Kakav otac, takav Sin City
Za početak, riječ je o Kerumovu sinu što je prilično otegotna okolnost za mlađahnog pacifista jer da ga je kojim slučajem napao čopor bijesnih lisica, ljutiti bi narod pronašao način da u svemu pronađe njegov propust. Dakle, čak i da krivnja za incident u potpunosti pada na dvojac iz drugog auta, Joško Kerum je u nezavidnom položaju jer djeca bogatih moćnika kriva su zbog onog što jesu - djeca bogatih moćnika. Mediji će automatski iznijeti i gomilu nepotrebnih podataka kao što su prijašnji ispadi oca ili kubikaža njegovog skupocjenog auta, čisto da se raja nabrusi. Logika je: "Skup auto, brz auto, auto mu je kupio agresivni tatica, za njega zakon ne vrijedi, oni rade što hoće, sutra bi tako mogli i vas, kriv je". Međutim, nakon svih njihovih predstava, ne možete narod kriviti ako tu i tamo istrče pred rudo.
Da stvar bude gora, bogataši trenutno nisu u najboljem položaju zahvaljujući Horvatinčiću i njegovim jahtaškim podvizima.
Nadalje, kada vam je otac Željko Kerum, postoji vrlo velika šansa da će se velemajstor kad-tad pojaviti u medijima i ispaliti nešto što će vas dodatno pokopati i uništiti i onaj posljednji tračak suosjećanja nabrušene javnosti. Da ste bolnici poklonili aparat za magnetsku rezonancu, Veliki šef u stanju je to pokvariti bahatom ili neprimjerenom izjavom.
Stil pijanog majmuna
E sad, Joško ne daruje bolnice već ih puni, a netko iz njegovog tabora na brzinu je za Slobodnu Dalmaciju sklepao sastavak "Tko me napao ovog ljeta", u kojem detaljno opisuje kompletan događaj ne bi li iznio svoju stranu priče. I dok je pretučena dvojka bila kratka i jasna, Joker je sastavio pravi mali scenarij. Istina, dijalozi su grozni i evociraju najgore trenutke iz loših akcijskih filmova ("Oćeš da te udarim glavom u glavu" ili "Sad ću ti skakati po autu"), ali zato sve pršti od akcije i stereotipnih negativaca koji junaka i njegovu svitu napadaju bez ikakvog povoda i s namjerom da im nanesu teške tjelesne ozlijede. Scenarij na momente puca pod teretom nelogičnosti i s tim bi se vjerojatno složili i oni koji smatraju da je "Mortal Kombat" zaslužio Oscara za najbolji adaptirani scenarij.
Naime, iako je glavni negativac bio mortus pijan i vjerojatno u stanju samo zaleći i zadrijemati, isti se u Jokerovom "filmu" razbacuje high-kickovima i otrcanim frazama koji kao da su izletjeli iz četvrtog "Kickboxera". Vjerojatno nisu ni bili pijani, radilo se o stilu pijanog majmuna, a nedostaje
još samo kiša šurikena i odred nindža boraca. Isto tako, ne pomaže mu ni medicinska dokumentacija koja pokazuje da su ozljede napadnutih na šakama dok su "kung-fu napadači" izudarani po tijelu i glavama. Dakle, nešto tu smrdi, a nije jod.
Don King
No, iako je scenarij filma "Moja istina by Joško Kerum" proziran i uglavnom puca po šavovima, morate mu odati priznanje za trud jer čak i ako je krenuo putem hrvatskih celebrity "književnika" pa mu je u pisanju pomogla ekipa zadužena za serijal filmova o Bori Leeu, potrudio se zabaviti svekoliko pučanstvo.
Međutim, prokletstvo Kerumovih ponovno udara i nakon sveg tog truda, eto ti Željka da cijelu klimavu kulu sruši herojskom pričom o mladom ratniku kojem bezuvjetno vjeruje. U njegovoj se verziji stidljivi i povučeni Gandhi pretvara u majstora borilačkih vještina koji je napadače srušio jednim udarcem jer kad je bal nek je Balkan. On je utreniran, šora mu je u malom prstu, dobar je i uglađen, a da nije njegov sin, bio bi mu omiljeni akcijski glumac. A ovi što su ga napali, to su klošari i nikog nije briga za njihovu verziju. Našli su se na putu njegovog malog "smrtonosnog oružja" i to je bila njihova greška. Drugim riječima, koga briga za istinu čak i onda kada je kristalno jasno da se Željkova i Joškova verzija razilaze. Sve je to samoobrana. Čak i onda kad je napad.
Iako je svima poznato da "takt" nije nešto što vežemo uz Keruma, nervira to da cijelu situaciju ne želi istjerati na čistac već u medije izlazi kao Don King i na neki uvrnut način upozorava da isto čeka sve one koji provociraju njegovog pulena. Ne vjeruje da se radi o napadu "urbanih Jugoslavena" koji se preko sina obračunavaju s njim, ne vjeruje huliganima niti ga njihova verzija zanima, a sve ostalo nije bitno. Slučaj riješen. I tako će i ostati jer nije ovo prvi puta da bahatost moćnih postaje nešto na što se mrštimo i nešto što poslije svega šutke prihvaćamo. Sve se svodi na: "Oni imaju bolje odvjetnike".
To su samo manje bitni novinari, Talijani i klošari koje ćemo nabrajati svaki puta kada moćni ponove isto. A lista postaje sve duža.