OKO našeg Sunčevog sustava juri mnoštvo kamenja i drugog materijala, poput asteroida i kometa. Ako bi jedan od njih krenuo prema nama, bismo li mogli uspješno spriječiti njegov sudar sa Zemljom? Možda. Nedavna misija DART pokazala je da možemo promijeniti putanju nekih asteroida. No stručnjaci su sada otkrili da je jedna vrsta svemirske stijene praktički neuništiva, odnosno da ju je teško eliminirati sudarom.
Asteroidi se uglavnom nalaze u asteroidnom pojasu, a mogu se klasificirati u dvije glavne kategorije. Monoliti se sastoje od jednog čvrstog komada stijene te se procjenjuje da oni s promjerom od oko jednog kilometra obično preživljavaju u svemiru samo nekoliko stotina milijuna godina.
Drugi tip su asteroidi krhotine, a sastoje se od mnoštva fragmenata nastalih nakon potpunog ili djelomičnog uništenja postojećih monolitnih asteroida te do sada nije bio poznat njihov točan "životni vijek", piše Science Alert.
Asteroid star gotovo kao i Sunčev sustav
NASA-ina misija DART (Double Asteroid Redirection Test) je u rujnu 2022. uspješno udarila u asteroid Dimorf i promijenila mu putanju. Prijašnje misije svemirskih agencija ustanovile su da je Dimorf asteroid krhotina, da takvih tijela ima u izobilju u svemirskim prostranstvima te da imaju nisku gustoću jer su porozna.
S obzirom na to da su česta pojava, ti asteroidi mogu predstavljati veliku prijetnju Zemlji te su stoga važna sva istraživanja povezana s njihovim sastavom, svojstvima, smjerom ili drugim karakteristikama.
Japanska svemirska letjelica Hayabusa 2010. proučavala je 535 metara dug asteroid Itokawa u obliku kikirikija. Sonda je na Zemlju donijela više od tisuću čestica tog svemirskog kamena, od kojih je svaka bila manja od zrnca pijeska. To su bili prvi uzorci doneseni s asteroida.
Japanski znanstvenici su nakon analize uzoraka utvrdili da je Itokawa nastala nakon potpunog uništenja matičnog asteroida, koji je bio velik najmanje 20 kilometara. Sada su stručnjaci s australskog sveučilišta Curtin išli korak dalje te u najnovijem istraživanju proučavali nekoliko tih čestica pomoću dvije tehnike.
Prvom su ispalili snop elektrona na česticu i detektirali elektrone koji se raspršuju natrag, što nam govori je li u stijenu udario meteor. Drugom metodom se pomoću lasera mjeri količina radioaktivnog raspada u kristalu, što nam ukazuje na starost tog udara.
Rezultati su pokazali da se veliki udar koji je uništio Itokawin matični asteroid dogodio prije više od 4.2 milijarde godina, odnosno da je sam događaj star gotovo kao i Sunčev sustav. To znači da je Itokawa preživio u svemiru mnogo, mnogo dulje od svojih kolega - monolitnih asteroida.
Svemirski jastuk
Znanstvenici smatraju da je Itokawa toliko otporan jer apsorbira udarce. Naime, budući da se radi o hrpi krhotina, poroznost Itokawe iznosi oko 40 posto. Odnosno, gotovo polovica ovog asteroida ispunjena je šupljinama te udari gnječe te praznine između fragmenata umjesto da ih razbijaju. Dakle, Itokawa je poput divovskog svemirskog jastuka – jednom kada se formira, jako ga je teško uništiti.
Ove informacije su ključne za sprječavanje potencijalnog sudara asteroida sa Zemljom. Premda je misija DART bila uspješna, prijenos kinetičke energije između male letjelice i asteroida od hrpe krhotina je vrlo malen, a to znači da je takav asteroid otporan na jače udare. Stoga će, smatraju znanstvenici, u slučaju ozbiljne prijetnje sudara sa Zemljom vjerojatno trebati agresivniji pristup problemu.
Na primjer, možda ćemo morati upotrijebiti udarni val nuklearne eksplozije kako bismo odgurnuli takav asteroid s obzirom na to da ona može prenijeti mnogo više kinetičke energije na tijelo koje se sastoji od krhotina.
NEO - objekt koji prolazi blizu Zemlje
Objekti koji prolaze blizu Zemlje (eng. near-Earth object, NEO), poput asteroida ili kometa, često projure relativno blizu našeg planeta, a mediji su skloni pretjerati s izjavama o njihovoj opasnosti samo na temelju toga što su svrstani u kategorije PHO i NEO, koje su zvučnog imena. No što te kategorije uopće znače?
NEO je svaki objekt koji u blizini Sunca prođe na udaljenosti manjoj od 1.3 AJ (AJ, astronomska jedinica). AJ označava okvirnu udaljenost Zemlje od naše zvijezde i iznosi 150 milijuna kilometara. To znači da se radi o tijelima koja će proći blizu našeg planeta u relativnom smislu.
Primjerice, neki asteroid kategorije NEO može proći unutar udaljenosti od 6.3 milijuna kilometara od našeg planeta, što je zapravo dosta daleko. Za usporedbu, Mjesec je od nas u prosjeku udaljen 384.400 kilometara. Potencijalno opasan objekt (PHO) je ono svemirsko tijelo čiji je promjer veći od 140 metara i koje od Zemlje prolazi na udaljenosti 0.05 AJ (7.500.000 km) ili manjoj.
Opasnost od udara asteroida
Udari većih asteroida i kometa su u prošlosti uvelike utjecali na život našeg planeta. Najpoznatija takva katastrofa dogodila se prije 66 milijuna godina kada je 10 km širok asteroid udario na područje današnjeg poluotoka Yucatan u Meksiku.
Udar je izazvao eksploziju koja je imala energiju nekoliko milijardi atomskih bombi i uništio 75% svih biljnih i životinjskih vrsta, uključujući sve kopnene dinosaure.
"Znamo gdje se nalaze veliki asteroidi jer ih možemo vidjeti pomoću naše trenutne generacije teleskopa i znamo da se nijedan od otkrivenih asteroida neće približiti našem planetu sljedećih nekoliko stotina godina. Tako da za sada možemo mirno spavati", kazao je astronom Alan Fitzsimmons s Queen's University Belfasta, a prenosi Wall Street Journal.
"Međutim, još uvijek nismo otkrili sve one manje asteroide koji su dovoljno veliki da unište cijele gradove i opustoše ogromna područja. Mapiramo te manje objekte sa sve većom preciznošću, ali moramo moći poduzeti neke korake ako otkrijemo da je neki od njih na direktnom putu prema Zemlji. DART je prvi korak u stvaranju takve tehnologije", dodao je.
Eksplozija iznad Čeljabinska
Primjer opasnosti koju predstavljaju mali asteroidi i kometi je objekt koji je 15. veljače 2013. prodro u Zemljinu atmosferu u blizini ruskog grada Čeljabinska. Smatra se da je imao promjer od 20 metara. Eksplodirao je u atmosferi izazvavši ogromnu eksploziju, u kojoj je ozlijeđeno više od 1500 ljudi.
"Da je taj objekt ušao u atmosferu samo 20 km sjevernije, napravio bi mnogo veću štetu. Imali smo veliku sreću da nije bilo značajnijih ozljeda. No moramo biti svjesni da će se tako nešto dogoditi u budućnosti te djelovati na vrijeme", rekao je Jay Tate, direktor britanskog Nacionalnog informacijskog centra za objekte NEO u Knightonu.
Istraživanje naziva Rubble pile asteroids are forever objavljeno je u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences.