Andrej Plenković je pokazao da zna politiku – brzinski je za novog ministra obrane i dodatno potpredsjednika vlade predložio Ivana Anušića – župana, potpredsjednika HDZ-a, ali i otvorenog kritičara nekih njegovih poteza.
Anušić je najviše rangiran HDZ-ov dužnosnik koji je kritizirao premijera, a već ga se predstavljalo i kao mogućeg nasljednika samog Plenkovića. Znate uostalom kako to s predsjednicima u HDZ-u biva – dok jeste na položaju, tu ste polubožanstvo, kada vas svrgnu, izbrišu vas iz povijesti.
Ukratko, dok je većina očekivala da će iznenada upražnjeno mjesto ministra obrane do skorih izbora preuzeti netko od postojećih nižerangiranih dužnosnika u tom ministarstvu, Plenković se odlučio na sasvim drugačije rješenje, sukladno izreci – prijatelje drži blizu, neprijatelje još bliže.
Ivanu Anušiću je dao ponudu koja se ne može odbiti – Anušić dobiva formalno iznimno visok položaj, a u stvarnosti malo utjecaja. Naime, proračun za 2024. je skoro dovršen, planovi rada ministarstva za narednu godinu su uglavnom donijeti, nema se što bitno mijenjati u samom Ministarstvu obrane, a u proljeće naredne godine su izbori. Ukratko, netko sada imenovan za ministara provest će nekoliko mjeseci kao tehnički ministar – u pola godine ne stignete se nešto puno iskazati ni da ste najbolji na svijetu.
Ivan Anušić za dva dana postaje član vlade, dodatno član Užeg kabineta vlade i time jedan od najbližih suradnika premijera Plenkovića. Na tom mjestu više ne može govoriti kako bi bio puno sretniji da HDZ nije u koaliciji sa SDSS-om jer će postati član vlade upravo zbog glasova SDSS-a.
Ne može se javno buniti protiv smjene člana vlade, kao što se bunio protiv smjene Tramišak, jer će sam sjediti u vladi. Anušić je prošlog mjeseca izjavio da prvi čovjek HEP-a Frane Barbarić nanosi štetu HDZ-u, no sada takve stvari neće moći govoriti – jer se o kadroviranju u važnim državnim firmama odlučuje upravo u vladi.
Član vlade, a to će Anušić postati za dva dana, ne može kritizirati tijelo u kojemu se nalazi, tako je to svugdje, ne samo u Plenkovićevom kancelarskom modelu. Dakle, Anušić neslaganja mora zadržati za sebe. Za trajanja ove funkcije, do iza narednih izbora, on može samo interno, u stranci, bez novinara i kamera iznositi svoja neslaganja. Javno će morati podržavati sve poteze vlade i svog stranačkog šefa Andreja Plenkovića. Super za Plenkovića.
Plenkoviću imenovanje Anušića pomaže u još par aspekata. Prvo je obilježavanje Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje, 18. studenoga, dan koji je vukovarski gradonačelnik Ivan Penava odlučio žestoko politizirati. Ivan Anušić je hrvatski branitelj, uključio se u obranu Hrvatske još maloljetan, prošao je brojna ratišta i njegova pojava u Vukovaru će biti nešto sasvim drugačije od pojave nesposobnog Banožića.
Anušić kao hrvatski branitelj, logično, ima dobar rejting kod braniteljske populacije, a to opet pomaže HDZ-u da dio glasova braniteljske populacije ne ode u druge, desnije stranke, konkretno u Domovinski pokret Ivana Penave.
Očekujemo i bolju suradnju s predsjednikom Republike – Anušić neće raditi greške koje je u odnosima s predsjednikom radio Banožić, a predsjednik se neće na isti način odnositi prema hrvatskom ratnom veteranu.
Na kraju, ovime je Plenković riješio i slavonski HDZ, koji se ne može buniti da je otišlo previše njihovih članova – Žalac, Tramišak i sada Banožić. Jak čovjek slavonskog HDZ-a će za dva dana biti na važnom mjestu ministra i potpredsjednika vlade. I to čovjek koji suvereno vlada slavonskim HDZ-om, što je postigao u svega desetak godina.
Anušić je relativno kratko u HDZ-u, u stranku je ušao 2011., prvu značajniju funkciju je dobio 2014. Očigledno je jak na terenu, upravo onome što oporbenim strankama u Hrvatskoj nedostaje.
Od čovjeka za kojeg se očekivalo da postaje izazivač Plenkoviću, možda i novi šef HDZ-a, Anušić je postao član Plenkovićevog tima, jedan od onih koje će se kriviti za politički neuspjeh ako ga na izborima bude. A eventualni uspjeh će biti naravno – Plenkovićev.
Možemo iz toga zaključiti dvije stvari. Prvo, Plenković ima dobar, makijavelistički osjećaj za političko preživljavanje i politički realitet, promijenio je već toliko ministara da mu vlada izgleda kao Triggerova metla. Znate onu scenu iz Mućki u kojoj se Trigger, Brzi, hvali medaljom koju je dobio od lokalne zajednice jer kao čistač već 20 godina koristi istu metlu - kojoj je glavu mijenjao 17 puta, a dršku samo 14. No, i dalje su tu. HDZ unatoč svim smjenama i potresima suvereno vlada ovom zemljom.
Drugo, HDZ je stranka interesa. Ne postoji tamo nikakva ideologija. Postoje samo interesi, razmimoilaženje radi interesa, ali i onda izjave bratske ljubavi – upravo radi interesa.
Zanimljivo je primijetiti – bez SDSS-a Anušić ne bi postao ministar.
Ne možemo ne primijetiti, već smo spomenuli, odnose Anušića prema SDSS-u. U svibnju 2021. izjavio je: "Sretniji bih bio da nismo s takvim SDSS-om.“
Podsjetimo, nakon što je skupina mladića u Borovu uzvikivala uvredljive poruke, među kojima i "ubij Srbina", Anušić je poručio: "Taj događaj je za osudu, to treba nedvosmisleno reći, to treba najstrože sankcionirati. Naravno da je to širenje govora mržnje, policija će odrediti. Moramo vratiti malo film unazad i poslušati izjave nekih čelnika SDSS-a, poput Pupovca, Jeckov, Kolara, kako tumače i kako se lako može zaključiti kroz niz izjava kako perfidno dolijevaju ulje na vatru. Čovjek toliko dugo vodi SDSS, rok trajanja mu je davno istekao, a svojom retorikom provocira ovakve stvari."
Ako Anušić u četvrtak postane ministar – za to će mu trebati glasovi cijele vladajuće koalicije, pa time i glasovi Pupovčevog SDSS-a. Upravo "takvog SDSS-a“ kojeg je prije dvije godine optuživao za političko provociranje. Anušiću će trebati upravo "takav SDSS“ za magičnih 76 ruku u saboru. A SDSS će mu te glasove nesumnjivo pružiti.
Ideali su jedno, ali vlast je drugo, a i sreća je, čini se, u hrvatskoj politici relativan pojam.