Rusija nastavlja s pokušajem da ukrajinske trupe iscrpi do iznemoglosti. Situacija se za ukrajinske trupe dodatno komplicira u Donjeckoj oblasti, gdje ruske trupe napreduju duž pruge prema Pokrovsku. Prije nekih desetak dana ukrajinske snage su izgubile selo Progres, nakon jedva 48 sati sati borbe.
Obrambene ukrajinske snage napustile su položaj. Nakon gubitka sela, ruske trupe napreduju do 1 kilometar dnevno. U kontekstu ovog rata to znači da bi ruske snage tim tempom kroz mjesec dana mogle doći do Pokrovska i praktički u jednoj točki doseći administrativnu granicu Donjecke oblasti.
Pokrovsk
Upravo ta mogućnost napada na Pokrovsk, iz više ukrajinskih izvora, nazivana je "kritičnom". Do tog scenarija dovelo je mnogo dugoročnih i kratkoročnih izazova s kojima se Ukrajina suočava, a koji se često i preklapaju. Najznačajniji su problemi sa zapovjednicima i kadrom, što je problem koji traje još od proljeća. Iz ukrajinskih izvora redovito su se čule kritike prema zapovjednom kadru ukrajinske vojske.
Najčešće se govorilo o presporom, lošem i autodestruktivnom odlučivanju. Primjera radi, ukrajinske trupe oko sela Progresa nikada nisu dobile naredbu da se povuku. Čak štoviše, poslana je jedinica koja je trebala biti pojačanje, ali se također povukla kada se vidjelo stanje na terenu.
Naravno, otvara se pitanje zbog čega se dogodi da jedinice samovoljno napuste položaj, iako je postojala opasnost od završavanja u okruženju.
Vjerojatni je razlog što Ukrajina i dalje još uvijek pokušava žrtvovati ljudstvo kako bi usporila ruske trupe i zadržala što više teritorija. To je, naravno, politički razumljivo, ali to u pravilu znači da su zapovjednicima ruke na prvoj liniji vezane. Odnosno da imaju vrlo malo manevarskog prostora i da su prisiljeni svoje jedinice ostavljati na teškim položajima.
Ukrajinske trupe
Isto tako, postavlja se pitanje broja vojnika i rezervi. Prema dostupnim podacima, većina borbeno sposobnih ukrajinskih trupa jest na frontu. Razlog tome je što je ruska strana uz sve svoje nedostatke napravila udare na više smjerova i time vezala gotovo sve resurse i rezerve ukrajinske vojske.
Čuvenom taktikom "tisuću rezova" ruska vojska ne čini jedan ili nekoliko glavnih velikih udara, nego širi frontu i pokušava na puno manjih mjesta vršiti pritisak na ukrajinsku stranu. Tim načinom veže gotovo sve ukrajinske kapacitete za front i ne dozvoljava ukrajinskoj vojsci da se pregrupira ili da "uzme zraka". Tu je ključna artiljerija, u čemu Rusija ima značajnu prednost od samog početka rata.
S druge strane, Ukrajina raspolaže s puno manje resursa kada je o artiljeriji i topništvu riječ, stoga kada premješta svoje naoružanje s jednog dijela na drugi dio fronta, to mjesto postaje znatno ranjivije. Takvo rješenje dugoročno crpi ukrajinsku vojsku. Također, obuka, odnosno nedostatak vremena za obuku mobiliziranog kadra stvara dodatne probleme.
Upravo zbog toga mnoge jedinice nemaju mogućnost rotacije, jer zamjena jednostavno nema. Kada zamjene i dođu, vrlo često se dogodi da su nedovoljno pripremljene. Isto vrijedi i za jedinice koje su sastavljene od dobrovoljaca. Ruska strana upravo zbog toga udara na mjesta na kojima su iscrpljene ili nedovoljno obučene jedinice.
Kriza
Tijekom ljeta su se pojavile prve takve krize u ukrajinskoj vojsci, oko Časiv Jara, Očeretina i Torecka u Donjeckoj oblasti. Ipak, te krize su bile lokalizirane i relativno bezbolne. Sada se događa da se krize s kadrom javljaju istovremeno na nekoliko različitih područja u isto vrijeme. A zbog toga Ukrajina više nema "luksuz" da pribavi velik broj snaga recimo kod Pokrovska, kao što je to nedavno učinila u okolici Harkiva.
Provodi se zato novi zakon o mobilizaciji, koji bi trebao olakšati situaciju tijekom jeseni. Ali to je sve na dugom štapu, jer je mobiliziran kadar još daleko. U tom smislu, Ukrajina će morati pronaći rješenja s kadrom kojim raspolaže i svim političkim mogućnostima i ograničenjima koja ima. Olakotna okolnost je što su i mnoge ruske jedinice također iscrpljene, mnoge su bez rotacije već mjesecima na frontu, a i ruski resursi nisu neograničeni.
Također, ruska strana nije uspjela maksimizirati uspjehe oko Harkiva. Iako su imale početne uspjehe, situacija se brzo smirila i tek djelomično je ruska vojska odmaknula ukrajinske snage od same granice. Da je zauzeto mjesto Vovčansk, situacija za ukrajinsku stranu bila bi puno gora.
Ukrajina se dosad uspijevala više ili manje izvući iz neizvjesnih situacija i sama situacija još uvijek nije kritična. Ruska vojska pokušava sada napraviti sve da slomi ukrajinsku vojsku, prije nego što se pojave nove jedinice mobiliziranih građana.