinski radi o odbacivanju, ipak će to donijeti makar prestanak pokazivanja otvorenog neprijateljstva prema homoseksualcima.
Treba zamijetiti i da papa Franjo ohrabruje homoseksualce na odlazak u Crkvu, čime se mijenja i pastoralni odnos prema ovoj do jučer omraženoj skupini.
Napokon, papine izjave i postupci u kontrastu su s dokumentom Kongregacije za nauk vjere iz 2003. godine (tada na čelu s Ratzingerom), u kojem su se poticali katolici na protivljenje "pravnom priznavanju zajednica među homoseksualnim osobama", osobito ako bi to priznanje težilo izjednačavanju s brakom i dopustilo gej parovima posvajanje djece.
Te promjene uglavnom su praktične, ali i političke naravi, no nipošto ne diraju u katoličku dogmu o braku. Za promjenu dogme morat ćete sačekati na mjestu pape neku ženu, crne rase i ateističkih stavova.
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala