***
2011. godine na Facebooku se pojavio popis božićnih želja, interno sastavljen u jednom domu za nezbrinutu djecu. Na papiru su bila nabrojana imena djece, uglavnom s jednoznamenkastim brojem godina, a pored njih jednostavno i skromno: Autić. Lutkica. Bon za mobitel.
Srca je naročito parala "gumica za kosu" Ančice (7).
Nekoliko nas iz Indexa vidjelo je popis, kupili smo sve s popisa i još puno toga, nagurali smo poklone u Toyotu Auris i odnijeli sve u dom. Djeca su nas usrećila prilikom da im to darujemo.
Taj dan rodila se ideja. Zašto ne bi svima pružili priliku da se usreće poklanjanjem?
Od tada do danas, zahvaljujući našim čitateljima, ostvareno je gotovo 45.000 želja djece, baka i djedova. Usrećili smo prije svega sve one čitatelje koji su odlučili sudjelovati te ispunili božićne želje mnogima kojima inače ne bi bile ispunjene.
I ove godine bake i djedovi iz domova umirovljenika za Index su zabilježili što bi ih usrećilo ovog Božića.
"Ja sam se dvoumio, nisam znao što ljudi inače pišu. Zaželio sam si jednu običnu majicu, da se podsjetim na tu prvu godinu u domu i da mi bude jedna lijepa uspomena. Majice češće nosimo i da uvijek pomislimo na taj poklon i da smo ga dobili prve godine u domu", kaže nam umirovljenik koji je u Domu za starije Maksimir zadnjih sedam mjeseci sa svojom suprugom.
"Prvo mi je bilo čudno da dom poklanja poklone za Božić! Na kraju sam isto izabrala majicu, ali sam zaboravila napisati da ima natpis našeg doma da ga mogu reklamirati!", nadovezuje se supruga.
Umirovljenici s kojima smo razgovarali sretni su što osoblje u domu brine o njima.
"Mi smo se prije puno družili s ostalim penzićima, išli smo na zabave i izlete, ali smo se morali povući kad je došao covid. Sad smo opet u domu gdje nas puno ima, velika smo familija", pričaju.
"Ja sam si zaželjela kućnu haljinu, nije bitna boja", priznaje nam druga umirovljenica, koja je također u domu sa suprugom.
"Ja sam zaželio trenirku", priča nam njezin suprug, također štićenik u domu posljednjih godinu i pol. "Prepustio sam supruzi da izabere, a boja nije važna. Zapravo, supruga je naručila plavu", dodaje i smije se.
Neki štićenici će božićne blagdane provesti sa svojim obiteljima, dok će drugi slaviti s ostalima u domu. Nadaju se da će ugođaj u domu za Božić biti kao i lani. Pokloni ih posebno vesele jer, kako kažu, njima ljudi pokazuju da im je stalo.
Kućnu haljinu naručila je još jedna umirovljenica. Kaže, ne treba joj ništa, ali je veseli bilo kakav poklon. Drugi štićenik doma priznaje nam da je lani naručio traperice, ali mu je došao dva broja prevelik par, pa se ove godine odlučio za šlape.
"Jedne godine sam dobio dvije krasne butelje vina i to je na Božić, uz jelku i prijatelje, tako fino pasalo! Ne možete si ništa ljepše zaželjeti. To nisu pokloni iz nekakve koristi, već da se svi zajedno veselimo i da budemo zahvalni", kaže.
Ipak, Božić u domu nije isti kakav je kod kuće, pričaju nam umirovljenici. Ponekad znaju biti usamljeni, kažu, i nedostaje im miris kolača i hrane kakav se širi u obiteljskim domovima na Božić.
"Prošle godine sam od jedne obitelji iz Rovinja dobila večernju haljinu, a uz nju su mi poslali fotografiju njihove obitelji s unucima i poželjeli meni i mojem suprugu sve najbolje. To mi je bila veća radost nego poklon! To je stvarno bilo nešto posebno", priča nam umirovljenica.
Štićenica koja je u domu posljednjih godinu dana i pet mjeseci ove je godine zaželjela parfem, kako bi je podsjetio da je taj poklon dobila baš u domu. Drugi umirovljenik je lani dobio nordijske štapove, što ga je posebno razveselilo, a ove godine je odluku prepustio socijalnoj radnici, pa će poklon biti ujedno i iznenađenje.
"Stari ljudi su kao mala djeca - veselimo se svakom poklonu", kaže.
Umirovljenik u Domu za starije Trešnjevka odluku o poklonu, trenirci, prepustio je svojoj prijateljici, također štićenici u domu. Oni su jedan drugome obitelj, pričaju nam, jer njihova djeca žive u Kanadi i Njemačkoj.
"Gospođa me spašava, na njoj je sve! Za žene obično kažemo da drže tri ćoška u kući, jer je najopterećenija ženska strana, to svi znamo", kaže umirovljenik.
"Puno će nam značiti ovi pokloni. Nismo u škripcu, ali je lijepo dobiti poklone", kaže umirovljenica.
Druga umirovljenica ovog doma s kojom smo razgovarali još čuva parfem koji je dobila prošle godine. Kaže, oprezno ga troši jer želi da joj izdrži cijelu godinu, a sada se opet nada istom poklonu.
"Kakav god da je, ja sam zadovoljna", kaže nam kad je pitamo koji joj je najdraži.
"Ja sam si zaželjela trenirku. Navela sam veličinu, ali mi boja nije bitna. Koju god dobijem, bit ću zadovoljna", priča druga umirovljenica. Njezina prijateljica zaželjela je šlape jer su joj ove koje ima već dotrajale.
Za Božić ih, pričaju nam, najviše vesele posjeti djece obližnje osnovne škole. Umirovljenicima donesu i čokoladice, a u domu obično bude i program s plesom i pjesmama.
"To je oduševljenje, meni svaki put suze dođu na oči", kaže jedna umirovljenica, a s njom se slaže i druga. "Baš volimo kad nam dođu dječica."