HRVATSKA je mala, tehnološki i industrijski slabo razvijena zemlja gospodarski orijentirana prema uslužnim djelatnostima, trgovini, prerađivačkoj industriji i turizmu. To je općepoznata činjenica, a u prilog njoj, među ostalim, govore podaci prema kojima se nalazi na samom dnu Europe i svijeta po broju europskih patenata koji se na godišnjoj razini mogu nabrojati na prste ruke. Već desetljećima je tako, a situacija se ne mijenja na bolje. Baš naprotiv, samo klizi prema dolje.
Najbolji SAD, Japan i Njemačka; Hrvatska u jadnom društvu
Podaci Europskog patentnog ureda pokazuju da su prijavitelji iz Hrvatske 2009. u Europi registrirali 15 patenata. Uz manje oscilacije taj broj je do 2018. pao na 7. Tablica (dolje) jasno pokazuje snažnu korelaciju između uspješnosti razvijenih gospodarstava i broja patenata. Primjerice, SAD postojano ima najviše europskih patenata. U 2018. EPO mu ih je odobrio čak 31.136. Druga najjača zemlja je Japan s 21.343 europska patenta, a slijede ih Njemačka (20.804), Francuska (8.610), Južna Koreja (6.262), Kina (4.831), Švicarska (4.452), Velika Britanija (3.827), Nizozemska (3.782), Švedska (3.537), Italija (3.446) itd.
Tablica pokazuje da se u istoj kategoriji s Hrvatskom, s manje od 10 europskih patenata, nalaze države poput Maroka, Libanona, Namibije, Jamajke, Vijetnama, Kube, Perua itd. Tu negdje, nama geografski bliža i po svemu srodnija je i Srbija s 9.
Slovenija 10 puta bolja od Hrvatske
Da se ne bismo zavaravali, veliki broj europskih patenata nemaju samo velike zemlje s velikim brojem stanovnika. Primjerice, Finska, koja ima sličan broj stanovnika kao Hrvatska, ima ih 1.543, a čak i malene države poput Luksemburga s nešto više od 600.000 stanovnika i Lihtenštajna s nešto više od 30.000 imaju ih neusporedivo više – prva 457, a druga 204. Naravno, ove dvije posljednje imaju ih puno ne zato što su njihova gospodarstva posebno inovativna, već zato što brojne kompanije u njima registriraju poslovanja zbog beneficija koje im pružaju, no i to je vrlo znakovito.
Prevarili biste se i kada biste pomislili da slično jadno stoje sve male tranzicijske zemlje. One su uglavnom sve redom uspješnije od Hrvatske. Primjerice, Litva ih ima 15, Slovačka 28, Češka 126, a susjedna Slovenija 76, desetak puta više od Hrvatske.
Jedan Nikola Tesla imao je 4 puta više patenata nego cijela Hrvatska u 10 godina
Ponekad, kada se mediji raspišu o medaljama koje su u svijetu skupili naši inovatori i učenici, ili o našim uspješnim znanstvenicima koji su nešto važno otkrili, može nam se učiniti da to ne bi moralo biti tako, da Hrvatska ima potencijala za bolje, da ima pametnih i talentiranih ljudi. Konačno, samo Nikola Tesla imao je preko 300 patenata u svijetu, oko četiri puta više nego što ih je registrirala cijela Hrvatska u proteklih deset godina u Europi.
U čemu je onda problem, osim u odljevu mozgova? Za odgovore na to pitanje obratili smo se Ljiljani Kuterovac, glavnoj ravnateljici Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo (DZIV), Dejanu Vinkoviću, fizičaru koji je svoju kompaniju Oraclum koja se bavi znanošću o podacima osnovao u Velikoj Britaniji i Tomi Antičiću, bivšem ravnatelju Ruđera, a danas državnom tajniku u Ministarstvu znanosti i obrazovanja.
Zašto se prijavljuju patenti?
Kuterovac kaže da prije svega treba znati što znači prijava patenta EPO-u.
"Patente EPO-u prijavljuju oni koji imaju interes zaštititi neku inovaciju na europskom tržištu. Dakle, zato što imaju u planu širiti poslovanje ili zato što imaju konkurenciju u Europi. Onaj tko patent želi zaštititi samo u Hrvatskoj u pravilu ga, zbog viših troškova, neće prijavljivati EPO-u, nego DZIV-u kao nacionalni patent. Patentima se štite izumi iz područja tehnike i tehnologije, a po prirodi stvari vezani su uz proizvodnu industriju, odnosno znanstveno-istraživačke organizacije koje istražuju nešto što će se pretvoriti u neko tehničko rješenje, odnosno proizvod", kaže Kuterovac.
Glavni gospodarski razlozi zaostajanja
Smatra da je jedan od razloga zbog kojih Hrvatska ima manje patenata struktura našeg gospodarstva koje je usmjereno prvenstveno na uslužne djelatnosti.
"Mi imamo relativno malo proizvodnih djelatnosti koje su inače glavni generator novih tehnologija koje se štite patentima", kaže Kuterovac.
Drugi razlog je u taj što je dio kompanija koje imamo u stranom vlasništvu – one su dio multinacionalnih kompanija, pa čak i kada prijavljuju patente, ne prijavljuju ih s hrvatskom adresom:
"Primjerice, Tesla Ericsson, možda će patent prijaviti preko svoje središnjice pa će on biti registriran kao švedski, a ne naš."
Također, neke su kompanije, poput Plive promijenile model rada.
"Pliva je ranije bila istraživačka kompanija koja je, među ostalim, patentirala antibiotik azitromicin, poznat pod imenom Sumamed, koji je bio veliki svjetski blockbuster. Kada je nakon 20 godina istekao patent za taj antibiotik, cijela Pliva, koja je narasla na njemu, našla se u poteškoćama. Kupile su je strane kompanije, u konačnici Teva, i ona je postala proizvođač generičkih lijekova. Više se uglavnom ne bave istraživačkim radom", kaže Kuterovac.
Prema glavnoj ravnateljici DZIV-a, ključni čimbenici za broj pateneta mogu se svesti na sljedeće:
- Jesu li kompanije u domaćem ili stranom vlasništvu?
- Koji je tip kompanije, proizvodi li nešto inovativno ili nešto što su drugi izumili?
- Nedostatak poduzetničke kulture: unatoč pravnom kontinuitetu zaštite prava intelektualnog vlasništva u Hrvatskoj, dužem od 130 godina, dugogodišnji socijalistički tip ekonomije u bivšoj Jugoslaviji nije poticao patentiranje.
- Manjak glavnih nositelja značajnih tehnoloških inovacija, što su u pravilu znanstvenoistraživački instituti i sveučilišta te inovativne velike, srednje i male kompanije. One koje postoje u Hrvatskoj uglavnom proizvode nešto iz srednje tehnologije ili za neke tržišne niše, a nisu značajno orijentirane na stvaranje inovativnih proizvoda i osvajanje novih tržišta. Pojedinačni izumitelji koji postižu uspjehe na sajmovima inovacijama vrijedan su, ali nedovoljan izvor inovacija i patenata.
Visoke cijene patenata
Kuterovac ističe da ni troškovi patentiranja nisu mali. Osim samog postupka registracije, skupo je i održavanje patentnog prava. Pravila su tako postavljena kako bi se destimuliralo držanje patenta i blokiranje tehnologije drugima bez da se on komercijalizira.
"Onome tko ne eksploatira patent, neće se isplatiti da ga održava. Naknada za prvu godinu održavanja je najmanja i dalje raste tako da je u 20. godini, prije isteka maksimalnog trajanja patenta, najveća", tumači glavna ravnateljica DZIV-a.
Financijske potpore za inovacije nisu u nadležnosti DZIV-a, no ističe da prema saznanjima Zavoda sredstava za potporu inovacijama u fondovima ministarstva, koji se dijelom ostvaruju kroz HAMAG BICRO, kao i u europskim fondovima ima više nego što se u Hrvatskoj uspijeva povući.
Manjak patenata je simptom bolesti gospodarstva, kao visoka temperatura
Vinković kaže da su patenti više odraz bolesti gospodarstva nego što bi sami po sebi predstavljali potencijal za njegovo unapređenje.
"Oni su kao mjerenje temperature. Ne treba misliti da forsiranje prijavljivanja patenata može nešto promijeniti. Naime, zašto bi netko nešto u Hrvatskoj patentirao kada nema nikoga, nikakve industrije, koja bi mogla biti zainteresirana za proizvodnju neke nove tehnologije? Temeljni problem u Hrvatskoj je to što ne postoji motivacija za inovatore u akademskoj zajednici da stvaraju nekakve spin-of firme. Zašto bi se netko time gnjavio kada je gospodarska klima neprijateljska prema privatnom poduzetništvu, a puno je lagodnije živjeti na redovnim i solidnim državnim plaćama. Osim toga, naše kompanije još su uvijek u fazi u kojoj profit podižu efikasnošću, a ne inovacijama. Inovacija kod nas ponajviše ima u IT-ju, no tu je pitanje što se može patentirati. Najteže je biti inovativan u hardveru", tumači Vinković.
Pritom ističe da za male kompanije i pojedince patentiranje nije nužno najbolja opcija. Naime, kada se nešto patentira, automatski se otkriva dio znanja o tome. Za male kompanije, a osobito za pojedince, patent nije uvijek zaštita od velikih, moćnih kompanija koje ih mogu slomiti na sudovima. Ponekad je stoga za male i slabe bolje štititi se tajnošću nekih dijelova procesa i inovacija.
Antičić: Malo patenata lako je prepoloviti ili udvostručiti
Antičić kaže da je broj patenata u Hrvatskoj danas mali kao što je bio i prije 10 godina pa mala promjena u brojki može naizgled imati veliki efekt.
"Ako imate par patenata, nije teško udvostručiti ili prepoloviti njihov broj. Mislim da je problem u tome što zbog pada gospodarstva imamo manje patenata u velikim tvrtkama", kaže Antičić.
"Što se tiče patenata u sustavu znanosti i obrazovanja, performanse su vjerojatno podjednako loše kakve su i bile. To se ne može riješiti nekim manjim intervencijama. Zbog toga u novom zakonu o znanosti nastojimo značajno više vrednovati patente i suradnju s gospodarstvom. Nadamo se da bi s takvim sustavom brojke mogle biti puno bolje nego što su sada. U Hrvatskoj nema motivacije da se patentira. Nemamo dovoljno razvijeno gospodarstvo utemeljeno na visokim tehnologijama. Nemamo ni znanstveni sustav koji bi poticao takvo gospodarstvo. Mora postojati i jedno i drugo. To se ne može promijeniti preko noći niti kroz par godina", tumači.
Antičić: Poticati treba poreznim rasterećenjima
Antičić ističe da država ne treba oblikovati neku viziju za poduzetnike jer gospodarstvo najbolje funkcionira ako ga se pusti da samo prepoznaje u što će ulagati.
"Što se države tiče, najbolje je da potiče ono što je dobro poreznim rasterećenjima, osobito kada je riječ o visokim tehnologijama koje su temelj gospodarske budućnosti. Mislim da strukturni fondovi idu u tom smjeru, no to bi trebalo još snažnije podržavati. Primjerice, i Mate Rimac koristi takve fondove, no oni bi trebali biti još izdašniji", zaključuje državni savjetnik u MZO-u.