NAJAVA da bi se u sklopu bolnice Rebro u Zagrebu do 2024. trebala izgraditi spalionica infektivnog medicinskog otpada uznemirila je i podijelila javnost u Zagrebu. Građani koji žive u blizini bolnice uglavnom su rezolutno protiv. Stranke, udruge i stručnjaci koje smo kontaktirali nešto su više podijeljeni, no većina je ipak protiv.
Ključni argumenti za spalionicu
Razloga za polarizaciju je mnogo. S jedne strane, zagovornici spalionice smatraju da je ona dobro rješenje jer bi se njome opasan zarazni otpad mogao rješavati na licu mjesta, bez outsourcanja i plaćanja usluga nekom trećem, čime bi se trebale ostvariti značajne uštede od oko 700.000 eura godišnje.
Istovremeno bi se izgaranjem otpada mogla stvarati vrijedna toplinska energija koja bi se koristila za grijanje, toplu vodu i druge potrebe bolnice. Pobornici tvrde da će spalionica biti napravljena najboljim raspoloživim tehnologijama te da neće biti štetnih emisija plinova, opasnih toksičnih spojeva poput dioksina i furana te lebdećih čestica i teških metala koji bi mogli ugroziti zdravlje ljudi.
Tvrde i da će emisije zadovoljavati kriterije kvalitete zraka prve kategorije te da će sustav imati automatizirani nadzor koji će biti javno dostupan online. Također tvrde da će redovne inspekcije provjeravati kvalitetu zraka, odnosno emisije štetnih sastojaka plinova, dima te sastav pepela i šljake.
Ključni argumenti protiv spalionice
Protivnici ističu da je komunikacija s javnošću u vezi sa spalionicom, uključujući javnu raspravu, bila loša na više načina, kako kratkim rokom od samo 30 dana i tempiranjem najave javnih izlaganja za blagdane, kada je mogla proći ispod radara, tako i nedostatnim informacijama predstavljenim u tim izlaganjima.
Tvrde da su se o takvim pitanjima u uređenim zemljama poput Austrije rasprave vodile godinama te da su čak znale završavati referendumima. Strahuju da će spalionica proizvoditi emisije štetne po zdravlje, unatoč suprotnim uvjeravanjima.
Posebno se boje emisija izuzetno toksičnih dioksina, furana i teških metala koji su opasni već u malim koncentracijama, a akumuliraju se u tlu, prirodi i organizmima. Pozivaju se na studije koje pokazuju da dioksini i furani mogu izazvati bolesti dišnih putova, neplodnost i tumorske bolesti.
Posebno upozoravaju na neposrednu blizinu prvih kuća, udaljenih manje od 60 metara (slika dolje), na blizinu dječjeg vrtića, škole i Bolnice za plućne bolesti Jordanovac te parka Maksimir, u kojem vrijeme provode mnogi Zagrepčani.
Ističu da spalionica neće riješiti problem medicinskog otpada u cijelosti, već samo gaza, zavoja, flastera, katetera i sl. Upozoravaju da nisu razmotrene alternativne metode rješavanja infektivnog otpada dezinfekcijom vrućom parom koje kao potencijalno bolje preporučuju zdravstvene organizacije poput Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).
Naime, WHO ističe da treba razmotriti alternative spaljivanju steriliziranjem vrućom parom (autoklaviranje), mikrovalnim pećnicama te obradom parom integriranom s unutarnjim miješanjem, koje minimiziraju stvaranje i ispuštanje kemikalija ili opasnih emisija, tamo gdje postoje dovoljni resursi za rad i održavanje takvih sustava i odlaganje prerađenog otpada. ..
Protivnici navode da organizacije poput WHO-a, EFSA-e, HCWH Europe i Zero Waste Europe preporučuju odustajanje od rješavanja medicinskog otpada spaljivanjem, što potvrđuju brojne analize. Ističu da je ekološki prihvatljivije i jeftinije rješenje sterilizacija otpada i potom recikliranje onog dijela koji se može reciklirati te da je to trend u razvijenim zemljama.
Nisu uvjereni da će energetska i financijska isplativost spalionice biti takva kakvom se prikazuje. Posebno ukazuju na to da nisu predstavljeni troškovi gradnje i održavanja svih procesa i potrebnih standarda.
Usporedba s Bečom
Kritiziraju uspoređivanje buduće spalionice KBC-a s golemom, najsuvremenije opremljenom spalionicom Spittelau u Beču koja opskrbljuje toplinom oko 60.000 kućanstava, a strujom oko 50.000. Ističu da se Spittelau nalazi u uređenoj državi u pretežno industrijsko-poslovnoj zoni te da je čak i ona 1987. doživjela razorni požar nakon kojeg joj je današnji izgled dao slavni arhitekt i umjetnik Friedensreich Hundertwasser.
Upozoravaju da u studiji i u prezentacijama koje su im predstavljene nije bilo jasnih financijskih analiza troškova izgradnje i redovnih troškova s jedne strane te ušteda i koristi s druge. Strahuju da bi se zbog mogućih pokušaja štednje u izgradnji, energentima i materijalima za filtriranje mogla dogoditi odstupanja od najboljih tehnologija i procesa.
Postavljaju pitanje zašto se nije moglo ići na neku spalionicu koja bi bila izvan grada, koja bi mogla riješiti problem cjelokupnog medicinskog otpada iz više bolnica te možda čak i sličnog komunalnog otpada.
Protivnici nemaju povjerenja u institucije
Uvjereni su da će partikularno rješavanje isključivo infektivnog otpada KBC-a Zagreb otežati potencijalno cjelovito rješavanje svih vrsta medicinskog otpada u istoj bolnici, kao i iz drugih bolnica, te eventualno sličnog komunalnog otpada. Naime, kada se jednom investira u partikularno rješenje, smanjuje se interes i mogućnost financiranja za generalno rješenje.
Nemaju povjerenje da će se izgradnja spalionice, spaljivanje i kontrole provoditi po potrebnim standardima jer nemaju povjerenje u hrvatske institucije. Ističu da je spalionica planirana na klizištu u Zagrebu koji se i inače nalazi u tektonski aktivnom području.
Zbog svega navedenog postavljaju pitanja tko će kontrolirati kontrolore i tko će odgovarati ako zdravlje stanovnika bude narušeno. U ovom ćemo tekstu, radi preglednosti, pokušati što je moguće sažetije i jednostavnije predstaviti sve ključne argumente i glasove za i protiv spalionice.
Mišljenja stručnjaka, političara i građana
Prije svega, zanimalo nas je što o spalionici misle neovisni stručnjaci, predstavnici zelenih stranaka i udruga te građani.
Franjo Plavšić, nekadašnji redoviti profesor toksikologije na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu, bivši ravnatelj Hrvatskog zavoda za toksikologiju, koji je svojevremeno sudjelovao u odobravanju i kontrolama nekih hrvatskih spalionica medicinskog otpada, smatra da se danas takvi objekti mogu izvesti na siguran način, no ističe da je to moguće samo uz rigorozne kontrole.
"Ljudi se jako boje dioksina i furana jer oni već u malim količinama mogu biti opasni za zdravlje", kaže Plavšić.
"Oni su proizvodi izgaranja, nastaju i u prirodi u šumskim požarima i u pećima na drva. I duhanski dim i plinovi automobila sadrže dioksine i furane. Budući da nisu lako topivi u vodi, a jesu u mastima, akumuliraju se u živim organizmima i tako ulaze u hranidbeni lanac koji je uglavnom glavni izvor tih spojeva za ljude. No tu je ključno pitanje što su to male količine, je li to jedna zapaljena cigareta, šibica ili nešto više", ističe Plavšić.
Toksikolog: Uvijek su mogući propusti i havarije
Tumači da se dioksini i furani raspadaju na temperaturama većim od 1100°C. No ističe da se oni nikada ne eliminiraju u potpunosti te da je pritom izuzetno važan trajni nadzor svih dijelova sustava. "To nije lako osigurati. Potrebni su neovisni kontrolori kontrolora", kaže.
Na pitanje bi li bez zadrške prihvatio da se spalionica gradi u njegovom susjedstvu, odgovara da ne bi.
"Uvijek treba imati na umu da su mogući propusti i havarije. Mislim da bi najbolje rješenje bilo da se izgradi neka velika spalionica izvan naselja koja bi bila rješenje za više bolnica i možda komunalni otpad", kaže Plavšić.
Što kaže dr. Natko Beck?
Specijalist radiologije dr. Natko Beck, popularizator medicine iz Dječje bolnice Srebrnjak, koji živi i radi nedaleko od buduće spalionice, kaže da ne bi imao ništa protiv projekta da ne živimo u zemlji u kakvoj živimo.
"Nisam ekspert za ovo područje, no u Hrvatskoj smo imali nekoliko spalionica koje nisu postojano postizale temperature koje su trebale. Ne znam koliko njih još radi. Ovdje je teško imati povjerenja da će sve nadležne institucije osiguravati da neće biti problema. Svaki korak može biti upitan. Kako je izveden idejni projekt, kako studija utjecaja na okoliš, tko će graditi spalionicu, vrhunski izvođači ili neki rođo, hoće li se štedjeti na potrebnim materijalima, tko će sve i koliko rigorozno kontrolirati kvalitetu zraka?", pita se Beck.
"Apsolutno nemam povjerenja da će sve karike tog lanca izdržati i da će nas sačuvati od hazarda. Uvjeravaju nas da će sve biti po standardima EU jer smo članica EU. No kada bi u svemu bilo tako, onda bismo bili Švedska, a ne Hrvatska", kaže Beck.
Predsjednik Odbora za zaštitu okoliša Grada Zagreba i predsjednik Zelene alternative - ORaH-a Zorislav Antun Petrović kaže da je rješavanje otpada na mjestu gdje se stvara načelno prihvatljiva ideja za zelene. No smatra da je u dosadašnjoj javnoj raspravi nekoliko ključnih pitanja ostalo bez odgovora.
Šef Zelene incijative: Treba odgovoriti na sva pitanja
"Što se trenutno zbiva s infektivnim otpadom, koji su sve prihvatljivi načini zbrinjavanja i koliko pojedini među njima koštaju te, konačno, gdje se pojedine tehnologije upotrebljavaju? Ako se želi umiriti javnost, onda svakako treba ponuditi odgovore na sva ta pitanja, od čisto tehničkih pa do komparacije s drugim sličnim postrojenjima u Hrvatskoj i svijetu", navodi Petrović.
"Na predstavljanju studije utjecaja na okoliš i u javnosti općenito zabrinulo me veliko nepovjerenje građana u institucije države. Da bi se to nepovjerenje nadvladalo, potreban je otvoreni dijalog s građanima, a nadam se da će dobar početak biti tematska sjednica Odbora za zaštitu okoliša Grada Zagreba na kojoj bi to bila jedina tema", dodao je Petrović.
Dobrović: Tražit žemo reviziju
Slaven Dobrović, bivši ministar zaštite okoliša i energetike, zastupnik Domovinskog pokreta, stručnjak za onečišćenja voda, kaže da će tražiti reviziju. Vjeruje da je spalionica projektirana s malim kapacitetom, taman takvim da se mogu izbjeći najrigoroznije kontrole.
Također ističe da u dokumentaciji koja je predstavljena u javnoj raspravi nedostaje jasna financijska konstrukcija, kao i predstavljanje drugih mogućih rješenja, poput sterilizacije otpada uz kasnije odlaganje ili recikliranje. Upozorava da također nedostaju podaci o troškovima sustava.
"U studiji se navodi godišnja potreba za potpornom energijom od oko 20.000 m3 skupog prirodnog plina, što je ekvivalent od oko 5% energije koju bi spalionica kao trebala stvarati. Osim toga, za rad spalionice trebat će čak 20 kg praškastih reagensa za neutralizaciju kiselina te oko 1 kg aktivnog ugljena u prahu za adsorpciju onečišćenja u dimnim plinovima na sat. To znači da će za 1200 tona otpada godišnje trebati oko 120 tona praškastog materijala te oko 6 tona aktivnog ugljena u prahu", navodi Dobrović
Kosanović: Vjerujem da će se to ozbiljno raditi
"To će sve trebati platiti i dopremiti, a nakon korištenja zbrinuti zajedno s toksičnim pepelom kao opasni otpad, što znači da je riječ o skupom rješenju, koje se čini isplativim samo kada se izostave troškovi", rekao je Dobrović koji smatra da bi spalionica mogla biti katastrofalno rješenje ne samo za Zagreb već i loš primjer za ostatak Hrvatske.
Dr. sc. Cleo Kosanović, nekadašnja voditeljica projekta za praćenje kvalitete zraka AIRQ, drugačijeg je mišljenja. Smatra da spalionica ne bi trebala predstavljati ugrozu. "Hrvatska će u tom projektu morati poštovati stroge europske standarde izvedbe projekta i kontrola. Vjerujem da će se to ozbiljno raditi", rekla je Kosanović.
Kako se sada rješava otpad?
Kako trenutno funkcionira zbrinjavanje otpada u KBC-u Zagreb i što bi trebao osigurati najavljeni projekt?
U KBC-u Zagreb trenutno se godišnje proizvodi oko 1160 tona svih vrsta medicinskog otpada, od čega najviše zaraznog medicinskog otpada - između 70% i 80%.
On se trenutno odvozi na sterilizaciju, a potom spaljuje u Austriji. Zanimljivo je pritom da nam KBC Zagreb nije konkretno odgovorio na pitanje tko i gdje zbrinjava otpad. Dobili smo samo informaciju da se on "predaje ovlaštenom sakupljaču koji posjeduje važeću dozvolu za gospodarenje otpadom". Taj sakupljač, kažu, dužan je otpad preuzeti iz KBC-a te ga "zbrinuti na zakonom predviđen način, koji nije u nadležnosti KBC-a Zagreb niti KBC raspolaže informacijama o načinu i lokaciji na kojoj ovlašteni sakupljač zbrinjava navedeni otpad".
Doznali smo da je ovlašteni sakupljač tvrtka za zbrinjavanje otpada REMONDIS Medison. "Otpad se obrađuje postupkom sterilizacije, čime postaje neopasan te se takav odvozi na konačno zbrinjavanje u spalionicu u Austriji", objasnili su nam u kompaniji.
Istovremeno su demantirali medijske napise iz 2016. prema kojima je tvrtka kod Donjeg Miholjca odlagala nedovoljno steriliziran otpad: "Spomenuti otpad pronađen u Donjem Miholjcu nije odložen od strane tvrtke REMONDIS Medison d.o.o., što je lako provjerljiva informacija pri nadležnim institucijama i samom gradu Donjem Miholjcu."
Kakav otpad će se spaljivati u spalionici?
U spalionici bi se trebao obrađivati isključivo zarazni medicinski otpad iz klinika i kliničkih zavoda KBC-a Zagreb koji su smješteni u Zagrebu.
Prema informacijama KBC-a, u budućoj spalionici "predviđena je termička obrada isključivo krutog, nereciklabilnog zaraznog medicinskog otpada u koji spadaju zavoji, gaze, flasteri, jednokratna zaštitna odjeća, obuća i sl., kao i plastični kateteri i cijevi od infuzije. Metalni predmeti, kao što su igle, neće se termički obrađivati u planiranom objektu, već će se njihovo zbrinjavanje nastaviti kao i do sada, putem ovlaštenih sakupljača."
Tko je izradio idejni projekt i studiju utjecaja na okoliš?
Studiju utjecaja spalionice na okoliš, predstavljenu na stranicama resornog ministarstva (MINGOR), izradila je tvrtka Dvokut-ECRO na temelju idejnog projekta spalionice koju je napravila tvrtka Enerkon.
Prema njoj, stanovnici kuća u blizini KBC-a, djeca koja pohađaju vrtić i školu u neposrednoj blizini buduće spalionice te bolesnici i medicinski djelatnici u bolnicama Zagreb i Jordanovac, kao i posjetitelji parka Maksimir i djelatnici Ruđera, ne bi trebali imati razloga za zabrinutost. Čak ni oni koji žive na manje od 60 metara udaljenosti.
U prilog tome autori studije na 32 stranice navode brojne argumente.
Prije svega, tvrde da će razine štetnih tvari u ispušnim plinovima biti višestruko manje od graničnih (tablica dolje). Štoviše, one bi trebale biti tako niske da bi kvaliteta zraka trebala biti prve kategorije te da u sustavu neće trebati mijenjati ništa čak ni ako se granične vrijednosti propisane u EU značajno smanje.
Kako bi trebali funkcionirati spalionica i sigurnosni mehanizmi?
Niske razine onečišćenja, značajno niže nego iz drugih izvora, poput industrije, automobila ili kućnih ložišta (grafikon dolje), trebale bi se osigurati raznim mehanizmima u sustavu spalionice. Primjerice, rotacijski bubanj ložišta trebao bi osiguravati jednoliko izgaranje otpada.
Ono bi se trebalo obavljati u dvije faze kako bi se osiguralo potpuno sagorijevanje. Dva gorionika na plin ili lož ulje osiguravat će da se u ložištu održava temperatura od najmanje 1100°C, neophodna da se raspadnu najopasniji spojevi dioksini i furani.
U izvanrednim situacijama trebalo bi se automatski obustavljati doziranje goriva, odnosno otpada i pokretati zaustavljanje postrojenja. Tijekom zaustavljanja potporni plamenici trebali bi nastaviti raditi kako bi se za već stvorene dimne plinove osigurala potrebna temperatura od 1100°C.
U slučaju prekoračenja emisijskih vrijednosti, također će se pokretati zaustavljanje, a u slučaju prekida isporuke električne energije, pokretat će se pomoćni dizelski generator koji će napajati nužne potrošače do sigurnog zaustavljanja postrojenja.
Složeni sustav filtara trebao bi omogućiti prikupljanje različitih vrsta čestica i pepela nastalih izgaranjem. Udio teških metala u sastavu otpada trebao bi biti vrlo nizak, pa bi nastali pepeo i šljaka koji će se prikupljati u sustavu "najvjerojatnije" trebali "zadovoljavati parametre za inertni otpad, kao što je to slučaju kod većine sličnih takvih postrojenja". Pepeo i šljaka pohranjivat će se ovisno o tome hoće li ili neće stvarno biti inertni.
Kako će se kontrolirati kvaliteta zraka i otpad?
Tijekom probnog rada spalionice trebala bi se provoditi kontinuirana i povremena mjerenja emisija onečišćujućih tvari.
Tijekom redovnog rada trebao bi se kontinuirano pratiti protok dimnih plinova, temperatura plina na ispustu, koncentracije O₂ i H₂O te emisija onečišćujućih tvari kao što su krute čestice, organske tvari, organski ugljik, vodikov klorid, vodikov fluorid, sumporov dioksid, dušikovi spojevi i ugljikov monoksid.
U prvoj godini rada emisije teških metala dioksina i furana trebale bi se mjeriti najmanje četiri puta godišnje, a nakon toga dva puta godišnje. U probnom radu ovlašteni laboratorij trebao bi napraviti analizu karakteristika pepela i šljake na temelju koje će se sklopiti ugovor s nekom ovlaštenom tvrtkom za zbrinjavanje te vrste otpada.
"Koncentracija na ispustu bit će minimalna"
Autorica studije utjecaja na okoliš, dipl. ing. kem. Marijana Bakula iz Dvokut ECRO-a, objasnila nam je da se najproblematičniji toksični spojevi dioksini i furani neće eliminirati samo visokim temperaturama nego i smanjenjem koncentracije krutih tvari, tj. lebdećih čestica za koje se oni vezuju.
"Teški metali, a i dioksini i furani, u dimnim plinovima nalaze se baš u spomenutim krutim česticama. U planiranom objektu primjenjuju se dva postupka uklanjanja krutih čestica - izdvajanje u ciklonskom separatoru i izdvajanje u vrećastom filteru. Također će se prije vrećastog filtera u struju dimnih plinova upuhivati aktivni ugljen na koji se vežu i teški metali i dioksini i furani, tako da će njihova koncentracija na ispustu biti minimalna", kaže Bakula.
Tko će kontrolirati kontrolore?
Na pitanje tko će kontrolirati kontrolore odgovara da je obaveza svih spalionica u Hrvatskoj da imaju sustav kontinuiranog praćenja emisija koji u stvarnom vremenu dostavlja podatke na javni portal Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja koji je u svakom trenutku dostupan javnosti.
"RH kao država članica EU je u obavezi dostave podataka i izvještavanja EU o svim emisijama u okoliš, a EU posebnu pozornost obraća na spalionice otpada i njihove emisije", tumači Bakula.
Stvaranje korisne energije
Spalionica će imati mali kapacitet, što znači da će se u njoj moći obrađivati najviše 200 kg otpada na sat.
U tom procesu u kotlu bi se mogla stvarati maksimalna toplinska snaga od oko 1.1 MW uz energetsku učinkovitost iznad 70%. Budući da je trenutno vrijednost 1 MWh oko 200 eura, to znači da bi spalionica na sat u idealnim okolnostima mogla stvarati energiju vrijednu oko 200 eura. Ako bi cijene energenata rasle, ta bi vrijednost bila i veća, a cijene energije jedan su od ključnih argumenata pobornika spalionice.
Iz KBC-a su nam rekli da će u spalionici udio proizvedene energije u najhladnijim zimskim mjesecima zadovoljavati 10-15% potreba bolnice, a u ljetnim 30-40%.
KBC: Doći će do znatnih ušteda
Budući da su neki kritičari postavili pitanje što će biti s toplinskom energijom ljeti, kada nema potrebe za grijanjem, Bakula nam je objasnila da "u bolnicama postoji velika potreba za toplom vodom i tijekom ljeta, za čišćenje prostora, ambulanti, operacijskih sala, kao i za sanitarne potrebe velikog broja pacijenata na bolničkom liječenju".
Kako su neki kritičari projekta postavili pitanje uvida u financijsku konstrukciju projekta, odnosno uvida u troškove rada spalionice kao što su plin za plamenike, tvari poput sode bikarbone i aktivnog ugljena za filtriranje, odlaganje nastale šljake i pepela, održavanje, električna energija i sl., u KBC-u su nam kratko odgovorili da je studija izvedivosti "pokazala da će doći do znatnih ušteda - s jedne strane kroz smanjenje trenutnih izdataka prema ovlaštenom sakupljaču, a s druge strane kroz pretvaranje otpada u energiju, tj. proizvodnju toplinske energije".
Zašto se nije išlo na sterilizaciju umjesto spaljivanja?
Zanimalo nas je zašto se nije išlo na sterilizaciju vrućom parom ili mikrovalnim zračenjem koje kao alternative preporučuju WHO i druge organizacije i udruge.
Naime, neke studije pokazale su da se u blizini spalionica s vremenom razine dioksina i furana (PCDD/Fs) značajno povećavaju. Primjerice, prema jednoj studiji, provedenoj u Kini 2012., one su u obližnjem tlu porasle za 81.6%. Autori ističu da takav porast koncentracija, iako su one još uvijek niske, treba biti razlog za daljnja istraživanja i traženje rješenja za dodatno smanjenje.
Iz KBC-a Zagreb odgovorili su nam da je spaljivanje postupkom D10 dozvoljeno i propisano Pravilnikom o gospodarenju medicinskim otpadom.
"S obzirom na to da u Republici Hrvatskoj ne postoji adekvatno odlagalište na kojem bi se sterilizirani otpad odložio, uz napomenu kako je odlaganje na odlagališta ionako najmanje poželjan način gospodarenja otpadom, a ne postoji ni postrojenje u kojem bi se sterilizirani otpad termički obradio, KBC Zagreb donio je odluku o uspostavi cjelovitog, sigurnog te održivog rješenja za gospodarenje vlastitim zaraznim medicinskim otpadom na mjestu njegovog nastanka. Sterilizacija otpada na mjestu njegovog nastanka bi, naime, ponovno dovela do toga da se sterilizirani otpad predaje ovlaštenom sakupljaču na daljnju obradu, čime ne bismo dobili cjelovit sustav gospodarenja otpadom", tumače u KBC-u Zagreb.
Zašto se nije išlo na zajedničku spalionicu van Zagreba?
Na pitanje zašto se nije išlo na neko veće, zajedničko rješenje spalionice koja bi se gradila negdje izvan stambenih naselja, dobili smo odgovor da KBC Zagreb u svom vlasništvu ne posjeduje zemljište izvan Zagreba niti je u mogućnosti provoditi projekte zbrinjavanja otpada iz drugih bolnica.
Naravno, to nije objašnjenje zašto se u cijelu priču nije uključila država, eventualno u partnerstvu s Gradom Zagrebom. No, vjerojatno je takva konstruktivna suradnja suprotstavljenih političkih opcija u Hrvatskoj znanstvena fantastika.
Tko će snositi troškove izgradnje spalionice?
KBC nam je objasnio i kako će se financirati projekt:
"S obzirom na to da je riječ o sigurnom, cjelovitom i održivom rješenju za gospodarenje zaraznim medicinskim otpadom, koje je usklađeno sa svim EU i RH standardima zaštite okoliša i zdravlja ljudi, projekt je uključen u Nacionalni plan oporavka i otpornosti iz kojeg će biti sufinancirano oko 85% troškova provedbe, dok će preostali iznos biti pokriven iz vlastitih sredstava KBC-a Zagreb."
Što ako bude havarije?
Spalionica na Rebru trebala bi stalno imati pohranjene velike količine medicinskog otpada u hladnom skladištu prije spaljivanja, pa se nameće i pitanje kakve garancije postoje da neće biti nekih havarija. Bilo je požara u spalionici Puto u Zagrebu. Konačno, kako smo već naveli, čak je i austrijska spalionica Spittelau stradala u velikom požaru 1987. (sadašnji izgled dolje). Nesreće su uvijek moguće, a zašto riskirati da se to dogodi na nekoliko desetaka metara od kuća, vrtića, škole i bolničkih zgrada?
Bakula kaže da su nesreće, nažalost, moguće.
"Upravo zbog toga rizici se od njihova nastanka sustavno pokušavaju svesti na najmanju moguću mjeru. Studija obrađuje rizike vezane za okoliš, pa tako navodi u kojim se slučajevima pokreće automatski sustav zaustavljanja postrojenja da ne bi došlo do nekontroliranih emisija dimnih plinova iz postrojenja koje bi mogle dovesti do značajnih negativnih utjecaja i štete u okolišu.
Tijekom daljnjih faza projektiranja detaljno će se razraditi i mjere zaštite od požara i eksplozije te sigurnosnih sustava, kao i mjere zaštite na radu i sigurnog rada postrojenja sukladno zakonskim propisima", tumači Bakula.
Slijedi li egzodus iz okolnih kvartova?
Za kraj je prikladno navesti pitanje koje je postavila jedna zabrinuta građanka tijekom javnog izlaganja:
"Tko će odgovarati ako nam djeca obole od tumora. Hoćete li vi?"
Na prvi pogled pitanje se može činiti emocionalnim pretjerivanjem. No, ako se uzme u obzir da je povjerenje građana u hrvatske institucije nisko, ne bez razloga, nije teško zamisliti da bi brojni stanovnici naselja oko KBC-a Zagreb za svaku bolest dišnih putova ili tumorsku bolest mogli optuživati spalionicu, pa i podizati tužbe, čak i ako ispušni plinovi tijekom kontrola budu u rangu prve kategorije kvalitete zraka. Tko će ih razuvjeriti da to nisu posljedice onečišćenja iz spalionice koje se pomno skriva? Tko će ih uvjeriti da su emisije dioksina i furana bile potpuno neštetne između dviju godišnjih kontrola?
Konačno, nameće se pitanje hoće li izgradnja spalionice pokrenuti egzodus okolnog stanovništva, ispisivanje djece iz obližnjeg vrtića i škole te pad kvalitete života ljudi i cijena njihovih nekretnina? Ako se to dogodi, a moglo bi, onda bi spalionica stvorila mnogo više štete nego koristi. Hoće li uštede bolnice biti vrijedne takve visoke cijene?"