NAJNOVIJE vijesti o kretanju cijena u SAD-u i eurozoni ulijevaju nadu u to da se inflacija polako stavlja pod kontrolu. Inflacija u SAD-u, mjerena Indeksom potrošačkih cijena (CPI), u SAD-u za studeni iznosi 7.1 posto u odnosu na isti mjesec 2021.
To je već četvrti mjesec zaredom u kojem inflacija pada, u odnosu na isti mjesec prethodne godine. Vrhunac je dosegnut u lipnju, sa stopom dvanaestomjesečne inflacije od 9.1 posto.
Dobre vijesti dolaze i iz eurozone. Cijene su tijekom studenoga u usporedbi s istim mjesecom 2021. rasle 10 posto, što je pad u odnosu na 10.6 posto tijekom listopada. Čak je zabilježen i blagi pad inflacije na mjesečnoj razini, jer su cijene u studenome manje za 0.1 posto nego u listopadu.
Inflacija usporava, dobar signal za 2023.
Nekoliko je razloga zbog čega se radi o jako dobrim vijestima. Najvažnije je dakako da polako prestaje rast cijena, ili barem usporava. To znači da će stati pad standarda kućanstava i pad realnih plaća. Iako plaće snažno rastu cijelu 2022. u SAD-u i eurozoni, pa i u Hrvatskoj, zbog inflacije su realno bile u padu.
Koliko je inflacija naštetila radnicima, govori podatak da je prosječna mjesečna isplaćena neto plaća za rujan 2022. u odnosu na isti mjesec 2021. nominalno viša za 7.2 posto, a realno je niža za 5.0 posto. To znači da su poslodavci snažno povećavali plaće (7.2 posto u prosjeku), ali kako je inflacija iznosila 12.8 posto, onda su one realno vrijedile 5 posto manje.
Isti problem je postojao u SAD-u i ostalim državama EU, iako je bio puno manji nego u Hrvatskoj. U SAD-u su realne satnice pale samo za 1.9 posto u razdoblju od lipnja 2021. do 2022. U Njemačkoj su plaće pak realno bile manje za 5.7 posto tijekom trećeg kvartala 2022. nego u istom razdoblju prethodne godine. Očekuje se da će se 2023. vratiti realni rast plaća, uz uvjet stavljanja inflacije pod kontrolu.
Recesija dolazi, ali je najgore možda izbjegnuto
Naznake usporavanja rasta cijena znače da će središnje banke, američki FED i Europska središnja banka (ESB), prestati s politikama koje su provodile da bi se borile protiv inflacije. Primarno se to odnosi na povećavanje referentnih kamatnih stopa, što je tijekom 2022. korišteno kao glavni instrument zaustavljanja rasta cijena.
To je automatski stvaralo preduvjete za recesiju, jer su krediti kompanijama i građanima postajali skuplji, a time su se smanjivale investicije i potrošnja. To ne znači da se time uspjelo zaista smanjiti potrošnju, samo kontrolirati njen rast.
Recesija vjerojatno nije izbjegnuta, trenutno je tijekom 2023. očekuje većina svjetskih i nacionalnih ekonomskih institucija. Ali je izbjegnut najgori scenarij, a to je stagflacija. Kada cijene rastu i postoji visoka stopa inflacije, a istodobno ekonomija raste sporo ili nikako, nastupa stagflacija. Jedan od njenih elemenata je pad realnih plaća, koji se već počeo događati, a ubrzo bi nastupio i rast nezaposlenosti.
Borba protiv inflacije daje rezultate, izbjegnuta stagflacija
Da ne postoje znakovi usporavanja inflacije, središnje banke bi morale nastaviti s politikom podizanja referentnih kamatnih stopa. To bi dovelo do recesije, što je prihvatljiva žrtva u borbi protiv visoke inflacije.
Od početka godine je američki FED u nekoliko navrata podizao kamatne stope, s 0 - 0.25 posto na trenutnih 3.75 - 4.00 posto. Europska središnja banka (ESB) je bila nešto opreznija pa ju je podigla na 2 posto.
Kamatne stope središnjih banaka djeluju tako da povećavaju cijenu zaduživanja kompanijama i stanovništvu. Kamate na kredite rastu, pa se podiže manje kredita. Time se djeluje u smjeru smanjivanja potrošnje i investicija. Nada se da će pad potrošnje dovesti do pada cijena, jer se u konačnici cijena određuje prema (približnoj) ravnoteži ponude i potražnje.
Da je inflacija nastavila rasti, središnje banke bi morale nastaviti podizati kamatne stope. Time bi ekonomiju gurale dublje u krizu, a sve s ciljem "hlađenja" gospodarstva. Visoka inflacija i niska stopa nezaposlenosti se procjenjuju kao simptomi "pregrijane" ekonomije, a podizanje referentnih kamatnih stopa bi je trebalo "ohladiti" padom potrošnje i rastom nezaposlenosti. To bi se nastavilo sve dok ne stane rast cijena.
Postojala je realna mogućnost da se ne stvori stagflacija, nastavak visoke inflacije, ali u situaciji ekonomskog usporavanja. Izlazak iz nje je jako težak i bolan, a svijet se u njoj nije nalazio od 70-ih godina prošlog stoljeća. Podaci o smanjivanju inflacije u SAD-u i eurozoni daju nadu da je izbjegnut taj najgori scenarij.
Rast cijena je i politički problem
Razlog je djelomično i politički. Visoka inflacija je vidljiva glasačima, pogotovo kada proizlazi iz rasta cijena goriva i hrane. Upravo to i jesu bili izvori rasta inflacije 2022., zbog čega je i politička situacija bila napeta.
Rejting predsjednika SAD-a Joea Bidena je u studenome tek 38 posto (postotak glasača koji ga podržava), što je identična razina na kojoj je Trump bio nakon istog dijela mandata. Prosvjedi protiv rasta cijena su održani u Njemačkoj, Češkoj, Rumunjskoj i Francuskoj.
Tijekom godine je EU i SAD zahvatio val štrajkova radnika koji su tražili veći rast plaća nego su to poslodavci nudili. Neki od tih štrajkova su dodatno pogoršavali situaciju oko rasta cijena, primjerice masovni štrajkovi radnika u rafinerijama u Francuskoj koji su uzrokovali nestašice goriva na benzinskim postajama. U Mađarskoj su prosvjedi i štrajk učitelja direktno pozivali na odgovornost premijera Orbana.
Neki prosvjednici, primjerice u Češkoj, povezivali su rast cijena sa sankcijama koje su uvedene Rusiji zbog rata u Ukrajini. Pozivalo se na izlazak zemlje iz EU i NATO saveza, što su iskorištavale ekstremno desne i lijeve političke opcije.
Iako su razni apologeti ruske agresije na Ukrajinu tvrdili da Putin i Rusija nisu krivi za inflaciju, nego nesposobni političari u SAD-u i EU, istodobno su iskorištavali rast cijena da bi stvorili otpor prema NATO-u, EU i sankcijama Rusiji. Paradoksalno, rat u Ukrajini istodobno im je bio kriv za rast cijena i nije bio kriv, zavisno o potrebi.
Središnje banke su stvorile uvjete za inflaciju, kasnije se morale boriti protiv nje
Sve bi moglo dobro završiti. Inflacija će se smanjivati, a kriza će biti blaga i kratkotrajna. To je najbolji scenarij koji je postojao, od kada je problem visoke inflacije postao jasan svima. Najgori scenarij je bio da se visoka inflacija nastavi, a uz nju nastupi kriza. To bi bila stagflacija.
Čelnici središnjih banaka SAD-a i EU, Jerome Powell (FED) i Christine Legarde (ESB), mogu biti zadovoljni ovakvim razvojem događaja. Njihove politike su stvorile inflaciju, zatim su te znakove inflacije mjesecima zanemarivali, opisujući je kao "prolaznu".
Kada su napokon sebi i javnosti priznali problem, povučena je kočnica. U borbi protiv inflacije je američki FED bio brži i predaniji, a rat u Ukrajini je daleko više djelovao na EU, pa je i SAD brže počeo rješavati problem inflacije.
Zabrinutost ekonomista je bila da prebrzo podizanje kamatnih stopa ne stvori uvjete za duboku i dugotrajnu krizu, što se u žargonu nazivalo "tvrdo slijetanje". Iako neki još uvijek predviđaju takav razvoj događaja, kriza 2023. će vjerojatno biti blaga i kratkotrajna, a to znači da je ostvareno tzv. "meko slijetanje".
"Meko slijetanje" je optimistični scenarij
"Tvrdo slijetanje" označava situaciju u kojoj zbog smanjivanja inflacije države i središnje banke moraju prestati s ekspanzivnim politikama "helikopterskog novca" i "printanja novaca", što se provodilo 2020. i 2021., a to može izazvati velike poremećaje i na kraju duboku krizu. Pretpostavka je da je gospodarstvo postalo toliko ovisno o državnom novcu da će jednom kada se dotok ukine, početi duboka kriza.
"Meko slijetanje" je također prestanak ekspanzivnih politika, posebno podizanje referentnih kamatnih stopa središnje banke, ali tako da se ne izazove duboka kriza, a ipak se zaustavi rast cijena. Cilj je ohladiti gospodarstvo, a da se ne zaledi. Unatoč znakovima da inflacija posustaje, američki FED je najavio nastavak podizanja referentnih kamatnih stope i u 2023.
Po svemu sudeći, postignuto je "meko slijetanje", iako postoje brojni rizici koji bi sljedeću godinu mogli učiniti puno težom godinom. Problemi s nekretninskim sektorom u Kini su još uvijek pod kontrolom, ali postoji opasnost da se pogoršaju sljedeće godine. To će primarno pogoditi Kinu, ali usporavanje Kine je negativni šok za cijeli svijet.
Ne zna se koliko će još rat u Ukrajini trajati i kako će djelovati na cijene energenata. U rizike kojih smo svjesni, postoje i rizici kojih nismo svjesni, ili se još nisu pojavili. Svejedno, najnovije informacije o smirivanju inflacije u SAD-u i eurozoni su dobar znak da će 2023. ipak biti podnošljiva godina, i da je izbjegnut najgori scenarij.