Što Krešimir Mišak radi na znanstvenom skupu koji je skupo plaćen vašim novcem?

Screenshot: HRT

U PROSTORIJAMA i u suorganizaciji jednog od 15 hrvatskih znanstvenih centara izvrsnosti prošlu  srijedu je održana tribina nazvana ''Aporije psihe: Na rubu psihe'' za koju su bila najavljena tri vrlo sporna pseudoznanstvena gosta, a niti jedan ozbiljan stručnjak iz područja psihologije ili psihijatrije.

Događaj je predstavljen kao tribina u sklopu ''Međunarodnog transdisciplinarnog simpozija bioetika i aporije psihe'', a kao gosti bili su najavljeni:

Krešimir Mišak, voditelj popularne HTV-ove emisije ''Na rubu znanosti'', poznate po promicanju pseudoznanstvenih i antiznanstvenih teza kao i teorija zavjere poput one Davida Ickea prema kojoj svijetom vladaju ljudi-gušteri. Štoviše, Mišak je Ickea više puta ugostio u svojoj emisiji. Brojni hrvatski znanstvenici godinama su pisali kritičke osvrte i potpisivali peticije kojima su tražili da se sporna emisija izbaci iz znanstvenog programa HTV-a. Jednu takvu, kojom se 2010. tražilo prebacivanje emisije iz znanstvenog u zabavni program, potpisalo je 120-ak uglednih znanstvenika među kojima i Ivan Đikić, akademik Vlatko Silobrčić, fizičar Dejan Vinković, bivši ministar znanosti Hrvoje Kraljević te bioinformatičari Tina Perica s Cambridgea i Boris Lenhard s Imperial College London.

Ana Perišić, iz zagrebačkog Centra za hagioterapiju koja je u Wikipediji opisana kao izvorno srednjovjekovna praksa liječenja vjerskim relikvijama, molitvama, hodočašćima i sl. Prema istom tekstu ona je, kao pseudoterapijska metoda liječenja čovjekove duše, koja nije isto što i um, oživljena za Ivana Pavla II. Centar je pokrenuo hrvatski teolog i svećenik Tomislav Ivančić koji je, među ostalim, postao poznat po tome što je ateiste nazivao teškim bolesnicima i po tome što je tvrdio da je ovisnost bolest duhovne duše, a ne psihe.

Nikoleta Vujović, kao predstavnica Silva-metode koju je 60-ih pokrenuo američki električar Jose Silva, a koja se predstavlja kao tehnika meditacije, relaksacije i kontrole uma kojom se osoba može povezati s višom inteligencijom te proširiti svoju svijest. Tehnika se temelji na ideji da je desna strana mozga intuitivna i mistična dok većina ljudi uglavnom koristi lijevu, racionalnu. Silva je svoju metodu u početku prakticirao na svojoj djeci i prijateljima da bi je 60-ih komercijalizirao. Uvjerio je sebe i svoje sljedbenike da je njegova kći zahvaljujući njegovim tehnikama postala vidovita. Suvremena znanost pokazala je da je većina Silvinih uvjerenja o funkcioniranju mozga potpuno pogrešna.

Pseudoznanost pod okriljem sveučilišta

Mnogo toga u vezi s ovom tribinom je sporno, no posebno se ističe šest stvari:

1) to što je jedan od organizatora tribine koja se predstavlja kao znanstvena Hrvatsko bioetičko društvo kojem je tajnica Lidija Gajski, antivakcinalistica, kritičarka konvencionalne medicine i promotorica alternative.

2) to što je jedan od organizatora Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku, kojem su na čelu prorektor Sveučilišta u Zagrebu Ante Čović i njegovi bliski suradnici. Štoviše, događaj je upriličen u prostorijama Centra.

3) to što su u najavi predstavljeni promotori pseudoznanosti, a niti jedan ozbiljan stručnjak iz područja psihologije ili psihijatrije koji bi imao kompetencije potrebne za davanje kritičkog, znanstveno utemeljenog osvrta na metode i pristupe koje zastupaju navedeni gosti. Štoviše, takve kompetencije nemaju ni najavljeni moderatori.

4) to što se Centar za integrativnu bioetiku financira iz državnog proračuna kao znanstveni centar izvrsnosti, a promiče pseudoznanost.

5) to što su već i same temeljne ideje tog Centra, koji bi trebao biti znanstven i promicati kritičko razmišljanje, u više navrata ozbiljno osporavane u ozbiljnim, svjetskim časopisima.

6) to što je najava tribine unaprijed afirmativna prema vrlo spornim metodama što je vidljivo iz njezina opisa na Facebooku u kojem stoji:

„Unatoč globalnoj epidemiji psihičkih poremećaja popraćenoj stalnim rastom psihijatrijskih dijagnoza i prodajom psihofarmaka te općoj prisutnosti psihičkih tegoba, patnji i slomova koje svaka osoba doživi tijekom života, psihijatrijska znanost još uvijek nije uspjela definirati i dešifrirati zamršen fenomen psihe, a kamo li pronaći adekvatnu metodu prevencije i liječenja psihičkih tegoba bez terapije psihofarmacima i standardizirane psihoterapijske metodologije koja prije otvara pitanja negoli daje odgovore. Kroz ovu tribinu gosti će iznositi primjere jednostavnih, ali potencijalno nezaobilaznih i općevažećih metoda tretiranja raznih psihičkih aporija. Te su metode alternativne institucionalnima, odnosno nisu još zadobile potvrdu psihijatrijske struke. Nastojat ćemo propitati mogu li se predložene metode i smjerovi implementirati u institucionalni model liječenja psihe te odgovoriti na pitanje zašto to već nije slučaj? Svrha tribine educiranje je javnosti i proširenje panela psihijatrijske metodologije, odnosno upućivanje na nužnost holističkog pristupa mentalnom zdravlju.“

Oštre reakcije znanstvenika

Najava tribine na društvenim mrežama izazvala je negodovanje nekih uglednih hrvatskih znanstvenika – filozofa, etičara, psihologa i biomedicinara koji su izrazili svoje ogorčenje činjenicom da se pseudoznanstveni skup organizira pod okriljem i u prostorijama znanstvenog centra koji se izdašno financira iz praktički najskromnijih izdvajanja za znanost u EU. Neke od njih zamolili smo da nam prokomentiraju ovaj paradoks.

Filozof i etičar dr. sc. Tomislav Bracanović, profesor na Hrvatskim studijima, kaže da nije problematično da se u raspravama čuje glas onih koji zastupaju alternativna mišljenja i stavove jer je sloboda govora važna pa bi bilo problematično da se njihov glas ne čuje.

„No u slučaju ove tribine postoji niz problema. Ako tribinu organizira 'Znanstveni centar izvrsnosti' koji bi, dakle, trebao njegovati znanstvenu nepristranost i objektivnost, onda je trebao angažirati i stručnjake iz psihijatrije i psihologije koji bi objasnili i branili mainstream znanstvena stajališta“, kaže Bracanović.

„U opisu tribine stoji da je njezina svrha 'educiranje javnosti i proširenje panela psihijatrijske metodologije, odnosno upućivanje na nužnost holističkog pristupa mentalnom zdravlju'. Dakle, Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku - ne za psihijatriju, psihologiju ili medicinu - će 'educirati javnost' o tome kako 'psihijatrijska metodologija' nužno mora biti 'proširena' nekakvim 'holističkim pristupom', što bi u ovom slučaju valjda trebalo podrazumijevati hagioterapiju i Silva-metodu. No imaju li ti ljudi potrebne kompetencije za takvu arbitražu i na kojim dokazima temelje tu svoju edukaciju? Budući da se psihijatrija bavi ljudskim mentalnim zdravljem, jesu li spremni preuzeti odgovornost za eventualne negativne posljedice svojeg educiranja javnosti?“ pita naš etičar.

Na sreću, integrativna bioetika će iščeznuti

Pritom ističe da ne treba čuditi da je Centar organizator ovako koncipiranog skupa jer su već i same temeljne postavke zagrebačke škole bioetike, poznate kao integrativna bioetika ili još i Zagrebačka mantra, u više navrata u svjetskim časopisima diskreditirane kao pseudoznanstvene. Jedan od ključnih prigovora 'Zagrebačkoj mantri' jest da ona, svojim nastojanjem da u etičke rasprave uključi sve - od teologa, preko alternativaca do mainstream znanstvenika - nastoji povezati nepovezivo i izmiriti nepomirljivo. Naime, čak i laiku je jasno da se o brojnim etičkim pitanjima, kao što su primjerice pitanje prava na abortus ili kontracepcija, teolozi i znanstvenici neće nikada dogovoriti.

„O 'integrativnoj bioetici' postoje članci u uglednim međunarodnim časopisima – kao što su Bioethics, Medicine, Health Care and Philosophy i Developing World Bioethics – koji uvjerljivo pokazuju da je integrativna bioetika neka vrsta pseudoznanosti ili pseudofilozofije koja se svodi na nabacivanje učenim, ali zapravo besmislenim i beskorisnim frazama. Hrvatska filozofska zajednica je mala, a ja osobno ne poznajem gotovo nijednog filozofa koji ima dobro mišljenje o integrativnoj bioetici. No čini se da nije sve tako crno: Čini se da je 'paradigma' hrvatske integrativne bioetike ušla u krizu tako da se o njoj ipak više ne govori toliko kao ranijih godina. Gotovo sam siguran da će integrativna bioetika posve iščeznuti nakon što njezini 'utemeljitelji' odu u mirovinu, te kada mlađe generacije shvate da etiketa 'integrativnog bioetičara' baš i nije najbolja odskočna daska za karijeru u bilo kojem akademskom okruženju koje njeguje kakve-takve standarde“, kaže Bracanović.

Skup šarlatana u organizaciji šarlatana

Dr. sc. Boris Lenhard, hrvatski voditelj skupine za računalnu biologiju na uglednom sveučilištu Imperial College London, smatra da izbor tema i sudionika ove tribine samo još jednom pokazuje da je 'Znanstveni centar izvrsnosti za integrativnu bioetiku' iz temelja neznanstven i lišen bilo kakve izvrsnosti, te da je sramota i skandal da se vrlo ograničena državna sredstva troše na ljude i teme koji to nikada ničim nisu zavrijedili.

„Cijela ekipa koja je dovela do stvaranja ovog centra uključuje šarenu menažeriju beznačajnih filozofa koji su umislili da su bioetičari, protivnika cijepljenja, teoretičara zavjera, veterinarskih homeopata, katoličkih neoludita koji ne vjeruju da je HIV uzročnik AIDS-a i sličnih čiji su razmjeri akademske patologije do u nebo vapijući čak i za niske hrvatske standarde“, kaže Lenhard.

„Teme tribine dvije su dokazano pseudoznanstvene, šarlatanske 'terapijske metode', a pored osoba koje ih propagiraju, sudionik je i Krešimir Mišak, 'novinar' koji izgleda vjeruje u svaku teoriju zavjere i pseudoznanstvenu nebulozu na kugli zemaljskoj, ili se dosljedno pretvara da vjeruje jer je prodavanje knjiga za neuke konzumente teorija zavjere dokazano uspješan poslovni model, daleko uspješniji od imaginarnog plaćeništva farmaceutske industrije. Utemeljitelj centra, Ante Čović ovaj će izbor sudionika vjerojatno poželjeti braniti 'pluriperspektivizmom', pojmom na koji ima fetiš, bez obzira na to što je dužnost i znanosti i sveučilišta da obrazuju ljude da nauče prepoznavati ovakve 'perspektive' kao pseudoznanost i izbjegavati ih. Suorganizator ove tribine je Hrvatsko bioetičko društvo, koje bi trebalo biti krovna udruga hrvatskih stručnjaka za bioetiku. U stvarnosti, u njemu nema ljudi s minimalnom stručnošću za bioetiku. Činjenica da mu je na čelu Lidija Gajski, neodgovorna zdravstvena djelatnica, teoretičarka zavjere i osoba bez ikakvih kvalifikacija i postignuća u području bioetike, ili bilo koje druge znanstvene ili ine akademske discipline, upućuje da takvo tijelo nije sposobno za funkciju koju tijela sličnog naziva igraju u zemljama uređene znanosti“, odrješit je Lenhard.

Trovanje diskursa u vrijeme alternativnih činjenica

Komentare u sličnom tonu, sa sličnim zaključcima dobili smo i od dr. sc. Tvrtka Jolića iz Instituta za filozofiju.

„Sasvim je sigurno da u društvu postoji interes za alternativne oblike liječenja. U tom smislu svakako je opravdan znanstveni interes za upoznavanjem i istraživanjem tih alternativnih metoda. Zadaća je znanstvenika da kritički ispitaju njihovu valjanost te upoznaju javnost s rezultatima. Ono što je problematično s tribinom 'Aporije psihe: Na rubu psihe', jest to što su među govornicima zastupljeni isključivo zagovornici alternativnih metoda liječenja, dok nema onih koji se bave znanstvenim pristupom liječenju psihičkih poremećaja. U vremenu kada 'alternativne činjenice' sve više truju javni diskurs, zadaća je akademske zajednice da uloži poseban trud u njihovo razotkrivanje u znanstvenoj domeni i da upozori javnost na njihovu opasnost. Nažalost, iz najave tribine, a posebno iz izbora govornika, prilično je jasno da je cilj ovoga događanja da se alternativnim i znanstveno neprovjerenim ili već opovrgnutim metodama liječenja dade znanstveni legitimitet bez naznaka ikakvog iole ozbiljnijeg znanstvenog propitivanja. Krajnje je zabrinjavajuće da jedan znanstveni centar izvrsnosti, financiran javnim sredstvima, ugošćuje i na taj način promovira ovaj događaj koji posve zanemaruje i zaobilazi temeljna načela znanstvenog istraživanja“, zaključuje Jolić.

Gdje su stručnjaci?

Psihologinja dr. sc. Nataša Jokić Begić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, kaže da je psiha toliko složena pojava da svakako zahtijeva holistički pristup.

„No, to prije svega znači multidisciplinarni ZNANSTVENI pristup, odnosno pristup psihičkim funkcijama, psihičkim smetnjama i psihičkom zdravlju koje u svojim istraživanjima vrijedno obrađuju psihologija, psihijatrija, neuroznanost, te druge prirodne i društvene discipline“, kaže Jokić Begić.

Načelno podržava dijalog, no napominje da okupljanje pseudoznanstvenih pristupa, mada može biti zanimljivo, nikako ne može biti pod okriljem jednog centra izvrsnosti.
 
„Sveučilište i sve njegove jedinice u svakom svom djelovanju moraju promicati znanost. A u području psihe u najširem smislu riječi, pa i u užem području psihoterapije, ima mnoštvo znanstvenih spoznaja koje zahtijevaju međusobnu komunikaciju i integraciju. Nije li polemika na toj razini stvarna zadaća centara izvrsnosti?“ pita naša psihologinja.

Ministarstvo: Ne podržavamo Mišaka i njegovu pseudoznanost

Dr. sc. Tome Antičić, donedavni čelnik Instituta Ruđer Bošković, a sadašnji državni tajnik u Ministarstvu znanosti, kaže da njegova institucija nikako ne podržava promicanje pseudoznanosti i angažiranje ljudi poput Krešimira Mišaka na znanstvenim skupovima.

„Krešimir Mišak definitivno promovira pseudoznanost i mi nikako ne možemo podržati njegov angažman na znanstvenim simpozijima“, poručio je kratko Antičić sa skupa u Trstu.

Na naše pitanje koliko Centar za integrativnu bioetiku dobiva izravno iz proračuna, doznali smo da je zajedno s još dva centra izvrsnosti iz humanističkoga i društvenoga područja – Centrom izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo Staroslavenskog instituta i Centrom izvrsnosti za školsku efektivnost i menadžment Ekonomskog fakulteta – samo za redovno poslovanje u 2017. dobio dva milijuna kuna.

U 2018. Ministarstvo je predvidjelo nešto manji iznos od 900.000 kuna. Koliko će od toga dobiti integrativna bioetika, trećinu ili više, tek će se utvrditi.