Godinu dana nakon kraja Drugog svjetskog rata u novouspostavljenoj državi Jugoslaviji ubijen je vođa četničkog pokreta Draža Mihailović. Osuđen je zbog ratnih zločina i kolaboracije s neprijateljem te je strijeljan u Lisičjem Potoku, pokraj Topčidera u Beogradu. Odgovoran je za brojne žrtve, a brojke se kreću od 50 do 150 tisuća ljudi.
Mladi nacionalist
Draža Mihailović rođen je u Kraljevini Srbiji 1893. godine te je odmalena učen o tome kako su se Srbi krvavo borili da bi stekli svoju neovisnost, a sada, kao samostalna zemlja, dužni su boriti se kako bi ujedinili ostatak srpskog svijeta u jednu državu. Nakon što je upisao vojnu akademiju u Beogradu, uskoro je otišao na bojište u Bugarsku, gdje je ranjen. Dobio je razna vojna priznanja te se nakon rata vratio školovanju.
Kroz razdoblje prve Jugoslavije Draža je čvrsto stajao uz politiku Beograda. Nisu mu se sviđali hrvatski inat te stalni prigovori braće Radić oko toga kako treba upravljati zemljom. Jugoslavija je za njega bila srpska zemlja te je smatrao da će u konačnici umrijeti lokalni nacionalni pokreti poput onog hrvatskog.
Velikosrpska ideja koja nije rezonirala s jugoslavenskim stanovništvom
Godine 1941. Draža Mihailović objavljuje četnički program u kojem se zalaže za velikosrpsku ideju te protjerivanje muslimanskog i katoličkog stanovništva iz buduće srpske države. Saveznici iz Drugog svjetskog rata u njemu su vidjeli vođu otpora te su komunicirali s njim.
Međutim, njegova borba protiv okupatora vrlo brzo je prešla u suradnju. U međuvremenu se pojavio pravi pokret otpora. Radi se naravno o partizanima. Također, partizani su bili uključivi te su u svoje redove primali pripadnike svih nacija na području Jugoslavije.
Draža i njegovi četnici oko sebe su okupili samo članove stare jugoslavenske vojske i Srbe nacionalnih sentimenata. Nakon što su Saveznici shvatili da surađuju s Nijemcima, prisilili su izbjegličku vladu u Londonu da se odrekne Mihailovića i podrži Tita.
Mihailovića je brinula činjenica da komunisti oslobađaju sve više jugoslavenskog prostora od okupatora, ali za razliku od mnogih ustaša i četnika, odlučio je ostati u zemlji. Dobio je poziv da dođe u Istru, gdje su se skrivali neki od četničkih generala, no zaustavili su ga ustaše kod rijeke Vrbas koji su potukli njegovu vojsku. Ostatak njegove grupe kasnije su napali partizani. Mihailović je jedva izvukao živu glavu i pobjegao u istočnu Bosnu.
12. ožujka 1946. godine uhićen je u okolici Višegrada nakon planirane akcije OZNA-e. Osuđen je na smrt zbog veleizdaje i ratnih zločina. Pogubljen je u ljeto 1946.
Godine 2015. srpska je vlada pod vodstvom Aleksandra Vučića rehabilitirala Dražu Mihailovića, želeći ga predstaviti narodu kao nacionalnog heroja. Na to su reagirali hrvatski politički vrh i brojne organizacije u Hrvatskoj i BiH, napominjući da se radi o osobi odgovornoj za tisuće umrlih muslimana i Hrvata.
Posmrtno je dobio počast od američkog predsjednika Trumana jer je u 1944. godini spasio oko 300 američkih pilota koji su se našli zaglavljeni u Jugoslaviji. Počast je primila njegova kći Gordana 2005. godine u Beogradu.