PRVA hrvatska tvornica oružja sa certifikatima MUP-a i MORH-a, Likaweld, koja je tijekom rata proizvela na tisuće komada strojnica, pištolja i pušaka isključivo za potrebe MORH-a, u munjevitoj akciji policije je prije sedam godina ostala bez alata, strojeva i opreme vrijednih tadašnjih 12 milijuna DEM.
Zanimljivo je što je neovlašteno oduzimanje iznimno vrijedne opreme zapovjedio Krunoslav Borovec, koji trenutno obnaša dužnost načelnika Ureda načelnika zagrebačke Policijske uprave, a 2000. je bio zapovjednik VIII policijske postaje u zagrebačkom Trnju, na područje čije odgovornosti, u Bednjanskoj ulici, je bila tvornica.
"Javno pozivam Borovca, koji to već godinama izbjegava odgovoriti, zašto i po čijem nalogu je naredio nezakonito i kažnjivo oduzimanje vrijednih strojeva iz tvornice u Bednjanskoj, kao i da odgovori na pitanje gdje su ti strojevi", poručuje Dražen Trputec, sin pokojnog vlasnika i utemeljitelja tvornice, Vladimira, koji je kao povratnik iz Njemačke pokrenuo tvornicu, i koji već sedam godina vodi pravnu bitku sa Ministarstvom unutrašnjih poslova oko naknade, zbog kako tvrdi, kaznenog djela MUP-a, koji je iz tvornice oružja, nakon gašenja proizvodnje, neovlašteno i bez ikakvog prava oduzeo opremu, alate i tehničku dokumentaciju.
"Vrijednost spora je uz zatezne kamate 15 posto godišnje od 2000. do danas narasla na 100 milijuna kuna, iako je sama oprema procijenjena na 40 milijuna", otkriva vrijednost oduzete opreme. Sudski postupak se inače vodi u tajnosti, a za javnost je zatvoren zbog vojnih tajni o kojima je u njemu riječ.
Likaweld je osnovan 1989, sa početnim kapitalom od tada vrtoglavih 5.5 milijuna maraka, specijaliziran za proizvodnju alata, strojeva i metalurgije. "Dolaskom rata prebacili smo se na proizvodnju oružja, jer su iz državnog vrha nagovorili oca koji je bio ekspert, da pomogne u obrani proizvodnjom oružja. Za vrijeme najveće proizvodnj, zapošljavali smo 120 ljudi.", govori Dražen Trputec.
"Pokojni otac je bio vrhunski stručnjak za izradu alata, usavršavao se u Njemačkoj, a pred osamostaljenje Hrvatske su ga Mesić, Manolić i Tuđman nagovarali da se vrati i pomogne proizvodnji oružja. Kako tada nije bilo novca, morao je uložiti svoj.", prisjeća se kako je došlo do povratka i osnivanja tvornice u Hrvatskoj.
"Mister 20 %" u MORH-u
Poznato je da su neki ratno vrijeme iskoristili za stavljanje na raspolaganje domovini, dok su drugi u sebi otkrili ratnoprofiterske kvalitete.
"Naplaćivali smo potraživanja od MORH-a preko fakture, jer tamo nije bilo šanse drugačije dobiti lovu, morala se plaćati "provizija" da bi se uopće pustio novac, a to je primjerice izgledalo ovako: umjesto tisuću pištolja Glock, Mister bi rekao; Ne, stavi 1500 i iz toga bi se namirili", objašnjava robno-novčan razmjenu koja je vladala na Krešimirovom trgu, iako "zakon o oružju striktno navodi da se plaćanje mora odmah izvršiti".
"Napravili smo prototip strojnice Zagi i kada je krenula proizvodnja, vojska je mobilizirala firmu, sve smo radili za MORH, radili smo za vrijeme embarga i za vrijeme rata.Napravili smo snajper po uzoru na SSG, strojnicu Zagi M91, pištolj Magnum 22, a o tome kako se i u koji uvjetima tada radilo, svjedoči podatak da se oružje testiralo pucanjem na Savskom nasipu.", otkriva Trputec.
Tvornica propala jer MORH nije plaćao oružje
Kada je policija Vladimiru Trputecu 1999. uručila rješenje o zabrani obavljanja proizvodnje oružja, napravila je zabilješku u kojoj stoji "pregledom je utvrđeno da se u prostorijama tvrtke ne nalazi nikakvo oružje, vitalni dijelovi oružja i streljiva, koje bi se trebalo eventualno oduzeti", što je bitno, jer će mu u veljači 2000. oduzeti da bi "pohranili na čuvanje" opremu i specijalne alate, iako na to nemaju pravo, jer jedino što prema Zakonu o oružju mogu oduzeti tvrtkama kojima je donesena zabrana obavljanja proizvodnje su oružje i streljivo.
Vladimir Trputec je i tada istakao kako vodi spor oko neplaćanja proizvedenog oružja, radi čega je tvrtka i prestala sa proizvodnjom i propala, a jedini dio oružja koji je preostao, su 1996 izuzeli pripadnici MUP-a (policiji ih je predao D. Trputec, bez prava na naknadu), a policiji je izjavio kako se namjerava iseliti u SAD jer nema sredstava za adaptaciju i uređenje uništenih prostorija.
Za vrijeme Tuđmanovog stolovanja u Predsjedničkim Dvorima, Trputec se obraćao njegovom uredu u vezi podmirivanja duga koji je MORH imao prema Likaweldu za vrijednost naručenih alata i opreme, a predstojnik ureda Ivica Kostović je predstavku uputio Ministarstvu obrane na "žurno očitovanje" još 1998, a nekoliko mjeseci prije je "Predsjednik Republike dao izravni nalog zamjeniku ministra obrane da se Vaši zahtjevi žurno riješe".
"Otac mi je umro 2003, a ubio ga je osjećaj nemoći, bio je previše pošten i preveliki domoljub, kada su mu '95 i '96 govorili da tuži državu, zaprepašteno je odgovarao: "Tko, ja da tužim svoju državu?" Zataškavao je koliko je radi svega razočaran sve do smrti, a cijeli se život mučio i radio 16 sati dnevno. Iako su mu početkom rata u Švicarskoj nudili posao uz fantastične uvjete, on je ostao jer nije htio otići kada je počeo rat. On nije bio trgovac, nego stručnjak u svom poslu, a koliko mu je u svemu bila važna zarada, pokazuje da je smrt dočekao u Mercedesu iz '82.", prisjeća se njegov sin.
"Pljačka i otimačina iza koje stoji Borovec"
"1996. smo obustavili proizvodnju oružja jer MORH nije htio platiti unaprijeđenje oružja. Firma se ugasila, jer nismo mogli plaćati niti čuvara, nisam imao za kruh, a oružje više nisam mogao skladištiti. Prodao sam 3.5 tisuće kvadrata u Bednjanskoj ulici, gdje je bila tvornica, da bi vjerovnici namirili dugovanja", objašnjava Trputec, kao i da je svo preostalo oružje uredno predao MUP-u, za što je predočio i potvrdu.
Međutim, Krunoslav Borovec, će četiri godine poslije dati nalog da se sva oprema i strojevi oduzmu: "Od 2000. se vodi postupak, a nema ničije odgovornosti. Odgovorno tvrdim kao se radi o pljački i otimačini iza koje stoji Borovec. Sve je naredio i neka obrazloži kako i zašto"
"Izvršena je otimačina alata i strojeva, a ne kako su naveli, oružja i streljiva, uostalom u policijskim rješenjima piše da u prostorijama tvornice nije zateknuto oružje i streljivo. Strojeve smo namjeravali prodati, tako da nisu imali nikakvo pravo uzeti tuđu imovinu"
Predano oružje završilo na crnom tržištu?
"Način na koji su to izveli podsjeća na pljačkaški pohod; upali su u nekadašnji pogon i sve oteli. Odveli su nam 28 kamiona alata i strojeva za proizvodnju oružja. Kompletnu dokumentaciju i hrpe registara su razbacali po cijeloj ulici nakon što su otišli. Nema potvrde o oduzimanju predmeta, niti broja čega je i koliko bilo"
"13.4. 1999 nam MUP zabranjuje proizvodnju oružja i streljiva iako još od 1996 uopće nismo imali oružja ni streljiva: sve što sam imao sam predao MUP-u, a sumnjam da je to oružje završilo na crnom tržištu.", govori Trputec.
Prisjetio se i događaja na kojem temelji svoje sumnje: "zvali su me tada iz MUP-a i tražili broj od Zagija nađenog u mafijaškom obračunu, na što sam im rekao da su je broj tog oružja u MUP-u. Poslije me nisu zvali".
Policija razgovarala sa Ivanom (!?) Trputecom
Policijski izvještaj iz 1999 govori da se nije mogao izvršiti nadzorni pregled nad skaldištem i tvornicom: "Laž je da se nije mogao izvršiti nadzorni pregled. U MUP-u su u rješenju napisali da su vodili obavijesni razgovor sa Ivanom Trputecom, osobom koja u mojoj obitelji ne postoji. Osim toga, tu su još i druge neistine: navodi se kako su u pogonu izrađene 143 puške Zagi, što nije istina, proizveli smo ih na tisuće".
"Do oduzimanja je došlo bez ikakvog pravnog osnova i bio sam spreman znatno sniziti svoje zahtjeve i mirnim putem riješiti potraživanje, što mi je, u komunikaciji sa MUP-om i obećano, da bi onda 2004 oni ipak odustali od nagodbe, koju je čak predlagalo i Državno odvjetništvo".
"MUP: zahtjev nije osnovan jer su predmet oduzimanja oružje i streljivo, a ne alati i strojevi"
MUP je još rješenjem iz 2004. sam sebi skočio u usta, jer u odgovoru Trputecu , koji navodi da su "oduzimanjem opreme u tvornici uzrokovali djelo kažnjivo Kaznenim zakonom zato jer temeljem potvrda izdanih u veljači 2000 nije oduzeto naoružanje i streljivo, već oprema, alati i tehnička dokumentacija", odgovaraju kako je vidljivo da su "predmet oduzimanja oružje i streljivo a ne alati i strojevi", što nije istina jer ih negira Borovčevo izvješće iz 2000, u kojem navodi kako se "zatečeni dijelovi naoružanja, opreme i specijalnih alata trebaju izuzeti i pohraniti na čuvanje", a dalje u dopisu PU zagrebačkoj piše kako će 10. veljače 2000 "djelatnici MUP-ovog Odjela naoružanja ići u izuzimanje dijelova naoružanja i specijalnih alata za izradu naoružanja".
Usporedimo to sada sa rješenjem MUP-a iz 2004, a u njemu stoji i da "oduzimanje alata i strojeva nisu bili predmet ovog postupka".
Zvonko Alač
Foto: Screenshotovi tvornice Likaweld iz materijala rađenog 1991. za potrebe MORH-a