"JAVILA mi je da sam jedino ja dobila tri", rečenica je Josipe Rimac koju su zabilježili istražitelji, a sugerira barem dvije zanimljive teme. Prva, kojom će se baviti USKOK, otkriva da je troje kninskih obrtnika – dobitnika poticaja Ministarstva gospodarstva – čvrsto povezano s Rimac, bivšom kninskom gradonačelnicom i donedavnom državnom tajnicom u Ministarstvu uprave.
>> Pričali smo sa stolarom iz Knina od kojeg je Josipa Rimac tražila besplatna vrata
>> Kninski klesar iz afere s Josipom Rimac: Dobio sam poticaje i radio za njenu svekrvu
Druga, kojom se vjerojatno sada neće baviti nitko, a potencijalno je zanimljivija i s aspekta javnog interesa bitnija, vodi nas prema pitanju koliko je u Hrvatskoj uopće osoba poput Rimac. Kada izgovara da je jedino ona dobila tri, dugogodišnja dužnosnica implicira da je bilo i drugih poput nje, prekomjerno zainteresiranih za isplatu poticaja probranim obrtnicima i poduzetnicima.
Sjetimo se kralja poticaja - Ivice Todorića
Da odmah smirimo eventualnu fiškalsku želju za kaznenim progonom, ne tvrdimo da je troje kninskih obrtnika potpore dobilo ilegalno – ovdje bismo ubacili onu mantru o institucijama, radu i poslu, ali previše je ofucana, kao i zazivanje presumpcije nevinosti – nego da sumnje u ne baš jasne kriterije podjele proračunskog novca u Republici Hrvatskoj nipošto nisu neosnovane.
Pogledamo li nekoliko godina unatrag, nalazimo tekst u kojem smo Ivicu Todorića, tada vlasnika Agrokora, nazvali kraljem poticaja. Njegove su kompanije, primjerice, samo 2013. dobile više od 100 milijuna državnih kuna. Za tvrtke iz Todorićeva koncerna u državnoj blagajni nije manjkalo novca. Nije, kako se sjećamo, Todoriću nedostajalo ni političkog i medijskog utjecaja.
>> Index otkriva: "Kralj poticaja" Todorić od države lani dobio više od 100 milijuna kuna
Pisalo se već štošta o poticajima. Pokretani su i postupci. Lani je, primjerice, zadarsku gradsku vijećnicu i članicu HDZ-a policija sumnjičila za prevare s poticajima. Početkom prošle godine direktor trgovačkog društva u Osijeku optužen je zbog subvencijske prevare, što je, pak, primjer druge vrste problema – kada same tvrtke lažiraju uvjete da bi dobile poticaje.
Milijuni za selfie stup mladog HDZ-ovca
Držimo li se strogo veze politike i poticaja, nemoguće je ne podsjetiti na slučaj Luke Vukovića, solinskog inovatora i HDZ-ovca. Za fotostup, svoj najblaže rečeno kontroverzan izum, prošle je godine od Ministarstva gospodarstva dobio malo manje od 1,3 milijuna bespovratnih kuna iz europskih strukturnih i investicijskih fondova.
>> HDZ-ovac koji je "izumio" selfie-stup dobio 1,3 milijuna kuna od ministarstva
Prije toga Vukovićevu su ideju financijski podupirale i lokalne vlasti. Nedavno smo pisali kako je Ministarstvo turizma pod vodstvom Garija Cappellija dalo 110 tisuća bespovratnih kuna "u sklopu kapitalne pomoći poljoprivrednicima i obrtnicima" ocu Cappellijeva kolege ministra Olega Butkovića. U ovom slučaju nisu utvrđene nepravilnosti, požurili su nas tada uvjeriti sa svih mogućih adresa, a nama nema druge nego povjerovati im.
>> Otkriće Index Istraga: Otac ministra Butkovića lani od države dobio 110.000 kuna
Vuk Vuković: Kroz slučaj Josipe Rimac vidimo kako funkcionira država iznutra
Vuk Vuković
Ekonomist Vuk Vuković ukazuje na probleme s poticajima u zemljama poput Hrvatske.
"U korumpiranim državama uvijek imate problem što se poticaji dodjeljuju po političkom kriteriju. Mi smo sad kroz slučaj Josipe Rimac i uhapšenih aktera vidjeli kako funkcionira država iznutra. De facto funkcionira", precizira Vuković.
Samo na HŽ su išle milijarde kuna poticaja
Kaže da poticaji mogu imati dobar efekt "pogotovo za pokretanje poslova, ali u pravilu više sam usmjeren prema tome da se režu regulacije, porezi i tako potaknu firme i poslovanja, a ne poticajima. No kad govorimo o domeni realnog i mogućeg, to se neće događati. I dalje ćemo imati poticaje jer hrpa ljudi ovisi o njima, dosta gospodarstva ovisi o njima, to je nešto što se može skidati u reformi gospodarstva kroz deset godina", smatra Vuković i napominje da je prije nekoliko godina, kada je zadnji put provjeravao, država godišnje za razne poticaje izdvajala između osam i devet milijardi kuna, a samo na HŽ je, kako kaže, išlo od pet do šest milijardi kuna za održavanje infrastrukture.
Vedrana Pribičević: Hrvatska ima znatno viši udio potpora u BDP-u od prosjeka EU
Vedrana Pribičević
Ekonomistica Vedrana Pribičević naglašava da Hrvatska "ima znatno viši udio potpora u BDP-u od prosjeka EU (koji se kretao oko jedan posto BDP-a u zadnjih nekoliko godina). Da dobijete neki dojam o veličini potpora za npr. samo jedan segment, a to je poljoprivreda, u planu proračuna 2020. godine Ministarstvo poljoprivrede je za poticaje u poljoprivredi i ribogojstvu predvidjelo 6,2 milijarde kuna, što iznosi 1,55 posto BDP-a. Većina toga (preko 80 posto) financira se kroz Europski fond za jamstva u poljoprivredi. Hrvatska također ima prevelik dio namjenskih potpora (za određeni sektor), a premalen dio tzv. horizontalnih potpora koje se dodjeljuju za aktivnosti od kojih će imati koristi sva poduzeća (npr. okoliš, istraživanje i razvoj, inovacije)".
"Bitno je naglasiti – ako dugoročno kao država imate visok udio potpora u BDP-u, to tehnički znači da vas EU 'održava na aparatima'. Kad bi se povećale horizontalne potpore i na pravi način usmjerile (npr. za istraživanje i razvoj), posljedica bi bila rast inovacija i rast BDP-a pa bi vam udio potpora u BDP-u s vremenom počeo padati", vjeruje Pribičević.
Kako riješiti korupciju s poticajima?
Prema njezinu mišljenju, sustav dodjele poticaja može se urediti kroz "digitalizaciju i robotizaciju", tj. uvođenjem automatiziranih sustava pregleda dokumentacije, čime se, ističe Pribičević, smanjuju "mogućnosti pogodovanja, curenja informacija, natječaja i slično. Rješenja već postoje, veliki poslovni sustavi kompanija imaju gotova softverska rješenja. Osim toga, to bi i zaposlenike ministarstava i agencija oslobodilo doista dosadnog i napornog administrativnog posla, doslovno buljenja u papire, pa bi drugačije mogli organizirati posao", objašnjava Pribičević.
Naša sugovornica smatra poticaje opravdanima "samo tamo gdje postoji tržišni neuspjeh, odnosno gdje tržište ne uspijeva, primjerice, ostvariti efikasnost. U to spadaju potpore bazičnim istraživanjima u znanosti, potpore za konkretne projekte istraživanja i razvoja koje imaju pozitivne eksternalije u vidu novih, širokoprimjenjivih tehnologija. To je, grubo gledano, ulazilo u definiciju horizontalnih potpora kojima teži i EU. Ne zaboravimo, EU ima preko 50 godina iskustva s raznim sektorskim potporama i uvidjeli su da to nije najbolji način za potrošiti novce poreznih obveznika, prvenstveno jer se političari dovode u situaciju koju u ekonomiji nazivamo 'biranje pobjednika', odnosno da netko odlučuje (indirektnom potporom) koja će tvrtka opstati na tržištu, a koja ne", kaže Pribičević.
Je li moguća ekonomija u Hrvatskoj bez potpora?
Na koncu, osvrnula se na ulogu potpora u hrvatskoj ekonomiji.
"Ekonomija u Hrvatskoj možda uopće nije moguća bez poticaja, možda je i taj scenarij onaj koji treba razmatrati. Da se vratim na primjer brodogradnje o kojem sam pričala prije nekog vremena – možda brodogradnja kao vrsta djelatnosti nije moguća bez državnih potpora? Možda poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj ne bi uopće bila isplativa bez poticaja, ikome. Naravno, neke zemlje si velike potpore mogu priuštiti, dok druge ipak ne. Hrvatske je imala tu sreću što je ušla u Europsku uniju i može koristiti potpore iz zajedničke kase. Međutim, da sutra presuši sav novac iz EU fondova, što bi se dogodilo s hrvatskom ekonomijom? To nitko ne zna", navodi Pribičević.
"Privatni sektor je u Hrvatskoj slabašan te ima ozbiljan problem međusobne ovisnosti s državom, a u tu priču upadaju i poticaji. Ne mogu se oteti ni dojmu da je kontrola poticaja isplaćenih iz zajedničke EU kase nedovoljna. No, sigurna sam da su korisnici poticaja koji su ih dobili političkim utjecajem već dovoljno inventivni da bi na neki način da zaobiđu i strože EU kontrole. Zanimljiva je anegdota iz Bugarske: kada su htjeli zasijane površine kontrolirati dronovima, korisnici poticaja napravili su ogromne postere zasijanih polja i postavili ih preko svojih praznih polja. Taj primjer možda ipak najbolje pokazuje koliko potpore, ekonomski gledano, mogu biti krivi signal", zaključuje Pribičević.
Nedavno je objavljeno da su od 2014. do 2018. godine u Hrvatskoj podignute 34 optužnice za subvencijsku prevaru. Doneseno je 27 osuđujućih presuda. Taj podatak kaže da u ovoj zemlji ili nema previše varanja s poticajima, ili je pravosuđe nikakvo.